Hajduk vrebaju kartoni, ozljede, ‘male utakmice’ i euforija

Ali, Dambrauskasu nije bilo do šale, glavni napadači ostali su Litavcu u Splitu što se pokazalo nenadoknadivim gubitkom. Bez Livaje i Kalinića ostao je Hajduk na ‘nuli’ i četiri kola prije kraja Dinamo je pobjegao na, pokazalo se, nedostižnih pet bodova. Treće javne opomene bile su presudne, Kalinićeva radi slavlja nakon pogotka i Livajina potpuno nepotrebna zbog prekršaja u završnim minutama dvoboja. Popustila je koncentracija, što drugo reći.

Pred dvije godine Ivan Leko pao’ je tijekom veljače i ožujka s porazima od Istre u Puli (0-3) i Lokomotive na Poljudu (3-4), da bi točku na’i’ stavila ponovno Istra remijem u Splitu (2-2) u prvom vikendu travnja. Tri utakmice, jedan bod i pobjegao je Dinamo na “plus devet”. U takvom ritmu prosipanja bodova na ‘malim utakmicama’ nije se moglo očekivati ništa više od oproštaja sa šampionskom ambicijom već osam kola prije kraja.

Pod vodstvom Mislava Karoglana prošlog proljeća skupio je Hajduk sve probleme koji su se mogli naći na raspolaganju. Kao malo dijete kojeg napadnu sve bolesti i virusi, tako je i Hajduk ‘patio’ od euforije, ozljeda i gubitka bodova s ‘malim protivnicima’ koji su odnosili velike bodove. Euforija je ‘napala’ kompletni klub u trenutku kada su angažirani Perišić i Brekalo, pa se Hajduku već na proljetnoj premijeri u jednoj večeri dogodilo da je izgubio utakmicu s Rijekom (1-2), zimsku prednost na ljestvici i ozljeđenog Livaju na dva tjedna. Slijedio je potom remi sa Varaždinom u gostima (1-1), poraz od Lokomotive na Poljudu (1-2) i kao kruna svih nevolja nova ozljeda Livaje za kraj kalvarije. Sve loše što se moglo dogoditi, zaista se i dogodilo u dva početna mjeseca proljetne polusezone. Hajduk se urušio na vlastitim pogreškama, uvjeren da je nedodirljiv izgubio je važni Jadranski derbi, ostao bez najboljeg igrača, a potom gubio unaprijed kalkulirane pobjede. Previše samouvjerenosti rezultiralo je potpunim krahom svih trofejnih ambicija na sedam kola prije kraja sa minus 10” iza Rijeke.

Ali, sve ono što mi znamo, sigurno je dobro proučio i Gattuso. Zato mora smiriti Livaju da ne dobiva žute kartone zbog prigovora kao prošle subote u Koprivnici zbog čega već u nedjeljni susret ulazi s dva žuta kartona. Mora ugasiti bilokakvu pomisao na euforiju i što je najvažnije, treba motivirati momčad u svakoj utakmici kao da se zaista radi o finalu, a ne o jednom običnom prvenstvenom vikendu. Koliko zadataka za Gattusa i onda netko kaže da je jednostavno biti trener, a pogotovo osvajati naslove.