'Divlja šuma' bila je prekretnica u povijesti Dinama i Ante Čačića

Piše: Niko Rukavina

Na topli 25. srpanj 2012., na uzvratnoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka, na trusnom maksimirskom zdanju okupilo se više od 25 tisuća gledatelja. Čiste 'trivije' radi, Dinamo je četiri dana ranije na Maksimiru odigrao prvu domaću utakmicu sezone 2012./13. Sammir je u 16. minuti Plave doveo u vodstvo, a u 52. minuti Interu iz Zaprešića bod je donio jedan nepoznati mladić, imenom i prezimenom: Mislav Oršić.

S obzirom na to da je prvi dvoboj kvalifikacija za Ligu prvaka u Razgradu završio rezultatom 1:1 (Marchelino je doveo domaćine u vodstvo, a Ante Rukavina je spasio tada prilično neuvjerljivi Dinamo golom u 93.), Dinamo je sezonu otvorio s dva 1:1 rezultata. Plavima je u uzvratu na Maksimiru trebala pobjeda ili 0:0 protiv Ludogoreca, bugarskog kluba koji je u prethodnoj, svojoj inauguralnoj sezoni u najvišem rangu prvenstva Bugarske osvojio trostruku krunu.

Streloviti uspon bugarskog kluba, kojeg je 2010. kupio farmaceutski magnat Kiril Domuschiev, doveo je Ludogorec do premjernog nastupa u Europi. Od svih potencijalnih protivnika u tom drugom pretkolu Lige prvaka Dinamo je dobio najtežeg. Međutim, nitko nije sumnjao u prolaz. Plavi su sezonu ranije igrali Ligu prvaka (prilično neuspješno, doduše), a momčad zagrebačkog prvaka bila je sastavljena od čak pet igrača koji će šest godina kasnije osvojiti svjetsko srebro (Šime Vrsaljko, Josip Pivarić, Domagoj Vida, Milan Badelj i Mateo Kovačić), a u kadru je bilo još nekoliko prekaljenih zvijezda (Ivan Kelava, Tonel, Ivan Tomečak, Sammir, Luis Ibanez, Faros Beqiraj, Ante Rukavina, Adrian Callelo, Duje Čop…). Tu moćnu skupinu igrača s klupe je vodio Ante Čačić, novi-stari trener zagrebačkog Dinamo.

Dinamo je pred više od 25 tisuća gledatelja, tog toplog 25. srpnja 2012., lovio plasman u treće pretkolo Lige prvaka. Podsjetimo, tada nije postojala Konferencijska liga i klub koji je ispao u drugom pretkolu opraštao se od Europe za tekuću sezonu…

Emil Grigorov iznenadio je Maksimir u 12., no junak prvog susreta Ante Rukavina poravnao je u 33. Tri minute kasnije, kobni Marchelino ponovno zabija Kelavi i Ludogorec je treći put u prednosti. Rukavina je svoj treći pogodak u dvomeču zabio u 60. minuti no zbog pravila gola u gostima Ludogorec je s tim rezultatom (2:2) bio sudionik trećeg pretkola. Ušao je Duje Čop, pa i zaboravljeni Ivan Peko. Dinamo je stiskao, pokušavao zabiti taj treći pogodak, ali nije išlo. Tribine su kipjele. Sve su se manje pratila zbivanja na terenu, a (negativna) energija je bila usmjerena prema maksimirskoj loži…

Istekla je 90. minuta, cijela igra se već nekoliko minuta bila prebacila u šesnaesterac gostiju koji su grčevito čuvali svoj povijesni prolaz u europskim natjecanjima. Ivan Peko u 97. je izborio korner. Ivan Kelava došao je pomoći napadu. Mehmet Alispahić izveo je korner. Lopta je došla do Sammira koji je vraća Alispahiću…

Marko Lukunic/PIXSELL

Prije nego što ispričamo što se dogodilo u toj 98. minut srpanjske utakmice na Maksimiru 2012. , trebamo se vratiti nešto manje od dvije godine unazad, točnije do 8. kolovoza 2010. Bad Blue Boysi pokrenuli su bojkot utakmica kluba nakon što je 'brodska skupština' smijenila apsolutnu legendu Dinama Velimira Zajeca, miljenika navijača i jednog od najvećih imena kluba u povijesti. Razlog otkaza je bilo ispadanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka od Šerifa, a čašu je prelio remi u Varaždinu protiv istoimenog prvoligaša. Neposredno nakon proglašenja bojkota utakmica Dinamove ultras grupe, pojavila se i Građanska inicijativa Zajedno za Dinamo koja je zahtijevala poštovanje članskih prava u udruzi građana u kojoj velika većina članova nema nikakvu mogućnost utjecanja na izbor klupskog rukovodstva, kao niti nadzor nad onim što se radi s klupskim novcem.

Uprava kluba shvatila je da je Vrag odnio šalu i instalirala je prekaljeno trenersko ime. Vahid Halilhodžić ponovno se spominje kao mogući trener Dinama, a bh. stručnjak je tada na ionako jaku momčad dobio još nekoliko pojačanja među kojima su se kao najbolji ispostavili Tonel, Jakub Sylvestr i Fatos Beqiraj. Dinamo je tu jesen, unatoč bojkotu njegove ultras grupe, igrao odlično. Dominirao je u prvenstvu, a u Europi je svladao Villarreal i Club Brugge. Plavi su imali sve u svojim nogama, a onda se u posljednjem kolu grupne faze Europske lige ukazao stanoviti Dimitrios Salpingidis i utišao 30 tisuća promrzlih duša na – ponavljamo epitet – trusnom maksimirskom zdanju. Uslijedila je ona zloglasna skupština na Božić 2010., a bojkot Bad Blue Boysa trajao je punih 13 mjeseci, do jeseni 2011. (iako se nakon povratka nije organizirano išlo na Ligu prvaka koju je izborio Krunoslav Jurčić i drugi, ne i zadnji put dobio otkaz nakon 1:7 poraza na Maksimiru od Lyona i negativnog rekorda Lige prvaka od 0 osvojenih bodova i -22 gol-razlike).

Nakon odlaska Jurčića klupu je prvi put preuzeo Ante Čačić. Trener kojeg dugo nije bilo radaru, da bi se nakon četiri godine mirovanja revitalizirao u Lokomotivi koju je vodio u samo četiri utakmice! Dinamo je pod Čačićem odigrao proljeće bez poraza, svladan je Hajduk na Maksimiru, a sezona je zaključena osvajanjem duple krune. Titula je podignuta s 21 bodom prednosti ispred Hajduka, a u finalu Kupa srušen je Osijek. Ante Čačić poveo je Dinamo u novi pohod na Ligu prvaka.

I tako stigosmo do utakmice protiv Ludogoreca na toplu srpanjsku večer 2012. U 98. minuti utakmice lopta je došla do Sammira koji je vraća Alispahiću, tadašnji BiH reprezentativac ubacuje na peterac, a Domagoj Vida glavom poentira za Dinamovu pobjedu od 3:2 koja nije samo okarakterizirala plasman u treće pretkolo Lige prvaka, već i nastavak europskog natjecanja. Da Vida nije zabio, Dinamo bi do kraja sezone igrao samo domaća natjecanja.

Teorija nalaže da bi poraz u toj utakmici bio kraj, ne samo Ante Čačića na klupi Dinama, nego i aktualne uprave na čelu kluba. Više od dvije godine članovi kluba ukazivali su na upravljačke i ekonomske nepravilnosti u radu Dinama, a uprava je, između ostalog, bila nedodirljiva jer je osvajala trofeje i svake sezone igrala grupnu fazu europskih natjecanja. Da Domagoj Vida u 98. minuti nije zabio gol, Dinamo bi ostao bez Lige prvaka, ne bi bilo značajnih financijskih sredstava od Uefe, a drastično bi se smanjila i zarada od transfera igrača. Jer, igrač koji igra Ligu prvaka na tržištu vrijedi višestruko više od onoga koji igra samo HNL. Međutim, Vida je zabio, a sve ostalo je povijest.

Čačić se preko Šeifa i Maribora kvalificirao među elitu, ali nije izdržao niti do kraja grupne faze Lige prvaka u kojoj je do otkaza imao omjer 0-0-5, bez postignutog pogotka. Dinamo je na kraju, u trećem mandatu Krune Jurčića, stigao do boda protiv imenjaka iz Kijeva (s kojim idući četvrtak igra prijateljsku utakmicu na Maksimiru) i tako prekinuo seriju poraza u Ligi prvaka od 11 uzastopnih utakmica.

Čačića su – u manjem omjeru - uspjeh s Dinamom (dupla kruna i plasman u Ligu prvaka), i – u većem omjeru – prijateljstvo s ključnim ljudima hrvatskog nogometa doveli do klupe hrvatske A reprezentacije, 'svetog grala' svakog hrvatskog trenera. Klupu je preuzeo nakon poraza Nike Kovača u Norveškoj. S dvije pobjede bez primljenog gola (Bugarska 3:0 i Malta 1:0), odveo je Vatrene na Euro 2016. Čačić je tada na raspolaganju imao reprezentaciju koja je dvije godine kasnije osvojila srebrnu svjetsku medalju, dodatno pojačana s Darijom Srnom. Imao je na raspolaganju jednu od najboljih europskih reprezentacija.

Hrvatska na Euru 2016. (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

Taj Euro je također bio iznimno turbulentan, kao i sve oko Ante Čačića. U prvom kolu je pala Turska, potom su goropadnu Hrvatsku zaustavile ubačene baklje protiv Češke, zatim je na iznenađenje mnogih pala Španjolska, a vatreni put zaustavio je Ricardo Quaresma u 117. utakmici osmine finala. Krenuo je Čačić i u pohod na Rusiju 2018. Odličan start, Hrvatska je držala sve u svojim rukama, da bi uslijedili porazi od Islanda i Turske i onaj rujevički remi protiv Finske kojeg su cinici proglasili „najvažnijom utakmicom u povijesti hrvatskog nogometa“. Jer, nakon tog remija klupu je preuzeo Zlatko Dalić, preko Ukrajine i baraža (Grčke) izborio Mundial, a sve ostalo je povijest….

Ponovno se vraćamo na početak priče, taj stanoviti 25. srpanj 2012. Ta utakmica protiv Ludogoreca, umjesto da je označila kraj još uvijek aktualnih vladara Dinama, bila je početak meteorskog uspona Ante Čačiča koji je kasnije stigao do mjesta izbornika hrvatske nogometne reprezentacije i, evo, drugog mandata na Dinamovoj klupi.

Čačić će sigurno biti v.d. kluba do kraja sezone, osim ako se ne dogodi 'novi Ludogorec' - Dinamo u idućih pet utakmica razvali Osijek i Hajduk na Maksimiru i s pet pobjeda osvoji naslov prvaka.

25. srpanj 2012. i pad Divlje šume (kako glasi slobodni prijevod tadašnjeg Dinamovog suparnika) na Maksimiru bili su ključni datum u karijeri novog-starog Dinamovog stratega. A da nije bilo Vidinog gola u 98. tko zna kakva bi povijest najuspješnijeg hrvatskog kluba (i Ante Čačića) bila…