Insajderski izvještaj: Ključni vjetar u leđa Zajecu dali su zaposlenici Dinama u povjerenstvu za izbore

Časni uzmak ponuđen je Mirku Barišiću par dana uoči Skupštine. Nakon 39 trofeja u zadnjem mu mandatu, od kojih 19 naslova prvaka, 12 kupova i 8 superkupa, Barišić je dobio opciju postati - počasni predsjednik. A ta je funkcija kako joj i sam naziv kaže - počasna. Izmišljena manje više za nekoga s kim čovjek ne zna kuda bi te da manje boli "cipela". I saznanje da nisi više bitan. Osim ovih 39 trofeja, tu je i 17 puta plasman u grupnu fazu europskih natjecanja, ali u Barišićevom mandatu ima i druga strana. Ona na kojoj smrdi na novac, suđenja, optužnice i presude. Na taj dio su do jučer mu bliski suradnici žmirili, a danas jedan od njih, pun naknadne pameti, kaže “Pa, nestao je cijeli jedan stadion!”. Koliko se dugo taj stadion virtualno gradi, nema više čovjeka koji zna koliko bi potencijalno uopće više i koštao. No, jasno je što je htio reći vlasnik zgražajuće izjave. Samo što je uredno za vrijeme tog “nestajanja” odrađivao dužnosničke funkcije.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Kako bilo, Barišić je otišao pognute glave. Dok je slušao “a sad adio” iz zbora podno zapadne tribine, vjerojatno mu je kroz glavu prošlo kako je još prije godinu dana, odmah nakon Skupštine u Sheratonu, čvrsto odlučio da odlazi nakon ovog mandata. No, dao se nagovoriti… I izgubio sve! Ostao je sam. Ni prijedlog ove utješne funkcije počasnog predsjednika ne stoji baš najbolje. Nedostaje devet glasova…

Postoji jedno društvo, odabrana galerija bivših političkih moćnika. Nekad su vedrili i oblačili na operativnim razinama, a sada promatraju iz sjene, savjetodavno. Nalaze se svaki prvi utorak u mjesecu, uvijek je netko drugi domaćin i uz klopu tumače događaje i pojave. Društvu je pripadao i Mirko Barišić. Naglasak je na ovo “pripadao”. Dakle, prvog utorka ovog mjeseca, poslao je ispriku da neće doći na ručak. Ispričao se obvezama. Malo kasnije, netko od moćnog kružoka dao je na glasanje prijedlog da Barišić postane bivši.

“Svih dvadeset ruku poletjelo je u zrak”, rekao nam je jedan od onih koji ima pristup tom krugu uglednika i moćnika.

Grijeh mu je bio što se otrgnuo kontroli odnosno što je okrenuo leđa dojučerašnjim saveznicima i kumovima. Uvod je to koji sugerira da je Barišić i prije nedjeljnog obračuna s Velimirom Zajecom - izgubio značajne saveznike. Ono što kolokvijalno zovemo “politikom”. Izgubio je njihov vjetar u leđa koji mu je značajno pomogao da preživi sudar s Mamićevom strujom na Skupštini u Sheratonu. Usudili bismo se kazati kako je to tada bilo presudno.

Zajec došao pred igrače, shrvale ga emocije, dobio snažan pljesak: "Nastavite kao i dosad, imate našu punu podršku!"

Marić bi mogao postati sportski direktor, Kamenski bi radije bio savjetnik nego šef Uprave Dinama!

Zajec: "Ići će se na promjenu statuta, Modrić je moj izum, ali ne vjerujem da igrački može doći. Uprava? Vlatka Peras mora biti u klubu, a Marić će biti ambasador"

Izgubio je Barišić puno toga jer je vjerovao krivim ljudima. Priklonio se prividu i opsjeni. Priči da će u kratkom vremenu Dinamo igrati na novom stadionu koji će nositi njegovo ime. Na taj su ga način uvukli u svoju priču. Oni koji su napustili brod koji tone i prije nego je Skupština počela, ali i oni koji su do nedjelje prijepodne bili njegovi saveznici pa brže bolje okrenuli kapute i priklonili se Zekinoj strani. I zato su, sasvim izvjesno, danas članovi IO kluba…

Barišić je prilično amaterski odradio svoju kampanju. Zahvalio se nekima koji bi “poginuli” za njega odnosno za svoju riječ koju su mu dali, a birao je neke koje su mu nametnuli ljudi iz njegova okruženja. I koji su odmah okrenuli stranu.

Neka dva tjedna uoči izbora, otišao sam na kavu kod Hale u Petrinjskoj. Taman sam naručio kavu kada je u svoju zagrebačku bazu svratio Velimir Zajec. Sjeo je sa Željkom Klarićem, bivšim vaterpolo sucem, potom pomoćnikom ministra znanosti te zaposlenikom Dinama.

Razmjenili smo par uobičajenih rečenica, a priča sama po sebi ne bi bila zanimljiva da se u istom kafiću nisu našli Većeslav Bergman i Miroslav Par. Dvojac koji je par dana kasnije osvanuo na Barišićevoj listi.

Gazda Hala, svjestan bizarnosti situacije, odmah je okrenuo na zajebanciju pa poslao Zajecu konobara s pitanjem:

“Neprijatelji pitaju što ćete popiti”.

“Hvala, imamo”, odgovorio je Zeko kroz smijeh.

Par minuta kasnije društvo je već sjedilo za istim stolom. Slučajno ili ne, Par se u nedjelju upisao u listu “preletača” pa sa Barišićeve liste dao svoj glas Zajecu. Legitimno. Inače, Bergman je ostao član IO kluba u novom sazivu. Iz Zekine kvote! I to je legitimno. Valjda Zajec cijeni dugogodišnje iskustvo spomenutog...

Tko zna koliko je bilo takvih i sličnih situacija. Za jednog “preletača” se znalo da je odmah drugi dan okrenuo stranu, neki su kalkulirali do kraja tjedna.

“Grande finale” bilo je u subotu navečer kada je Nikola Hanžel stigao s idejom da se na hitnoj sjednici Izvršnog odbora s liste izbaci troje članova - Janko Gogolja, Lovro Maržić i Hrvoje Josip Balen koji su se javno priklonili drugoj opciji. I onda je krenula besana noć. Bilo je povuci - potegni. Tumačio se Statut, vadili se pragrafi sa obje strane. Barišićeva struja s jedne, "proljećari" izuzetno pravno potkovni s one druge.

"...o drami koju smo proživljavali cijelu noć sa subote na nedjelju i to nedjeljno prijepodne, netko će jednom snimiti film", napisao je jedan od njih na društvenim mrežama.

Međutim, ključan potez odigralo je Povjerenstvo za izbore. Hanžel je računao kako će troje zaposlenika od pet članova povjerenstva verificirati odluku da se spomenuti trojac izbaci. Međutim, oni to nisu podržali jer nisu pronašli uporište. Držali su se neutralno. Moramo naglasiti kako nitko u klubu nije radio pritisak na njih. Odlučili su prema svom nahođenju i tu je priči bio kraj.

Na Izvršnom odboru je Hanžel shvatio da ga neće podržati ni Saša Janković odnosno Heinz Truskaller, neslužbeni šampion koji je u godinu dana - promijenio tri strane. Bio je na Zorićevoj listi pa se priklonio Barišićevoj da bi na kraju propustio glasati za njega.

I ostatak društva shvatio je da postoji previše preletača i da eventualnom odgodom ne bi ništa dobili osim produženja agonije te su sugerirali Mirku Barišiću da se ipak ide na Skupštinu. Hanžel je ostao sam pa je pokupio svoje Karlovčane i napustio stadion prije početka Skupštine koja je završila tako kako je završila.

Zajec je nakon pobjede čestitao treneru. S njim je bio i čovjek, koji će imati važnu ulogu u Dinamu

Zeko, prvo u Madrid!

Popriličan nered Hanželovim ambicijama učinilo je otvoreno pismo Ognjena Naglića koji je naricao za transparentnošću i sudbinama palih boraca Antolića, Markovića, Vedriša, Gregurića… Gurao je tako Fap floskule o poštenom i transparentnom poslovanju. Ostaje za zapitati se zašto to nije napravio kada su se iz Skupštine izbacivali povjerenici s rekordnim brojem članova? Ili kada su se podizale kaznene prijave za 49 osoba jer su činili “zločinačko udruženje”. Tada je Naglić šutio…

Dan kasnije je dodao gas pa na Skupštini zavapio kako je prema svim tim optužnicama nestao onaj stadion s početka priče. 

“Nije još izmišljeno geometrijsko tijelo koje bi imalo dovoljno strana za ovakve likove koji su mijenjali kapute u ovoj borbi za Dinamo”, rekao nam je jedan od Skupštinara na utakmici sa Slaven Belupom na kojoj nakon dugo, dugo vremena nije bilo Mirka Barišića i supruge mu Božice u počasnoj loži.

Sada su neka nova lica. I ova stara koja su im klicala jednako kao i Barišiću posljednje 24 godine. Valjda će Zeko naučiti nešto iz Barišićevih grešaka i krivih procjena!