INTERVJU - Ivor Pandur: "Uživam u Nizozemskoj, ovdje nije čudno kad utakmice završe 7:0 ili 6:3, a De Kuip me oduševio"

Ako u Hrvatskoj o nečemu ne treba brinuti, onda je to za budućnost nogometa i nogomete reprezentacije. Već sada neki ‘klinci’ imaju ozbiljnu ulogu u A reprezentaciji, a za očekivati je da će ih uskoro biti sve više i više. Ne samo da nema pozicije na kojoj smo ‘tanki’, već je na nekima izbor bogat kao da se nalazite pred švedskim stolom u najboljem hotelu svijeta. Štogod da izaberete, sigurno nećete pogriješiti.

Nogomet je progresivan sport. Napadač je danas prvi igrač obrane, baš kao što je stoper prvi napadač. Od bekova se više ne očekuje da samo ‘trče i centriraju’, središnji veznjaci moraju biti u stanju pokriti barem tri pozicije, ali kad se priča o novim očekivanjima, najviše ih imaju vratari. Nekad je njihovo bilo ‘samo da brane’, dok danas moraju sudjelovati u igri i biti ‘treći stoper’, precizno ispucavati lopte, komandirati obranom i mnoge druge stvari. No, za Hrvatsku ni to nije problem…

Dominik Livaković trenutno je prvi vratar reprezentacije, ali Ivica Ivušić mu opasno puše za vratom. Ivo Grbić je blizu, Nediljko Labrović također, a u narednim sezonama se veliki iskorak očekuje i od Dominika Kotarskog. No, od svih navedenih ove sezone je u najboljoj formi jedan drugi mladić, vratar koji je ljetos otišao u Erediviziju i koji posljednje vrijeme ne prestaje oduševljavati svojim obranama. I to ‘oduševljavati’ je možda slaba riječ…

Ivor Pandur je netko od kojeg se očekuju velike stvari, a da je na pravom putu da ih jednog dana ostvari dokazuju njegove ovosezonske predstave. Prošlog kola je njegova Fortuna, u koju je stigao na posudbu iz Verone, snage odmjerila s moćnim Feyenoordom. Pred prepunim De Kuipom, domaći sastav je teškom artiljerijom zasuo mladog Riječanina, ali on je bio gotovo pa nesavladiv. Utakmica je završila rezultatom 1:1, ali to sigurno ne bi bio slučaj da je netko drugi stajao na golu. Naime, nogometaši Feyenoorda su uputili čak 33 udarca prema golu mladog Riječanina, a on je kapitulirao tek jednom. Gotovo pa nestvarno!

Foto: Facebook Fortuna

Ivor je trenutno najbolje ocijenjeni hrvatski vratar na Sofascoreu, nikoga neće iznenaditi što je prošlog tjedna izabran u momčad kola Eredivisie, a u razgovoru za Germanijak ispričao nam je sve dojmove s te posljednje utakmice baš kao i mnoge druge stvari. Ali, morali smo započeti s utakmicom protiv Feyenoorda, jer brojevi su stvarno nevjerojatni.

“Dobro, skupio sam dosta obrana, ali puno udaraca je išlo u mene. Sjajno iskustvo, 50 tisuća ljudi na tribinama, ambijent kakav možeš samo sanjati kao klinac. Nitko od nas nije ništa očekivao, a mi smo se vratili s bodom, s tim da smo u prvom poluvremenu bili bolji. Mislim da imamo razloga biti ponosni.”

Malo je nedostajalo da mreža ostane netaknuta.

“Prije svega moram reći da sam ostao fasciniran tim stadionom, De Kuip stvarno ima ‘ono nešto’. Na drugim stadionima na kojima sam bio u Nizozemskoj nije ni približna atmosfera kao tamo. Navijači su glasni, a ti se kao igrač osjećaš da si na pravom mjestu. Dok traje utakmica ne ideš toliko za tim, tek kasnije to shvatiš. Bio je to jedan predivan dan za mene, a imao sam i obitelj na tribinama što mi je bio dodatan motiv.”

Ivor je u Serie A skupio ukupno 11 utakmica, ali nikad pred većim brojem gledatelja…

“U Veroni uglavnom bude oko 20 tisuća gledatelja na stadionu. Napune ga tek dođu baš one najbolje momčadi."

Kakav je život u Sittardu?

“Grad je jako ugodan za život, miran, a meni to odgovara jer se mogu fokusirati na nogomet. Rekao bih otprilike nekih 30 do 40 tisuća ljudi, ali ima sve što čovjeku treba. Mnogi zapravo žive u Maastrichtu koji je na pola sata vožnje, ali ja sam si našao lijep stan ovdje tako da uživam.”

Sigurno je malo čudno doći iz Verone u tako jedan mali grad.

“Dobro, Verona je čudo od grada, to je priča za sebe, ali ja bih rekao da nama nogometašima puno toga ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo. Ja sam primjerice puno sretniji ovdje budući da standardno branim, to je ono što je najvažnije, a samim time mi je i grad još ljepši.”

Ipak, nigdje nije lijepo kao kući…

“Naravno. Kad god imam priliku dođem u Rijeku. Imam društvo na Viškovu i na Srdočima, tako da kad sam u Rijeci ili sam u Infinityju ili u Mocci. To su mjesta gdje volim piti kavu i dužiti se s prijateljima više nego išta.”

Mocca je omiljeno okupljalište nogometaša Rijeke, dok je Infinity u vlasništvu – Ivice Ivušića. Dakle, golmani se drže zajedno…

“Ha ha, ispada da je tako. Mi smo inače dobri prijatelji, ovog ljeta smo zajedno trenirali na Halubjanu u isto vrijeme. Bilo je stvarno super, u jednom trenutku smo na terenu zajedno bili Ivušić, Vargić i ja. Eh, da je barem naletio netko da nas zajedno sve uslika.”

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Eredivizija?

“Ma fenomenalna liga. Svi klubovi preferiraju napadački nogomet, puno je golova i to ju čini jako zanimljivom. Za razliku od Italije, nije toliko sve podređeno taktici, ovdje se baš igra na gol više pa tako nije nikakvo iznenađenje ako utakmice završe rezultatom 7:0, 6:3 i slično. Tribine su pune, život je ugodan i mogu reći da sam oduševljen.”

Ljetos si se odlučio na otići na posudbu, s tim da je to mnoge iznenadilo budući da se do službene potvrde praktički ništa nije spominjalo. Kako je došlo do prelaska u novi klub?

“Fortuna je pokazala interes još dok sam igrao za Rijeku, predsjednik kluba je tada došao čak na Rujevicu, ali ponuda Verone je tada bila isplativija, a i ja sam oduvijek htio u Serie A. No, nije zaboravio na mene, poklopile su se neke stvari, ja nisam bio standardan zbog te ozljede koju sam imao pa se tako javio u klub nakon čega smo se sve brzo dogovorili.”

Ljetos je napravljeno puno transfera, što ulaznih, što izlaznih.

“Nedavno smo dobili novog mladog trenera koji nas je odmah preporodio tako da mogu reći da je sada sve super. Izgledamo kao prava momčad. Kvalitete nam stvarno ne nedostaje i zato s vremenom postajemo sve bolji i bolji. Ljeto je bilo izazovno, ali kažem, sad smo stvarno na dobrom putu i u svlačionici je jedna jako dobra atmosfera.”

Preuzeo si ulogu prvog vratara momčadi što te sigurno čini sretnim.

“Apsolutno, to mi je najvažnije, da imam kontinuitet i da branim iz tjedna u tjedan. Teško je igraču, a pogotovo golmanu, kad jednu utakmicu braniš, a onda njih 10 ne. Ja sam samo htio priliku, ovdje su mi ju mogli dati i na tome sam zahvalan te se pokušavam za to odužiti na terenu. Osjećam se izvrsno, zdrav sam i stvarno uživam.”

Rekli ste kako u Nizozemskoj pada puno golova po utakmici, to ne bi trebala biti neka olakotna okolnost za vratara.

“Istina, ali meni je to gušt i još veći izazov. Na kraju krajeva, zbog toga sam i stao na gol. Ja sam htio da svi stalno pucaju, a da ja budem taj koji pokuša sve obraniti. Znam da to nekada nije moguće, ali tako se dobiva iskustvo koje je nama mladim vratarima neophodno. Od sjedenja na klupi nemam ništa. Kad bih uspoređivao s Italijom, svi znamo da je tamo taktika u primarnom fokusu, golmani često imaju manje posla na utakmici, najvažnije je obraniti one dvije do tri ključne lopte, dok ovdje moraš biti na oprezu konstantno i mene to ispunjava.

Prošli ste i kroz sve mlađe uzraste hrvatske nogometne reprezentacije, a sad ste izborili i U21 Euro nakon raspucavanja s Danskom. Bila je to utakmica u kojoj smo mi sa strane pojeli sve nokte od nervoze, možemo samo zamisliti koliko je tek onda bilo napeto uz teren.

“Kakvo iskustvo, kakva utakmica! Znali smo mi odmah nakon što smo slavili u prvoj utakmici da je to sve samo ne gotovo. Oni su sjajna momčad, ali i mi smo. Teško je to objasniti, imam osjećaj kao da smo cijelo vrijeme podsvjesno znali da smo bolji, ali na kraju ipak nije moglo bez drame. No, nema veze, bitno da smo prošli, profeštali smo i sad svi jedva čekamo taj Euro koji je na rasporedu u lipnju sljedeće godine.”

Prošlog tjedna Rotterdam, ovog tjedna Rotterdam. Sad vam slijedi utakmica sa Spartom koja je dobro ušla u sezonu, trenutno su na visokom šestom mjestu iako su jedna od ‘najjeftinijih’ momčad u ligi.

“Stvarno su dobri ove sezone. Treba biti maksimalno oprezan, znamo da nas očekuje teška utakmica, ako ne čak i teža nego protiv Feyenoorda budući da Sparta često ide na glavu pa što bude bude. Ali, ako se mi budemo nametnuli i ako budemo igrali kako znamo, mislim da rezultat neće izostati.”

Kad pogledamo roster Fortune, dva igrača posebno zapnu za oko, a to su bivši desni bek Dinama Ivo Pinto i iskusni turski veteran Burak Yilmaz koji je u karijeri zabio više od 250 golova.

“Ivo je odličan dečko, puno mi je pomogao odmah kako sam došao i stvarno sam sretan što ga imam pored sebe. Razumije hrvatski pa mi je lakše s njim komunicirati, a igrački je sjajan i jako važan za našu momčad. Stalno ide gore-dolje, ide čovjek kao da je 'na motoru'. Što se tiče Buraka, nemam tu što za reći, a da se to već ne zna. Rođeni golgeter. Jako puno nam znači za svlačionicu, tjera nas mlađe prema naprijed, ima taj mentalitet pobjednika, a fascinantno je kako i dalje grize i svaku utakmicu želi pobijediti iako ima već 37 godina. Neki misle da je on tu došao samo igrati, a on na svakom treningu, radi konstantno, bori se… Veliki primjer za sve nas.”

Nismo ni pitali prati li se Rijeka i HNL u Nizozemskoj jer se zna da će odgovor biti pozitivan. Start sezone nije bio najbolji, ali stvari idu na bolje. Kontakt s ljudima iz kluba nije izgubio.

“Više-manje su svi otišli s kojima sam igrao, u klubu su još Vuk i Bušnja, a s njima se čujem. Još je rana faza sezone, ja se ne brinem, Rijeka će opet biti ono što je i doći na ono mjesto na kojem pripada. Razumijem da su u teškoj situaciji, treba to prebroditi, ali s dvije – tri pobjede će se sve okrenuti u našu korist.”

Verona je u sličnoj situaciji kao i Rijeka…

“Skoro pa identičnoj. Jedna pobjeda i odmah će se maknuti s tog 19. mjesta gdje su sad. Došao je sad na čelo kluba jedan sjajan mladi trener Salvatore Bocchetti koji iza sebe ima izvrsnu igračku karijeru i mislim da će preokrenuti stvari na bolje. Ako netko može napraviti posao, onda je to on.”

Mogli smo pričati još barem ovoliko, ali nešto smo sačuvali i za drugi put. Ivor je u formi, momčad igra dobro i ne sumnjamo da će nam povoda za razgovor nedostajati. Rijeka je najveća hrvatska, a Rotterdam jedna od najvećih svjetskih luka, možda mu zato odgovara igrati tamo. Danas još nek se riješi Sparta, a onda će se lako sve dalje. Uostalom, ne kaže se bez razloga ‘malim koracima se daleko stigne’, a naš sugovornik korača velikim prema naprijed i ne planira stati. Samo neka tako i nastavi, jer u tom slučaju konačan cilj može biti samo nebo.