Šibenik nije Neretva i Zadar, oni su 'drugo lice Dalmacije'

Piše: Krešimir Milić

Napetost i iščekivanje vikenda raste iz sekunde u sekundu za navijače Dinama i Hajduka. Puno je vremena prošlo otkako je postojala ovakva neizvjesnost u HNL-u oko konačnog ishoda, pa makar i ona prividna. A koliko god i djelovalo prividno, ono što smo sve doživjeli u proteklih godinu dana kroz prizmu HNL-a naučilo nas je da nikad ne prejudiciramo pa ni kad smo gotovo sto posto sigurni u nešto da će biti.

Primjerice neki su bili uvjereni nakon kikseva Hajduka da ispada iz igre za titulu gotovo sigurno još puno ranije. Poraz od Rijeke na Poljudu krajem veljače pa remiji s Dinamom i Osijekom u derbijima i nešto lošija igra u takozvanim manjim utakmicama prejudicirali su da Hajduk nema šanse izgurati borbu za naslov do kraja ili barem do pred sami kraj. Međutim, situacija se okrenula pobjedama u ključnim trenucima poput one u zaostalom derbiju na Poljudu, a pomogli su i kiksevi konkurenata, posebice Dinama. Mogao je Hajduk i biti danas u boljoj situaciji da nije bilo onog remija sa Slaven Belupom nakon pobjede u derbiju ili nekih lošijih izvedbi i u jesenskom dijelu prvenstva. Zato sad više ne ovisi samo o sebi, nego o rivalima.

Nedjelja od 19.05 odigrat će se susret koji može imati tri ishoda. Rezultat na Šubićevcu između Šibenika i Dinama može biti novi zaplet ili rasplet i zaključak u jednom. Sve to ima smisla naravno ako Hajduk dan prije u isto vrijeme bude slavio protiv Istre 1961 na Poljudu.

I tu dolazimo do onog što je realno očekivati, a opet moramo prejudicirati što nas vrlo lako dovodi do pogreške u pretpostavci. Znamo svi onu narodnu što je pretpostavka i čija je majka, ali neke stvari je teško izbjeći za pretpostavku kad se sagledaju činjenice.

ROMANTIČNA VREMENA

Na novonastalu situaciju na ljestvici 1. HNL neki su se romantično počeli prisjećati nekih ljepših vremena u kojima je Hajduk izlazio s pozitivnim ishodom. Bilo je to 1995. i 2004. godine kad su se događale slične situacije na tablici, a ovisio je Hajduk tad o rezultatu Dinama u dalmatinskim gradovima. Šest bodova je Hajduk stizao 1995. godine kad je tadašnja Croatia držala prvo. Uslijedio je kiks od 1:1 modrih na igralištu Iza vage četiri kola prije kraja u susretu u kojem je odlično branio tadašnji vratar Neretve Vatroslav Mihačić, a onda i isti rezultat na Maksimiru s Osijekom pa u konačnici pobjeda Hajduka od 3:1 dva kola prije kraja. Tako je Hajduk zasjeo na prvo mjesto i nije ga ispustio jer je do kraja još igrao s Neretvom i Osijekom, a za razliku od Croatije je slavio u obje te utakmice.

Devet godina kasnije, opet slična priča. U podređenom finišu je bio Hajduk te 2004. godine nakon što je tri kola prije kraja poražen na Maksimiru 3:1 od Dinama. Bijeli su opet ovisili o posrnuću Dinama da bi se vratili na prvo mjesto i dogodilo se već u idućem kolu. Dinamu su do kraja trebale tad tri pobjede u tri kola, a Hajduk je ovisio o kiksu modrih koji se dogodio u Zadru remijem 1:1. I danas se vole svi prisjećati te utakmice u kojoj na Stanovima bilo obilježja sva tri kluba – Zadra, Dinama i Hajduka, ali i obrana Tvrtka Kale koji je kasnije prešao u Hajduk. Cijeli Zadar navijao je za Hajduk, a Zadar je igrao za Hajduk i Dinamo je na kraju prepustio naslov Splićanima. Od poraza na Maksimiru pobijedio je Hajduk u tri preostala kola Rijeku, Osijek i proslavio naslov u Varaždinu protiv Varteksa.

DRUGO LICE DALMACIJE

Zanimljiva je ta nastala situacija da Hajduk, osim o sebi, opet ovisi o rezultatu ljutog rivala protiv kluba iz Dalmacije. Samo ovog puta očekivati Neretvu, ili fanatizam Zadrana koji se prepričava s koljena na koljeno i da će se na Šubićevcu kao onda na Stanovima zapjevati 'ruke ćemo skupa za bile dići', nije realno. Da nije realno još je i blaga konstrukcija jer Šibenik je 'drugo lice Dalmacije'.

Slogan je to kojim se ponose Funcuti, šibenski navijači, koji ne priznaju nikome od susjednih dalmatinskih gradova da je bolji od njih. Isto tako godinama se razvijao animozitet s Torcidom i Tornadom, što nije strano da se pojačava navijačka netrpeljivost gradova iz iste regije ili klubova iz istog grada. Međutim, Funcuti su u otvorenom bratstvu s Boysima pa nije bilo ni strano da slave zajedno rođendane i dižu poruke podrške jedni drugima. Poput one kad su zagrebački dečki u Koprivnici 2017. podignuli transparent 'Sjever uz drugo lice Dalmacije'.

Nije strana ta podjela Šibenčana na hajdukovce i dinamovce, i da su oni najzagriženiji Funcuti bliži emocijom uz narančastu i plavoj boji. Uz dobar odnos navijača tu je i dobra poslovna suradnja Šibenika i Dinama. Barem kada pričamo o transferima između ova dva kluba. Antonio Marin, Ivica Vidović i Edin Julardžija odrađuju posudbe na Šubićevcu, a Dinamo je i prošle godine kupio Marka Bulata i Denija Jurića za ukupno 3.2 milijuna eura prema Transfermarktu.

Kada bi to usporedili s Hajdukom, koji u Šibeniku ima niz bivših igrača uključujući i trenera Deana Računicu, ona je manja. Od hajdukovaca pod ugovorom na Šubićevcu je tek Dino Skorup, a protekle jeseni bio je i nekadašnji šibenski talent Marin Jakoliš kojeg je Hajduk na zimu prodao u Angers.

Uz cijelu tu kratku povijest odnosa ova tri kluba kristaliziraju se i očekivanja za nedjelju. Koliko god se nadali i pozivali hajdukovci na 'déjà vu' iz '95. u Metkoviću ili '04. u Zadru šansa da se ponovi nešto slično mjeri se u promilima. Kažu da nada umire posljednja, a ishod tog subjektivnog osjećaja može biti negativan za njih. I to onaj pozitivan ishod za hajdukovce je nerealan iz više razloga pa ostaje nada da će stvarno igrati Šibenčani za sebe kako su najavili. A koliko sami sebi vrijede i što je za njih stvarna vrijednost pokazat će u nedjelju…