Deset tisuća kabanica pravi su junaci utakmice u Osijeku
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 12.10.21. | 08:40
I da se Nikoli Vlašiću priznao taj gol u 83. minuti, tih deset tisuća kabanica opet bi zasluženo ponijeli epitet igrača utakmice. Bez krova, s dosadnom kišom koja je padala cijeli dan, došli su i navijali.
Nakon Eura išlo je predobro da bi potrajalo. Sinoć je u Osijeku Hrvatska naletjela na minu. Slovačka, koja je mahnula posljednji pozdrav ovim kvalifikacijama, odlučila je naplatiti dobru igru iz Kazana od prije nekoliko dana upravo protiv Hrvatske. Zapravo, gosti su samo iskoristili “slobodan dan” Dalićevih izabranika u defenzivi.
Dva gola koja nam nisu trebala zasjenila su sasvim solidnu igru prema naprijed. Držali smo Slovake na njihovoj polovici, uzeli posjed, udarali sa svih strana, pokušavali ali nije išlo. I kada smo konačno pomislili da smo uspjeli, VAR je odnio radost s lica navijača.
Tražiti krivca i upirati prst u nekoga bilo bi u najmanju ruku neukusno. I pogrešno. Dominik Livaković najbolji je vratar kojeg Hrvatska ima. I čovjek koji je u kooperaciji s Ivušićem donio novi rekord u minutama bez primljenog gola. Treba li mu se zamjeriti što se Slovak našao u petercu sam kao duh kod prvog gola? Ili što se drugi Slovak bez pratnje došetao do kaznenog prostora kod drugog gola? Ili nama stalno treba neki “pedro” pa smo ovoga puta našli to u liku i djelu Livija? Ne u Perišiću koji je napravio pomalo glup prekršaj uoči prvog gola. Ili Pašaliću koji je pustio svog igrača. Ili Stanišiću čiji je igrač pogodio za drugi?
Istina da nam je ovaj remi otežao put do SP-a ali još uvijek Hrvatska drži sve konce u svojim rukama. Na muci se poznaju junaci - a dvije pobjede u posljednje dvije utakmice nude direktan plasman. I to je jedino bitno.
A ako se na Poljudu ne pobjedi Rusija, onda nismo niti zaslužili to prvo mjesto u skupini. I možda je bolje da smo svjesni da nam isključivo trijumf nosi ostvarenje cilja. Kada su god postojale kalkulacije, onda nismo bili pravi. Dakle, i prije ove utakmice smo znali da će odlučujuća biti utakmica s Rusijom. Sada je samo novi moment da nam nije dovoljan bod već moramo ići na sva tri. Naravno, pod uvjetom da na Malti ne bude iznenađenja.
No, svakako ima i lijepih stvari koje nosimo iz Slavonije. Opet se Osijek pokazao kao jak adut Vatrenih. Po ovakvoj kiši u Maksimiru se ne bi skupilo više od dvije, tri tisuće navijača. Na Poljudu bi ih možda bilo šest, sedam. U Osijeku je bilo 10 tisuća kabanica prema službenom brojaču, iako se pred sam početak utakmice ulazilo i bez pokazivanja ulaznica pa ih je sigurno bilo više. Uoči utakmice bili smo u društvu Josipa Landeke, bivšeg U-21 reprezentativca naše zemlje koji je cijelu karijeru proveo u Njemačkoj. Kada je sat, dva uči utakmice shvatio da će sraz Hrvatske i Slovačke gledati na kiši jer Gradski vrt nema krov, čovjek je mislio da se šalimo. Kada se uvjerio tada se i prenerazio.
"Igrao sam u nižim ligama u Njemačkoj, ali nikada nisam bio domaćin na stadionu bez krova. Pa kako je to moguće?", čuli smo ga kako govori za sebe u trenutku kada je ušao na stadion. I nasmijali se.
I da se Nikoli Vlašiću priznao taj gol u 83. minuti, tih 10 tisuća kabanica opet bi zasluženo ponijeli epitet igrača utakmice. Bez krova, s dosadnom kišom koja je padala cijeli dan, došli su i navijali. I još jednom poslali poruku odgovornima o sramotnim uvjetima u kojima viceprvak svijeta pruža svoja domaćinstva…