INTERVJU – Mehmed Alispahić: “Neshvatljive su mi priče koje su se pojavile u medijima, vjerujem da će na Šubićevcu pobijediti nogomet”
Vrijeme Čitanja: 9min | pet. 13.05.22. | 08:38
Prije utakmice između Šibenika i Dinama koja se igra ovu nedjelju na Šubićevcu porazgovarali smo s Mehmedom Alispahićem, koji je obilježio povijest oba kluba, kao i trenersku karijeru Ante Čačića.
Razgovarao: Niko Rukavina
U hrvatskom se nogometu ovog tjedna sve ‘vrti’ oko utakmice koja se u nedjelju igra na Šubićevcu, a u kojoj zagrebački Dinamo pobjedom može osigurati naslov prvaka. Poznata je ‘ljubav’ između Šibenika i Zagreba i to ne samo 'navijačka'. Dražen Petrović, Dario Šarić, Perica Bukić, Krasnodar Rora, Dražan Jerković, Ante Rukavina, Gordon Schildenfeld i dakako Arijan Ademi, samo su neki od rođenih Šibenčana koji su nosili dres zagrebačkih klubova i obilježili povijest zagrebačkog sporta.
Iako nije izvorni Šibenčanin, jedan od igrača koji je obilježio povijest oba kluba (ali i sadašnjeg trenera Dinama Ante Čačića, o čemu ćemo više u nastavku teksta), je Mehmed Alispahić. Rođen je u Bugojnu prije više od 34 godine, a nakon što je sa seniorskim nogometom započeo u lokalnoj Iskri na ljeto 2008. stigao je u Šibenik.
S klubom iz Krešimirovog grada ostvario je najveći uspjeh u povijesti. Četvrto mjesto na ljestvici i plasman u finale Kupa, a odlične igre otvorile su mu kartu za bh. reprezentaciju i transfer u zagrebački Dinamo u kojem je proveo dvije sezone. U Šibenik se vraćao u dva navrata, a trenutno je član hrvatskog trećeligaša Vodica kojima se pridružio prošlog ljeta. U okolici Šibenika ima kuću, od tud mu je i zaručnica. Iako nije izvorni Šibenčanin, kao da je...
“Zdravlje me služi, a to je najbitnije. Ne stojimo najbolje na tablici. S obzirom na individualnu kvalitetu koju posjedujemo, trebali bismo biti među pet najboljih ekipa. No, spletom okolnosti nalazimo se u donjem domu. Nismo od početka imali ovaj kadar, već smo se popunjavali kroz ‘sezonu’, rekao nam je u uvodu Alispahić koji uz igračku u Vodicama obnaša i funkciju trenera juniora.
NA ŠUBIĆEVCU - TVRDO I NEIZVJESNO
Odmah smo se prebacili na ključni događaj tjedna. Dvoboj Šibenika i Dinama koji se u nedjelju igra na Šubićevcu. Kladioničarskim rječnikom, ‘dvojka’ donosi Dinamu 33. titulu u povijesti, a ‘1X’ spektakularni derbi na Maksimiru u zadnjem kolu. Pod uvjetom da prije toga Hajduk, dakako, pobijedi Istru 1961 na Poljudu.
Pitali smo Alispahića kakvu utakmicu očekuje u nedjelju?
“Pravu natjecateljsku, čak i neizvjesnu. Dinamo dolazi s imperativom pobjede. Veliki je favorit i svi očekuju da će na Šubićevcu osigurati naslov. Iza Šibenika je, s druge strane, dosta turbulentna sezona. Bilo je dosta promjena u klubu, ali ostanak su uspjeli osigurati. U prošlom su kolu pobijedili na neugodnom gostovanju u Puli i sigurno su donijeli svojevrsni mir pred ovu utakmicu. Očekujem dosta tvrdu i neizvjesnu utakmicu između moja dva bivša kluba”.
U medijima se dosta posljednjih dana pisalo o pristupu Šibenika ovoj utakmici. Poznat je ‘animozitet’ koji vlada između Funcuta i Torcide, a u nekim medijima spominjalo se da je određeni broj navijača Šibenika od Dejana Računice tražio da u nedjelju na teren istrči s juniorima....
S obzirom na to da Alispahić živi u okolici Šibenika, zanimalo nas je kako okolina gleda na cijelu tu situaciju?
“Uvijek je postojalo svojevrsno rivalstvo između Šibenika i Hajduka. Priča se kako pola grada, osim za Šibenik, navija za Dinamo, a druga za Hajduk. Međutim, neshvatljive su mi ove priče koje su se pojavile u medijima, da su neki momci došli tražiti Računicu da na teren pošalje juniore. Jednostavno ne mogu vjerovati da netko može takvo nešto tražiti. To je utakmica u kojoj treba pobijediti nogomet. Vjerujem da rukovodstvo Šibenika neće pasti pod nikakve utjecaje i da ćemo gledati pravu natjecateljsku utakmicu. Vjerujem da će na kraju pobijediti nogomet”.
Dok je Alispahić nosio Šibenikov dres u svojem prvom mandatu, Dinamo je uvijek teško prolazio na Šubićevcu. Šibenik je s Alispahićem u kadru protiv Dinama na domaćem terenu imao omjer 1-1-1. Iz toga doba datira i posljednja domaća pobjeda Narančastih nad Plavima (tada je Šibenikova domaća garnitura bila plava, a Dinamo je igrao u rezervnoj, zlatnoj garnituri...).
Na jednoj strani Ermin Zec, Arijan Ademi, Stipe Baćelić Grgić, Antonio Jakoliš, na drugoj Milan Badelj, Sammir, Andrej Kramarić, Šime Vrsaljko, Leandro Cufre. Pogodak za 1:0 zabio je naš sugovornik, a onda je asistirao A. Jakolišu za 2:0. Konačni rezultat (2:1 za Šibenik) postavio je 'zaboravljeni' Dinamov Brazilac Dodo.
“Mi smo tada imali stvarno odličnu ekipu. Kvaliteta je bila strašna, individualna i momčadska. Kada smo igrali protiv Dinama i Hajduka, nikada nismo razmišljali o ‘odnosima’. Uvijek smo išli na pobjedu! Teško je, doduše, usporediti današnji Šibenik s onim iz 2010. Tada je ipak bila puno veća kvaliteta u redovima Šibenika, no i danas tu ima kvalitete i odličnih igrača. Dinamu neće biti ugodno. Šubićevac je uvijek bio nezgodan stadion za sve gostujuće momčadi”.
POVRTAK ČAČIĆA JE ODLIČAN POTEZ ZA DINAMO
Nakon te sezone, koju je Šibenik završio na rekordno visokom četvrtom mjestu, a u finalu Kupa izgubio je od Hajduka, redove Dinama pojačao je današnji kapetan Plavih, Arijan Ademi. Ljeto kasnije, u Dinamo je stigao Alispahić, na glasu tada kao jedan od najvećih ‘španera’ u ligi. Kako iz današnje perspektive gleda na taj transfer?
“Bio je fenomenalan osjećaj doći u najjači hrvatski klub. Sjećam se da sam tada imao brojne ponude, ali sam čvrsto odlučio doći u Dinamo. Ljudi iz kluba predstavili su mi projekt u kojem je imperativ bio plasman u Ligu prvaka. Kada sam došao osjećao sam da sam stigao u pravi europski klub. Pravog velikana. Ništa nam nije manjkalo, imali smo sve uvjete da ostvarimo cilj, što na kraju i jesmo. Mene je tada poremetila ozljeda zbog koje sam propustio gotovo cijeli prvi dio sezone”.
Zbog ozljede ruke Alispahića na terenu nije bilo od kraja srpnja do druge polovice studenog. Gotovo četiri mjeseca. Nakon povratka odigrao je sve utakmice do kraja jesenskog dijela sezone, uključujući i dvije utakmice u Ligi prvaka protiv Real Madrida i Lyona. No, tadašnji trener Krunoslav Jurčić napustio je klupu, a na istu je sjeo današnji strateg Dinama, Ante Čačić.
“Pod Čačićem smo igrali jako dobro, a ja sam dobio priliku u kontinuitetu. Po meni je Dinamo napravio odličan potez vrativši ga na mjesto trenera u trenucima kada se lomi prvenstvo. Riječ je o mirnom i staloženom čovjeku koji čvrsto stoji iza svojih odluka. Odmah se vidi njegov učinak na momčad. Dinamo danas izgleda puno bolje nego prije par tjedana. Uopće me nije iznenadio njegov povratak na klupu”, rekao je Alispahić.
Zanimljivo, Alispahić je i svojevrsni spasitelj Ante Čačića. U drugom pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka u idućoj sezoni Dinamo je izvukao neugodnog prvaka Bugarske, Ludogorec iz Razgrada. Pobjednik je prolazio u treće pretkolo, a poraženi se opraštao od Europe. Prva utakmica završila je 1:1, u uzvratu na Maksimiru Dinamo je dva puta gubio, ali je Šibenčanin Ante Rukavina svojim golovima vraćao Plave u igru. Dinamu je trebao još jedan pogodak za prolaz i spas sezone. Igrala se 98. minuta, lopta je stigla do Alispahića koji je ubacio na peterac, a tamo je Domagoj Vida zabio za 3:2 i prolaz u iduću fazu natjecanja. Plavi su potom preko Šerifa i Maribora izborili Ligu prvaka. Da nije bilo tog Vidinog gola, kojem je prethodio Alispahićev ubačaj, Čačić bi vjerojatno dobio otkaz i ne bi kasnije dobio mogućnost vođenja hrvatske nogometne reprezentacije.
“Euforija koja je uslijedila nakon tog pogotka je neopisiva, što se najbolje vidi i danas na snimkama. Pogotovo jer je taj gol označavao nastavak europskog puta. Ludogorec je tada bio nepoznanica, jer su bili novi na nogometnoj karti, ali su već tada imali odličnu ekipu. Sudačka nadoknada trajala je duže od predviđene jer su se oni valjali po terenu i kratili vrijeme. Igralo se barem tri minute više od predviđenoga. Sjećam se da sam izveo korner, lota mi se vratila, prebacio sam na lijevu nogu i ubacio, a Vida je zabio. To je bio prijelomni trenutak za momčad, jer je Čačiću skinut teret s leđa, a cijela se momčad opustila”, rekao je Alispahić i onda rezimirao svoju epizodu u Dinamu:
“Uz Dinamo me vežu samo najljepša sjećanja. Igranje u Ligi prvaka dvije sezone u nizu, osvajanje prvenstva i klupa. Što može jedan nogometaš više poželjeti od toga?”.
RIJEKA, SARAJEVO I ŽELJEZNIČAR SU VELIKI KLUBOVI
Iz Dinama je otišao 2013. u Rijeku u kojoj je također proveo dvije sezone. Tada se stvarao temelj šampionske Rijeke iz 2017. Kako gleda na klub s Kvarnera danas?
“Jako mi žao jer Rijeka nije do samoga kraja izdržala utrku za naslovom. Žao mi je zbog igrača, trenera Gorana Tomića, predsjednika Damira Miškoviića s kojim sam uvijek bio u korektnim odnosima. Ove su sezone igrali iznimno atraktivan nogomet, po meni najljepši u ligi. Rijeka je postala veliki klub, stvorila je svoje ime u nogometnom svijetu i nadam se da će takav status zadržati što duže. Jer, Rijeka kao grad i klub to zaslužuju”.
Alispahić je, također, jedan od rijetkih igrača koji je nosio dres oba sarajevska velikana. U Sarajevo je stigao početkom 2015. iz Rijeke. U njegovoj prvoj sezoni na Koševu osvojio je naslov prvaka BiH, no u idućoj je zbog ozljede gležnja propustio veliki dio sezone za Bordo klub.
U Željezničar je, pak stigao na ljeto 2019. te je u posljednje dvije godine bio standardni prvotimac kluba s Grbavice. Iza Sarajeva i Želje su razočaravajuće sezone. Alispahić je, dakako, pratio zbivanja u susjednoj ligi.
“Oba kluba su podbacila u sezoni, pogotovo Željo koji se ne nalazi u bajnoj financijskoj situaciji. Baš sam u utorak (10. svibnja, op.a.) pratio derbi na Grbavici. Vidi se da klubovi nisu na razini na kojoj su bili. Željezničar je klub ogromne tradicije i bila mi je čast igrati za takav klub. Sarajevo je financijski posložen klub, ove sezone imali su cilj napasti prvo mjesto, no Zrinjski je odradio nevjerojatnu sezonu s Jakirovićem a klupi i ‘muški’ došao do titule. S obzirom na financije, mogu reći da je Sarajevo razočaralo, što je potvrdila i smjena trenera nakon remija u derbiju”.
IZNENAĐEN SAM KVALITETOM 3.HNL JUG
Još prošle sezone Alispahić je igrao za jedan od najslavnijih klubova ovih prostora, a sada brani boje hrvatskog trećeligaša. Kako to?
“Bila mi je namjera vratiti se u Šibenik, no došli su novi vlasnici, Kolumbijci i s njima nisam pronašao zajednički jezik. Nisam poznavao nikoga u klubu, oni su imali neke svoje igrače i nismo se dogovorili. No, meni je stvarno bilo u interesu ostati u Dalmaciji. Tu sam kupio kuću, od tud je i moja zaručnica. Imao sam neke ponude iz BiH, no bio sam malo razočaran sa situacijom u Premijer ligi. Financijska situacija u klubovima je, izuzev nekoliko izuzetaka, dosta teška”, rekao je Alispahić, a onda dodatno obrazložio svoj dolazak u Vodice:
“Zvao me je predsjednik Miškić, predstavio mi je projekt i priču i bio sam zadovoljan. Prvi put igram treću ligu, no moram reći kako sam jako iznenađen kvalitetom treće lige, pogotovo ove naše. Ima tu zaista jako puno dobrih igrača”.
Alispahiću ugovor s Vodicama traje do kraja sezone. Trenutno ima 34 godine, koje su mu ambicije za iduću sezonu?
“Najbitnije mi je da sam zdrav. Posljednje dvije sezone igrao sam u kontinuitetu u Željezničaru, osjećam se dobro i radim dosta na sebi. Vjerujem da još sigurno sezonu, dvije mogu odigrati na profesionalnoj razini. Imam već neke pozive, no vidjet ću sve na kraju sezone. Ponavljam, bitno je da me zdravlje služi”.
Za kraj, vratili smo se na nedjeljni dvoboj. Već nam je rekao da očekuje tvrdu i neizvjesnu utakmicu, no, nije nam rekao za koga će navijati?
“Uh, ovo je najteže pitanje danas. Ne znam, stvarno ne mogu reći. Šibenik je uz Iskru iz Bugojna u kojoj sam krenuo sa seniorskim nogometom, moj klub. Tu sam se igrački afirmirao i napravio prve profesionalne korake. U Dinamu sam pak proveo dvije sjajne sezone, osvajao trofeje i igrao Ligu prvaka. Na oba kluba gledam kao na ‘svoje’. Reći ću samo da želim da pobijedi nogomet, da igrači ne padnu pod utjecaj raznih priča i da se odigra poštena utakmica. Pa neka pobijedi bolji”, rekao nam je za kraj Alispahić.