J. RadićDrugi danas žive Jakobušićev šampionski san
.png.webp)
.JPG.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 08.04.25. | 08:00
Godinu dana poslije odlaska karizmatičnog Dubrovčanina s mjesta predsjednika Hajduk se bori za naslov prvaka sa gotovo istom momčadi koju je posložio Jakobušić, predsjednik čije je financijsko poslovanje još uvijek tema na Poljudu
Točno je godinu dana otkada je Poljud na današnji datum protresla smjena najkarizmatičnijeg Hajdukovog predsjednika recentnog doba, Lukše Jakobušića. Predsjednika koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Ni dolaskom, ni mandatom, ni odlaskom. Hajduk je preuzeo u teškoj jeseni 2020., na šestom mjestu. U tri i pol godine vođenja kluba ostat će zapisano da je na Poljud vratio navijačku ikonu Marka Livaju, osvojio dva Kupa, pamtit će se juniorsko finale Lige prvaka mladih i realizacija rekordnog transfera Luke Vuškovića u Tottenham za 11 milijuna eura. Vratio je pritom i gledatelje na tribine, Hajduk u vrh hrvatskog nogometa, borio se za naslov prvaka, ali nije otišao do kraja. Nije došao do titule.
“Zahvaljujem svim ljudima u klubu, svima s kojima sam u protekle tri i pol godine surađivao, a posebno navijačima na ljubavi i strasti. Kao svaki hajdukovac, podržavam sve odluke u interesu kluba”, kazao je Jakobušić na odlasku.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Tim riječima oprostio se od Hajduka, u konačnici presudio mu je nesrazmjer rezultata i ulaganja. Početkom travnja prošle godine, u trenutku kada je Hajduk eliminiran iz Kupa i pritom izgubio realne šanse za osvajanje naslova, Nadzorni odbor smijenio je Jakobušića. Promjena je, kasnije se potvrdilo, već bila spremna i ranije.
UŽIVO: Hajduk - Lokomotiva
Kladite se uživo na utakmicu 29. kola hrvatskog nogometnog prvenstva koja se igra na Poljudu:
ODIGRAJ ODMAH!
Godinu dana nakon smjene, možemo jasno analizirati što je Hajduk dobio promjenom predsjednika. Dobio je drukčiji profil čelnika kluba, ali ne i kvalitetniji. Samozatajni i tihi nasljednik Ivan Bilić zauzeo je potpuno suprotni gard od onog kojeg je imao 48-ogodišnji Dubrovčanin. Jakobušić je vodio Hajduk izraženom osobnošću jakog autoriteta. Energičan, spreman provesti doslovno 24 sata u klubu, promijenio je Hajduk iz korijena, ali promijenio je i način razmišljanja u klubu.
“Mnogi u klubu nemaju pobjednički gard, ne vjeruju da možemo osvajati trofeje. Nisu svjesni koliko smo veliki i kakvim trebamo biti”, poručio je na startu mandata.
Mijenjao je navike i djelatnike, ponajviše trenere. Od Vukasa preko privremenog Bore Primorca, potom Tramezzanija, Gustafssona, Dambrauskasa, Karoglana, Leke pa opet Karoglana. Čak sedam imenovanja je obavio u tri i pol godine. Dovodio je skupe igrače, postavio visoke kriterije, konkurenciji ‘tjerao strah u kosti’, jer Jakobušić je ‘pucao’ samo na vrh. Vodio se maksimom ‘pobjednike svi znaju, tko se sjeća drugoplasiranog’.
Imao je velike ambicije, ali taj energični, ponekad i autokratski način vladanja klubom postao mu je krimen u očima nadređenih. Jakobušić je podigao proračun, dovodio skupe igrače, pojačao marketinški segment, povećao Radnu zajednicu. Veliki troškovi nisu bili problem dok se Hajduk borio za trofeje, ali kada je postalo izgledno da će sezona proći bez naslova prvaka i pobjednika Kupa, Jakobušić je otišao u povijest.
Godinu dana poslije Hajduk se bori za naslov prvaka. Grize li se negdje Jakobušić u ’tami svoje kože’, jer godinama je ulagao, stvarao ekipu, ali nasljednik je na pragu povijesnog uspjeha? Moguće, ali sigurno se i raduje znajući da je udario temelje potencijalnog uspjeha. Nasljednik je ni kriv ni dužan, ali s velikim izgledima ostvarenja svega onog što je Jakobušić sanjao. Upravi iza sebe Jakobušić je ostavio momčad, ali i sredstva za šest mjeseci plaće. Problem je nastao kada nova uprava nije uspjela u dva prijelazna roka napraviti nijedan izlazni posao osim skromnog transfera Sahitija za 1 milijun eura zarade u HSV prošlog ljeta.
Nedostatak prihoda Bilićeve uprave vratio je i Jakobušića u poljudske priče, pojačao je prijepor oko analize financijskog vođenja Hajduka. Činjenica je da su igrači dobili ugovore kakvih se ne bi postidjeli ni iznadprosječni klubovi Liga petice. Često se javnost čudila kako Jakobušić servisira tadašnji proračun od 32 milijuna eura, ali u svom mandatu otklonio je upitnike o financijskoj stabilnosti. Međutim, visoko postavljeni standardi Lukše Jakobušića nisu se nastavili pratiti pa se danas sa zebnjom čeka financijsko izvješće za prošlu godinu. Visina minusa objasnit će vjerojatno i odlazak člana Uprave za financije, Ivana Matane koji je krajem prošlog mjeseca iznenađujućom ostavkom napustio Poljud.
Odlaskom Matane klub je napustio i drugi bliski suradnik Jakobušića, jer sportski direktor Nikoličius iz Hajduka je otišao još prošlog ljeta. Time su nakon predsjednika otišli i njegovi najvažniji ljudi. Nikoličius je novi posao pronašao u poljskom Widzewu, a Jakobušić se povukao iz nogometnog svijeta. Posvetio se obiteljskom poslu, nema poveznice s Hajdukom, ne pojavljuje se na utakmicama. U medijima se nijednom nije oglasio slijedeći ‘sindrom’ hajdukovih bivših predsjednika koji po odlasku s Poljuda više ne pričaju o klubu. Jakobušića se danas ipak moraju sjetiti igrači koji su uglavnom dobili najveće ugovore u karijeri, te navijači kojima je nakon devet godina donio dva trofeja. Sviđao vam se ili ne, smatrali ga rastrošnim, kontroverznim ili karizmatičnim, Jakobušić je u svakom slučaju bio poseban, drukčiji predsjednik. Tko zna gdje bi mu bio kraj da je osvojio titulu prvaka koja će ga sigurno u mislima još dugo proganjati.
