Dan kada je Ole izgubio povjerenje uprave: Otkaz je pred vratima, baš kao i njegov zamjenik
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 02.12.19. | 09:46
Norvežanina ne može spasit ni da dogovori dolazak Haalanda, a pod njegovim vodstvom United je „uništio“ igrače vrijedne 110 milijuna eura.
Njegov United, iako ima na raspolaganju apsolutno sve što mu je potrebno za uspjeh, se trenutno nalazi na skromnom devetom mjestu, a sad su povrh svega uspjeli izgubiti dva boda od „dojučerašnjeg“ drugoligaša Aston Ville. Već je svima poznata priča o njegovom stopostotnom učinku prije nego li je trajno imenovan trenerom Vragova, ali to su sada „tempi passati“.
Iako ga je pratio glas trenera koji je pripadnik novog trenerskog vala u kojem je najveći naglasak stavljen na napadački nogomet, okomitost krilnih napadača, brzi reposjed u fazi obrane i visoki presing na suparničkoj polovici odmah po izgubljenoj lopti, Ole i njegovi puleni nisu ništa od toga demonstrirali.
Budući da je pozitivnih stvari manje, krenut ćemo s njima, a one su te da je pod vodstvom „ubojice dječjeg lica“ United dao priliku nekim mladim igračima koji su se pojavili niotkuda, a to su Mason Greenwood i Brandon Williams. Iako nas veseli činjenica da u velikim klubovima priliku dobivaju igrači ponikli u njihovim omladinskim pogonima, dosta je čudna politika i „modus operandi“ kluba koji će istovremeno dovesti beka za 55 milijuna eura (usprkos ogromnim ogromnim novcima i dalje ne možemo konstatirati da se ne radi o „mačku u vreći“), dok će na kontra strani od njega igrati mladić koji je prije mjesec dana igrao za juniore kluba.
United nije klub koji je u ovom tisućljeću stvorio velike igrače. Nakon famozne generacije '92 (Beckham, Butt, Giggs, Neville x2, Scholes) iz klub je stvorio stvarno malen broj vrhunskih igrača, a na dobrom putu da bude najbolji od svih unazad 25 godina je Marcus Rashford. U tu istu priču može ući i Paul Pogba, ali da nije bilo Juventusa situaciju oko ovog središnjeg veznjaka bila bi bitno drugačija budući da je Sir Alex svojevremeno odbijao ponuditi ugovor kakvog je igrač, odnosno Mino Raiola, zahtjevao. Ostalo je sve jako slabo, skoro pa da uopće nije ni vrijedno spomena. Usporedbe radi, objektivno manji klubovi poput Tottenhama, West Hama, Evertona i Southamptona proizveli su igrače kao što su Kane, Alli, Dier, Walcott, Rooney i mnogi drugi koji su ili napravili, ili će tek napraviti vrhunske karijere.
Ono što je dodatno dodavanja ulja na vatru je sam pogled na financije kluba. Vrijednost igrača u klubu je u padu, a to se najviše osjeti na igračima koji su kod njegovih prethodnika bili nositelji igre, a sada su skupe i stare opcije čije ugovore nitko ne želi na svojoj platnoj listi, neovisno o tome kakve su oni kvalitete i koliko ih jeftino mogu dobiti. Lingard je potpuno van forme i u ovim trenucima apsolutno nitko ne može sa sigurnošću reći da je potrebno „to i to“ kako bi ponovno igrao na onoj razini na kakvoj smo ga gledali prije, i za vrijeme SP-a u Rusiji. Matić je ili ozlijeđen ili van forme, Mata je toliko puta otpisivan da se to ne može ni prebrojati, Jones je promašaj na kojeg u Manchesteru gledaju kao izvrsnu backup opciju (nevjerojatno), a treba izdvojiti i Roja koji je došao za 20, a sada vrijedi 10 milijuna eura.
Ukupna vrijednost prethodno nabrojanih igrača iznosi 110 milijuna eura, ali gotovo je nemoguće da mogu takve novce dobiti za njih. Situacija je takva da kada bi nekim slučajem dobili pola od onoga što ovi vrijede, to bi bio ravno jackpotu. Ali jackpot se ne dobiva baš tako često…
Ukoliko misle klub vratiti na stare staze slave uprava mora krenuti u potpunu rekonstrukciju. Novi trener i novi igrači, ali u cijeloj priči postoji jedan problem, a ona je da navijači Uniteda ne trpe (svjesno) osrednje rezultate te nisu spremni čekati da se uigraju i poslože sve nove kockice u klubu. Dakle, oni bi sve novo, i instant rezultat, ali to baš i nije tako jednostavno u stvarnom životu…
Za kraj se još jednom kratko vraćamo na Olea i njegov trenerski put. Iz omladinskog pogona Uniteda otišao je nazad u rodnu Norvešku gdje je vodio Molde, 30 utakmica proveo je na klupi Cardiffa, da bi se onda ponovno vratio u Molde. Je li skok iz norveške u Premier ligu bio preveliki zalogaj? Ne znamo, ali ista stvar govorila se i za jednog škotskog stručnjaka koji je u klub stigao 1986. godine iz ne baš tako poznatog Aberdeena.
Ipak, Alex je imao veliko povjerenje, prošlo je poprilično vremena prije nego li je osvojio svoj prvi trofej na klupi Uniteda, a takve iste uvjete Ole sigurno neće imati. Odnosno, Ole ih nema, budući da mu je otkaz pred vratima i da je pitanje vremena kada će on službeno napustiti klub.
Valja istaknuti kako su poznata imena kandidata koje bi Glazeri voljeli vidjeti u svojem klubu, a definitivno je prvi pick Mauricio Pochettino. Osim Pocha, Amerikanci su bacili oko na Maxa Allegrija, a da se nije vratio na klupu Furije mnogi bi se dali kladiti kako će baš Luis Enrique biti taj koji će preuzeti trenersku palicu od Olea.
Bilo kako bilo Unitedu se ne piše dobro, a upravo bi ove zime mogli vidjeti prve prave obrise potpunog rebuildinga i izgradnje „nekog novog Uniteda“ koji će ponovno biti legitimni kandidat za osvajanje Premier lige, a ne samo jedan od klubova sredine tablice kao što je to danas.
(foto: Reuters)
