Dosje Karpin: Danas izbornik, nekada suigrač i trener naših nogometaša
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 13.11.21. | 10:00
Izbornik Zbornaje dobro poznaje neka Vatrena lica...
Dan D, ili bolje rečeno, dan H za Vatrene. Sutra, u pomalo neobičnom terminu sa startom od 15 sati, Hrvatska reprezentacija će na Poljudu dočekati Zbornaju, rusku izabranu vrstu koja nam je izravni konkurent za magično prvo mjesto koje izravno vodi u Katar, poprište neobičnog Mundijala koji će se izvanredno, zbog vrućina održati u mjesecu studenom.
Hrvatsku u ovoj bitci vodi naš dobro znani izbornik Zlatko Dalić, dok je u ruskom taboru došlo do promjene. Za razliku od 2018. godine kada je Rusiju vodio Stanislav Chershesov, sutra će jedanaestoricu birati Valeri Karpin, nogometni trener i bivši nogometaš čija karijera je u nekoliko navrata dotaknula i neke naše igrače. S nekima je igrao, a neke trenirao. Iskopali smo ono najzanimljivije.
KARPIN KAO NOGOMETAŠ
Ruski reprezentativac je devedesetih iskovao više nego respektabilnu karijeru na terenima u Europi. Bio je redom član Spartaka iz Moskve, potom Real Sociedada iz kojeg se preselio na Mestallu, gdje je kao igrač Valencije dres zajedno nosio s našim Goranom Vlaovićem. Kasnije je još ostvario transfer u Celtu iz Viga u čijem dresu je dočekao zaigrati s velikim Zvonimirom Bobanom.
Što se Valencije tiče, Vlaović i Karpin bili su kolege u sezoni 1996./1997. Valeri je bio nezamjenjiv u dresu “šišmiša” baš kao i Goran koji je doduše propustio zimski dio sezone. U zajedničkoj kampanja u La ligi, koja je završila bez europskog plasmana (deseto mjesto) duo je u zanimljivoj pobjedi 3:1 pobjedi protiv Atletico Madrida, zajedničkim snagama izborio pobjedu protiv ekipe pokojnog Radomira Antića.
Vlaović je naime bio strijelac drugog pogotka na utakmici, dok je treći djelo Pioja Lopeza koji je na asistenciju junaka današnje priče, Valerija Karpina, postigao gol s pedeset metara udaljenosti. Kasnije je taj Atletico završio peti na ljestvici što mu je osiguralo plasman u tadašnji Kup UEFA, gdje ih je ždrijeb spojio u skupinu sa zagrebačkim Dinamom.
Iako nisu ostvarili europske ciljeve, Karpin i Vlaović će pamtiti Mestallu po dobrome. Valeri je odigrao te sezone 44 utakmice za “Šišmiše” upisavši se u listu strijelaca šest puta uz ukupno četiri asistencije, dok je Goran odigrao 31, uz deset postignutih pogodaka i dvije asistencije. Zanimljivo oba puta je naš Goran dodavao za pogodak u tadašnjem Kupu Uefa, a jedanput je gol našem Vatrenom namjestio baš – Karpin. Igrao se uzvrat osmine finala Kupa UEFA, Valenciji je ždrijeb donio turski Bešiktaš. Nakon 3:1 pobjede na Mestalli, Valencia je otputovala u Istanbul.
Već u petnaestoj minuti je Bešiktaš imao 1:0, a pošto je tada gol u gostima i dalje vrijedio, Turcima je falio samo jedan gol i prolazak dalje je bio u rukama. No, naš Goran je te večeri odigrao fantastično i direktno donio svojoj momčadi prolazak dalje. Prvo je asistirao Lopezu za 1:1, a potom je i sam zabio upravo na asistenciju Karpina. Rus je svojedobno gospodario sredinom terena, bila je to jedna zbilja sjajna simbioza koja se “palila” u samo ovakvim, probranima trenucima.
Spomenimo još i neke crtice iz njegove kasnije klupske karijere. U sezoni 2001./2002. duo je samo jedanput zajedno krenuo u prvoj postavi. Bilo je to u sklopu prve runde Kupa UEFA u rujnu 2001. godine. Momčad s krajnjeg zapada Španjolske je slavila rezultatom 4:0, Karpin je zabio dva gola.
Pošto je naš Zvone odigrao svega nekoliko utakmica za Vigo, na terenu smo ih skupa gledali još samo jedanput, i to u ligaškom srazu protiv Mallorce. Celta je slavila 2:0, Boban i Karpin su skupa na terenu proveli dvadesetak minuta, a u redovima Mallorce, prava romantika. Od prve minute je za goste startao tada mladi Samuel Eto’o, ali i dobro znani Veljko Paunović.
Zadnja epizoda koju valja istaknuti je ona iz 2003. Godine. Karpin je tada kao veteran dogurao do skupine Lige prvaka s Real Sociedadom, ždrijeb ih smjestio u skupinu D i tako spojio sa Olympiacosom, Galatasarayem i Juventusom. Crno-bijeli dres Stare Dame je tada nosio naš Igor Tudor, koji je usput rečeno na prvoj, torinskoj utakmici postigao autogol. Druga utakmica, ona u San Sebastianu je završila bez pobjednika i pogodaka – 0:0
KARPIN KAO TRENER
Igrački dani, barem oni profesionalni, daleko su iza ruskog stratega koji broji 52 godine na svojim leđima. Prije nego je ljetos preuzeo upražnjenu klupu izbornika, Karpin je vodio nekoliko klubova, uglavnom po Rusiji, i zanimljivo, trenirao nekoliko naših igrača.
Valerij je 2008. godine ušao u klupske prostorije Spartaka iz Moskve i u mandatu koji je s kraćim prekidima trajao sve do 2014., trenirao samo dvojicu Hrvata. Jedan od njih je Stipe Pletikosa, a drugi – Ognjen Vukojević. Zanimljivo, iskopali smo neke kuriozitete iz tog perioda zimskog prijelaznog roka. Vukojević je prelazio iz kijevskog Dinama u Moskvu na posudbu i to izričito na zahtjev tadašnjeg trenera Valerija Karpina.
Kako je tada govorio trener ruskim medijima, “Istina je, uzeli smo ga na posudbu s mogućnošću otkupa ugovora. On je defenzivni vezni koji na terenu odrađuje veliki posao. Nema sumnje da će se adaptirati našem načinu života i našem načinu igre, Ukrajina i Rusija su vrlo slične,” zaključio je tada trener.
Vukojević je ostao do ljeta, odigrao je devet utakmica, asistirao je u debiju i to je manje više to. Odigrao je i jedan gradski derbi protiv Ćorluke, završilo je 0:0
Što se Pletikose tiče, on je dočekao Karpina kao prvi golman Moskovljana. Valerij mu nije dao šansu. Stipe je od njegova dolaska od do svog odlaska iz kluba od 48 mogućih utakmica odigrao samo jednu, i to protiv Krasnodara u kupu. Kad su upitali današnjeg izbornika Rusije zašto je Plete odjednom preselio na klupu, samo je kratko odgovorio
"Pletikosi se nije svidjela moja odluka jer svaki igrač želi biti u prvoj momčadi. No, odluku sam donio jer sam morao, a ne želio. Ostavio sam ga na klupi jer je ograničen broj igrača koji mogu biti na terenu"
KARPIN NA KLUPI RUSIJE
Kako smo i napisali na početku, Karpin je sjeo na klupu Rusije ovog ljeta zamijenivši Chercherseva. Do sad je vodio Zbornaju u samo šest navrata, slavio je u pet kvalifikacijskih susreta i remizirao na premijeri protiv Hrvatske. Najveća promjena njegovim dolaskom je nastala u rosteru pozvanih igrača. Artum Dzuyba nezamjenjiv na poziciji špice, izgubio je svoje mjesto u reprezentaciji zbog problema s disciplinom, pa je tako Karpinova Rusija drugačija od one Zbornaje koju pamtimo s Mundijala.
(1.65) Hrvatska (3.80) Rusija (5.50)
Taktika je u pravilo 4-3-3, najopasniji dio ekipe je u napadu, trio Mostovoy – Smolov – Miranchuk. Oni su se pokazali kao kreativni motor momčadi, protiv Cipra su prekjučer zabili 6 golova stvarajući višak na krilnim pozicijama. Hrvatska će sigurno uz Juranovića i Sosu posebno paziti na taj segment igre, premda teško je za očekivati da će Karpin na Poljudu jurnuti po gol. Ulog je prevelik. Uostalom njima je dovoljan i remi, a nama samo igra pobjeda.
Karpin je svakako joker u špilu karata ruske reprezentacije, kao igrač i trener je stekao vrijedno iskustvo, no imamo i mi svoje “insidere”. Sve će to pasti u vodu u 15 sati kada će sudac Makkelie puhne u zviždaljku. Odgovore ćemo dobiti na terenu.
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+