Hrabrost nekad nije dovoljna, ali Rijeka ima razloga biti ponosna

“Šteta”, riječ je koja će se najviše puta upotrebljavati kad se budu razmjenjivali dojmovi o jučerašnjem ogledu PAOK-a i Rijeke. Lepinjica je zabio u 33.minuti, Rijeka je do kraja prvog dijela ostala koliko – toliko ravnopravna, da bi se onda u nastavku igre preselila pred samo jedan gol – onaj na kojem je stajao Andrej Prskalo.

Preciznije, Prskalo je sve samo ne stajao, letio je linijom kao u najboljim danima. Pokazao je da od sjedenja na klupi posljednjih godina nikako nije zahrđao i da je, usprkos poznijim godinama, i dalje u 10 najboljih vratara 1. HNL. Da je Labrović spreman, neupitno je da bi danas on bio na golu, a upitno je bi li sve ovo uspio ‘izvaditi’ kao i Prskalo.

Statistika je nebitna, mada se u njoj može zorno iščitati koliko je vratar Rijeke imao posla. Rijeka se, u sebi svojstvenom stilu kad rano povede protiv nekog ‘većeg’ protivnika, rano povukla. I to ih je koštalo.

Iako, treba biti pošten i priznati da ništa drugo nije ni mogla. Što, trebalo je napadati, nadigravati se, pokušati ovo, pokušati ono… Ne, trebalo se obraniti. I malo je nedostajalo da se to i dogodi. Je li PAOK zasluženo izjednačio? Je. Je li Tomić dobro pripremio utakmicu i skautirao sve najveće snage grčke momčadi? Je. Je li Rijeka danas mogla više, zabiti i drugi pogodak iz nekog kontranapada? Ne. Ovo je sve bio maksimum.

Ono na što danas svi na Kvarneru moraju biti ponosni je to da je Rijeka, koliko god to nekima bilo teško za čuti, europska momčad. Uz Dinamo, u ovom trenutku, jedina takva hrvatska. To nije nešto što kupiš, što stvaraš euforijom… To je nešto što gradiš. Godinama. Polako, sigurno i kontinuirano.

Ova momčad Rijeke ni izbliza nije najbolja u mandatu Damira Miškovića. Doduše, to je i očekivano, jer pipa više ne pušta kao prije, rezalo se na mnogim poljima pa tako i na kadru. Iako nisu najkvalitetniji, ono što je Rijeka kao klub, Mišković kao predsjednik i nekad Ivan Mance, a danas izgleda isto želi i Robert Palikuća, htio kod igrača je da imaju karakter. A Rijeka ga ima.

Junačka Rijeka ipak nije izdržala pritisak - u sudačkoj nadoknadi PAOK stigao do izjednačenja (VIDEO)

Potukli su se s Grcima na neugodnoj Toumbi, stadionu na kojem ništa lakše nije bilo igrati ni najvećim svjetskim klubovima, samim time ni jednoj, za europske pojmove, malenoj Rijeci.

Bili su hrabri i ponosni, bili su takvi da te nije sram što je to hrvatski klub u Europi. Ne spuštaš glavu, ne nastavljaš scrolat mobitelom, ne tražiš opravdanja. Rijeka, pobijedila ili izgubila, to napravi čistog obraza.

Igračima, zvučat će sad kao najkorišteniji klišej ikada, treba skinuti kapu za jučerašnju predstavu. Obrana je bila na visini zadatka, odradili su uistinu fenomenalan posao. Usprkos pogotku, jer on nije plod neke uigrane akcije u kojoj su svi ispali kao na ringišpilu, on je bio plod čiste sreće. Da se razumijemo, isprovocirane i zaslužene sreće.

Ovo je treći put da Rijeka na Rujevicu stiže s rezultatom 1:1

Povrh svega, jako je važno za naglasiti i to da je Rijeka jučer igrala bez svoja dva najbolja igrača – Roberta Murića i Josipa Drmića. Obojica su, navodno, ozlijeđeni. Točnije, navijači Rijeke se nadaju da je to istina, jer ako nije i ako je pravi razlog Murićevog izostanka finaliziranje transfera u UAE, onda će sve dalje biti puno teže. Sigurno je da postoji spremna zamjena i da će Riječani reagirati, doznajemo kako je s Alenom Halilovićem postignut usmeni dogovor, ali Murić je provjerena roba, igrač od kojeg točno znaš koliko može, što može i kad to može. S Halilovićem, koliko god on nekad dobar bio, to isto ne znaš.

Tomiću se nema što prebaciti za jučerašnju igru. Cilj je opravdao sredstvo, Rijeka se neporažena vratila iz Soluna i konačna odluka će pasti na Rujevici. Je li šteta da se primio pogodak u 94. minuti? Naravno da je, ali isto tako je pitanje bi li Riječani ovaj rezultat potpisali prije same utakmice. Vjerojatno bi.

Čaša je napola puna ili napola prazna, zavisi kako gledaš. Zbog svega što slijedi za šest dana, Riječanima bi bilo bolje da na nju gledaju kao napola punu. Odluka će pasti na Rujevici, pred euforičnim navijačima i posebnom čari tog omalenog stadiona. Ako je tamo pao talijanski Milan, pa što onda ne bi pao i ovaj PAOK?