Dinamo je postao 'Rosenborg'

Iako to danas nije popularno i preporučljivo, sjetili smo se nakon Dinamove pobjede u Bratislavi (4-1) i jedne davne sekvence i razgovora s bivšim predsjednikom Mirkom Barišićem. Tamo negdje, početkom 2000-ih, kad je Dinamo brodio između financijskog kolapsa i prvih pokušaja nekakvog europskog iskoraka, Barišiću je došlo pitanje, što, zapravo, Dinamo želi, kojim putem želi krojiti svoju budućnost?

"Pa, mislim da bi nam cilj trebao biti da postanemo hrvatski Rosenborg!"

Za one koji ne znaju, a možda se još tada nisu ni rodili, norveški je Rosenborg tada bio klub, koji je simbolizirao, ajmo reći, srednju nogometnu klasu, klub koji je istovremeno simbolizirao stabilnost i kontinuitet te, koji je vrlo često znao otkinuti skalp ili dobro namučiti europske velikane, a s onima iz svoje kategorije gotovo u pravilu, pogotovo u svom Trondheimu, brisao je pod. Rosenborg je od 1995. do 2007. svake godine igrao skupinu Lige prvaka, postao jedan od njezinih najredovitijih sudionika, jednom je došao i do četvrtfinala, gdje je ispao od moćnog i još uvijek aktualnog prvaka Europe, Juventusa. Na svom je stadionu u tom dvoboju odigrao 1-1. Sve do zadnje dvije godine, s tek ponekom izninmkom, Rosenborg je imao europski kontinuitet, igrao je ili Ligu prvaka, ili Europsku ligu, nekad s većim, nekad s manjim uspjehom, ali, uglavnom je bio prisutan. No, tada, u godinama na prelasku stoljeća i početkom ovog milenija, Rosenborg je imao poseban ugled. U kojem se razvila težnja mnogih klubova sličnog ranga, tako i Dinama, da jednom budu ono što je tada bio Rosenborg.

Znate i samo što je Dinamo prošao u tih 20-ak godina, na svim razinama. Od nogometnih do nekih drugih sfera, kakve su se sportske i nimalo sportske priče isprepletale u Maksimiru. Koliko teških i bolnih poraza, pogotovo europskih i poneka velika pobjeda, više kao iznimka, nego kao pravilo. Dinamo jest u tom razdoblju stvorio dominaciju u HNL-u, uhvatio kontinuitet igranja europskih skupina, štoviše, od 2007. samo je jednom propustio europsku jesen i, sve su to, zapravo, bile stepenice na putu do 'Rosenborga'. Nenad Bjelica prije šest godina prvi je napravio taj iskorak, donio europsko proljeće, potom, baš preko Rosenborga, izborio Ligu prvaka, u kojoj je malo nedostajalo da prođe skupinu kao drugi! Nadovezao se potom Tottenham, zatim i Chelsea, pobjeđivao je Dinamo Sevillu, Benficu, Betis, prije toga i Atalantu, znao je biti tvrd orah i Manchester Cityju, Villarrealu... Sve je to bilo dijelom odrastanja, puno dobivenih lekcija, puno razočaranja za poneku radost. Ali, Dinamo danas jest - Rosenborg. Ozbiljan, konkurentan europski klub, simbol i predvodnik svojevrsne srednje klase klubova, koji više nema problem s europskim kompleksom.

Kulenovićeve brojke su brutalne. Dalić ga više ne može ignorirati, a ni Petković više nije siguran!

OCJENE - Dinamo: Dinamova škola nogometa! Bjelica ruši rekorde, Kule sve barijere! Pjaca i Torrente za pamćenje

Kulenović: “Ljudi su nas već otpisali, a to ovom Dinamu ne smijete napraviti! Reprezentacija? Moje je da radim...“

Istina, dogodi se u toj priči, jer nogomet je to, poneki Bayern (2-9) ili Ballkani, dogodi se pomračenje u Solunu kod PAOK-a, ili gubitak dva boda protiv Monaca u zadnjim minutama. No, ono što Dinamo danas čini europski jakim i ozbiljnim klubom jesu baš utakmice poput ovih u Salzburgu i Bratislavi. Gdje i nakon tog teškog prizemljenja u Münchenu Modri istrče na teren i rutinski se obračunaju s klubovima (ne momčadima), otprilike, svojeg ranga. Nije Dinamo potonuo niti kad je Slovan zabio već u petoj minuti, a sjećamo se takvih potonuća u prošlosti, već je, štoviše, dodao gas i napunio mrežu slovačkog prvaka. Sjećamo se i kako je u nekim trenucima teško živio protiv Qarabaqa u Maksimiru, u play-offu Lige prvaka, na kraju rutinski prošao u Ligu prvaka s ukupnih 5-0. Baš onako kako to rade iskusne, velike momčadi, protiv onih, koji im nisu do koljena. I dobro je bilo pitanje Marku Pjaci nakon utakmice, što se to u Dinamo promijenilo u tih 10-ak godina otkad ga nije bilo, kolika je razlika između ovog i tadašnjeg Dinama u tom europskom nastupu?

"Razlika je baš u tih desetak godina, izgradiš za to vrijeme identitet, ime, dobiješ respekt suparnika. Svima je teže igrati protiv nas sad nego prije 10 godina. Ovo izgleda jako dobro, želimo tako i nastaviti.", poručio je Pjaca.

I gledajući Slovan u toj utakmice, sjetili smo se upravo Dinama na počecima tog 'odrastanja'. Htjeli su Slovaci, imali veliku želju i motiv, imali su i neku ideju, čak i prilike, ali na kraju su uvjerljivo izgubili. I imaju nula bodova, uz jedan postignuti gol u četiri utakmice. Baš kao što je nekad Dinamo gubio u većini, ozbiljnih europskih utakmica. A danas je naš 'maksimirski Rosenborg' klub/momčad, koja je spremna takve utakmice lakoćom okrenuti na svoju stranu, unatoč pritisku, imperativu, očekivanjima. I unatoč tome što u HNL-u ponekad i opasno zakašlje. Dinamo je na pravom putu prema prolasku u ovom, novom formatu Lige prvaka, nitko više ne misli da je nemoguće pobijediti Borussiju Dortmund ili joj barem uzeti bod, zašto bi bilo nemoguće zaustaviti i Milan u zadnjem kolu. Celtic? To već spada u one utakmice u kojima je Dinamo potpuno ravnopravan, u Maksimiru čak možda i favorit. Jedini, ajde, taj Arsenal malo strši...

Baš je to dokaz da je Dinamo postao zadnjih godina europska razina više. To što se nakon visoke pobjede u Bratislavi i kratkog slavlja s navijačima, počelo pričati o Gorici, o HNL-u. Što se ovakve pobjede ne smatraju više ničim posebnim, šokantnim. Dinamu su 'salzburzi' i 'slovani' postali običan dan u uredu. Sve češće sa sretnim krajem. Hrvatski Rosenborg!