I. SučićHladan kao špricer i tip koji 'spava s 10 cura u jednoj noći': Dalić je ispravno odlučio, Pandur je oduvijek bio taj!
Vrijeme Čitanja: 10min | sri. 12.11.25. | 08:00
Kotarski i Pandur 'kopiraju' Livakovića i Ivušića, a da je današnji čuvar mreže Hull Cityja 'taj' neki su shvatili – još kad mu je bilo devet godina!
Godina je 2018., Rijeka je kao aktualni prvak zimske pripreme odradila u portugalskoj Albufeiri, a pored sjajnih Andreja Prskala i Simona Sluge koji su se borili za bijelu 'jedinicu', pažnju na sebe je prvi put konkretnije skrenuo Ivor Pandur, tada 17-godišnjak za kojeg je svima bilo jasno da će u jednom trenutku biti ispred svih s kojima je tada trenirao.
"Ivor posjeduje sve predispozicije da se razvije u odličnog golmana, jednog dana vrijedit će milijune, a talent poput njega dolazi jednom svakih 15-ak godina", rekli su ljudi iz stožera Rijeke, tada (i sada) aktualnog prvaka Hrvatske.
Za prvu momčad svojeg matičnog kluba debitirao je skoro pa dvije godine kasnije. Nakon Matjaža Keka i Igora Bišćana je klupu kluba s Kvarnera preuzeo Simon Rožman, Simon Sluga se u međuvremenu prodao u Luton Town, dok je prvi vratar opet postao Andrej Prskalo, inače i najtrofejniji nogometaš u povijesti Rijeke. No, nakon što je današnjem čuvaru mreže labinskog Rudara pozlilo na zagrijavanju prije Varaždina (3-1), među vratnicama se, prilično nenadano, našao 19-godišnji Riječanin. Koji je na neki način bio predodređen za velike stvari.
"Sjećam se da nikome u klubu prije početka utakmice nije bilo svejedno, ali Ivor je bio hladan kao špricer. Mislim da je baš ta njegova hladna glava razlog zašto je danas tu gdje jest", rekao nam je čovjek koji je odmah uz aut-liniju pratio Ivorovu prvu seniorsku utakmicu u dresu Rijeke. Debi o kojem je sanjao otkako je bio dijete...
"Tata je došao po mene na trening, a Marijan Jantoljak lupa po prozoru. Tata spusti prozor, a on ga krene vrijeđati; može te biti sram da se on tako ponaša, ima priliku biti jedan od najboljih, ali on zabušava, ništa ne shvaća ozbiljno! Ja to slušam, sjedim iza, on mi bukvicu očitava s razlogom. Tada mi je tata isto bio rekao: „Pa zar želiš provesti život ovako kao mi, da se borimo za 2.000 kuna tada, da ne možeš platiti rentu...?”. Ja tada imam devet godina, ne kužim ništa, ali kužim dovoljno da imam priliku da mogu nešto napraviti od sebe. Tu je Jantoljak bio veliki okidač. Svaki put kad bi mi trebao biti tata, prijatelj, trener – on je to bio", ispričao je Pandur nedavno za Ofenzivu.
Nažalost, Marijan Jantoljak je prije nešto više od pola godine posljednji put sklopio svoje oči. Nekoć sjajan trener vratara, koji je oduvijek inzistirao da vratari budu na visokoj razini 'igre s nogom', ipak nije dočekao da vidi svojeg nekadašnjeg pulena u reprezentaciji. Ali, njegovo je lupanje po prozoru urodilo plodom...
Pandur je, nakon sjajnih partija na golu Hulla, naknadno dobio poziv Zlatka Dalića nakon što se ozlijedio Dominik Kotarski, inače njegov dugogodišnji i 44 dana stariji suigrač iz praktički svih mlađih reprezentativnih selekcija. Zanimljivo, gotovo pa identična priča ona je Dominika Livakovića i Ivice Ivušića (1995.), prve i druge vratarske opcije Vatrenih. I koji su, poput Kotarskog i Pandura, uvijek jedan drugog gurali prema naprijed.
Inače, svoju posljednju utakmicu u dresu reprezentacije Ivor je odradio na Euru U21 u Bukureštu protiv sudomaćina prvenstva Rumunjske (0-0). I to kao kapetan. Na tom prvenstvu je prva opcija (i prvi kapetan) bio Dominik Kotarski, ali nakon što je nakon dva kola postalo jasno kako mladi Vatreni ne mogu izboriti prolazak u daljnju fazu natjecanja, Dragan Skočić je u trećoj utakmici na gol poslao svoje sugrađanina.
"Kotarski, Pandur i Čavlina su danas trio u mladoj reprezentaciji, a ne bi nas čudilo da jednog dana budu trio i u A reprezentaciji. Da, toliko su dobri", napisali smo, između ostalog, na Germanijaku u našem zaključnom tekstu s Eura U21 gdje smo bili jedini hrvatski medij koji je u sve tri utakmice pratio mlade Vatrene. I da, znamo, Čavlina u ovom trenutku nije toliko blizu reprezentacije, ali to što su Kotarski i Pandur 'unutra' bi se ipak trebalo brojati...
Iako pravim navijačima Rijeke za to nije potreban podsjetnik, Ivor Pandur je najzaslužniji za ono pretposljednje Rijekino Rabuzinovo Sunce, iz 2020. godine, kada je u finalu u Šibeniku (1-0) svojim obranama odveo nogometaše Lokomotive do same granice ludila. Kvalitetu i potencijal je nešto kasnije naplatio transferom u Veronu, a onda je preko Fortune Sittard došao do Hulla koji je za njega platio točno dva milijuna eura, što Riječanina čini drugim najskupljim vratarom u klupskoj povijesti nakon Davida Marshalla (4,1 milijuna eura). No, jedna je razlika – Škot je nakon tri godine u Hullu iz kluba u ljeto 2019. otišao kao slobodan igrač, dok su ovog ljeta, nakon samo godinu i pol dana 'uživanja' Pandurovih bravura, Tigrovi odbili ponude za današnjeg A reprezentativca Hrvatske veće od onog koliko su izdvojili za tada prvog vratara Škotske. A iako nije riječ o malom novcu, ta se odluka pokazala jako dobrom...
Na kraju prošle sezone Pandur je 'spustio lizaljku' kad su se dijelile interne nagrade u Hullu pa je tako dobio nagradu suigrača, nagradu kluba te nagradu navijača za igrača godine, što je svakako uspjeh vrijedan naklona. Ove sezone je samo nastavio s vrlo kvalitetnim predstavama, Sergej Jakirović na njega će se uvijek bez imalo razmišljanja osloniti, a poziv Zlatka Dalića još je jednom potvrdio da hrvatski izbornik najviše voli one koji najglasnije pričaju svojim igrama na terenu. Pandur je vječno nasmijan, karakteran te iznimno karizmatičan mladić, a njegova energija je kupila i navijače Hulla koji su mu – kao jednom od svojih miljenika – posvetili i pjesmicu koju sada pjevaju iz utakmice u utakmicu. I koja potvrđuje da je, osim navijačima, jako drag i njihovim navijačicama...
„Baca se ulijevo, baca se udesno, Ivor Pandur spava s 10 djevojaka u noći“, doslovan je prijevod pjesme koju posljednje vrijeme ne silazi s usana navijača Hulla. Jasno, u prijevodu se gubi dosta toga, ali nakon što je Pandur obranio kazneni udarac u 87. minuti utakmice protiv Sheffield Uniteda u kojoj je njegova momčad na kraju slavila s minimalnih 1-0, nema potrebe uopće objašnjavati koliko su glasno navijači Tigrova na kraju susreta u Pandurovu čast zapjevali spomenutu pjesmicu. He dives to the left...
I tako, nakon više od pet godina, na sporedna vrata, preko Serie A, Eredivisie i Championshipa, Ivor Pandur vratio se na svoju Rujevicu, Ivor Pandur vratio se u svoju Rijeku. Zlatko Dalić možda mu neće dati priliku protiv Farana, ali sama činjenica da je 'tu' i da je pozvan će mu svakako puno značiti. Protiv Farskih Otoka će ga uživo doći pogledati njegovo društvo s Viškova i društvo sa Srdoča, a bilo to samo i na zagrijavanju, vidjeti prijatelja koji je nekim svojim putem, koji sasvim sigurno nije uobičajen, došao do onoga o čemu svi nogometaši sanjaju, jednostavno mora probuditi neke posebne emocije kod svih. Imat će Riječani kome pljeskati, opet će se oriti s tribina 'Franjo, Franjo', opet će se čekati Pašalićeve 'bombe', opet će se s posebnim žarom pratiti svaki korak Tonija Fruka, ali, Ivor Pandur, njihov Ivor Pandur, domaći dečko, Riječanin, Fiuman u dresu reprezentacije, na Rujevici... Kako se i vidi na samoj fotografiji s posljednjeg treninga - ponos je to kojem nema kraja!
Jer, nekada jednostavno treba pustiti da se priča napiše sama od sebe. Najčešće baš tako bude i najbolje. He dives to the left...
