Ćiro za Germanijak: Kopić mora prestati vaditi najboljeg igrača, poruka Livaji – pun je Mirogoj nezamjenjivih

Uvijek su razgovori s njim odlazili u krajnost u kojem su unaprijed pripremljene bilješke najčešće završavale u obližnjoj pepeljari. Ako je u njoj bilo mjesta. Jer, Ćiro Blažević i dalje pali jednu za drugom. Unatoč svim zdravstvenim problemima s kojima se nosi, od gušta se ne odustaje…

Susret smo dogovorili u Charlieju, kultnom lokalu na početku Gajeve ulice u kojem je trener svih trenera češće nego u vlastitom kućnom boravku. Ne pitamo ga za zdravlje. Ionako se sve zna…

“Mislio sam da sam ga se riješio, ali jedno žarište makneš pojave se tri nova. Sada sam na kemoterapiji, nuspojave su strava i užas. No, čitav život mi je bila borba pa zašto bi u jesen života bilo drugačije”, priča nam Ćiro. Potom malo zastaje, pogleda nas duboko u oči i nastavlja:

“Imam jednu informaciju, ali ne smiješ napisati da se ne kompromitiram”.

“Da ne želite da napišem, ne biste mi spomenuli”, odgovorili smo se i prvi puta ga nasmijali.

“Vidi se da si učio od Židaka. To su njegove fore”, dodao je Ćiro. “Fali mi. Baš nedostaje da me zajebava i jako sam tužan što ga više nema s nama. No, još malo sam tu pa idem gore do njega da se obračunamo u drugom poluvremenu”.

Ipak, da se vratimo na informaciju koju ne smijemo napisati…

“Ima jedan Englez koji me zove na Otok za savjetnika. Zna moje stanje, ali ne odustaje. Ima li veće priznanje za mene u ovim godinama”, pohvalio se Ćiro.

Veliki Ćirin intervju: Neću udarati Mamića kad je na koljenima, nisam Zvezdi poklonio Prosinečkog, a Tuđman mi nije slagao momčad

Ćiro nije dobro: Nalazi su opet loši, pomiren sam sa situacijom

Ćiro o Kovačiću: "Oprao sam ga jer sam ga htio razbuditi - uspio sam u tome"

“Možda je čitao dopunjeno izdanje 'Povijest nogometne taktike' od Jonathana Wilsona”, pričamo mu. “Tamo se, naime, uz Seppa Pionteka navodite kao jedan od idejnih revitalizatora sustava s trojicom u zadnjoj liniji”.

Vidjeli smo da mu nije bilo posve jasno, ali tu je uskočio kolega Bartul Čović, jedan iz plejade mladih i izuzetno talentiranih novinara koji je došao na susret s Ćirom upravo s tom knjigom pod rukama. I setom pitanja o treninzima pod palicom Luke Kaliterne prije više od 60 godina u dresu Rijeke.

“Riječ je o jednom od najvećih nogometnih povjesničara i novinara. On je izdao knjigu 'Inverting the pyramid' što se smatra najvrjednijim istraživanjem povijesti razvoja taktike. A u reizdanju 2018. je ispravio samog sebe za neke propuste iz prvog izdanja te je rekao da ste vi Ćiro podjednako zaslužni za povratak formacije s trojicom u zadnjoj liniji kao Carlos Bilardo i Franz Beckenbauer”, objasnio je kolega Čović i vidno impresionirao Blaževića.

“Dijete moje, vidi se da si talentiran i da znaš prepoznati. Ali, da ti tvoj Ćiro nešto kaže. Ma, ja sam igrao s trojicom iza pet godina prije Švaba. Prije njih sam dokučio da je nogomet u nemilosrdnoj evoluciji. I da oni igrači iz zadnje linije moraju sve više sudjelovati u igri prema naprijed. Pa ja sam izmislio Bračunu poziciju. Došao mi je kao centarfor, završio je beku. Potom Mario Stanić. Pazi ovo, u Francuskoj 1998. dođe mi Stanić i kaže: Šefe, ja sam centarfor. Gledam ga ja, promatram, on uvjeren 100 posto, ima kuražu… Slušaj Staniću, ti kao centarfor imaš samo jedan zadatak, zabiti gol. A za to već imam Šukera. No, kao bek ćeš mi zaustavljati napad protivnika, uključivati se u kontinuirani napad, centrirati, možda i zabiti. Dakle, trčati 80 metara u šprintu i isto toliko nazad. Pa je l' znaš tko to može u ovoj momčadi? Pa samo ti, ti Staniću moj. Samo ti”, sjetio se Blažević legendarnog francuskog ljeta 1998. kada je upisao Hrvatsku na nogometnu mapu svijeta.

Miroslav Blažević i Bartul Čović/Privatna arhiva

“E, a što se tiče bekova…”, nastavlja Ćiro kojeg prekida poziv na mobitel. S druge strane je gospođa Zdenka.

“Vjeran sam istoj ženi 60 godina. E to ti je sine moj uspjeh. Gdje smo stali?”,

Kod bekova…

“A da. Kako se zove onaj Talijan na televiziji koji komentira HNL? Je l' Scoria? E taj. On je prvi shvatio da je taj sustav 3-5-2 moje djelo. I stalno to potencira i hvala mu i ovim putem za to. Treba prenositi znanje. Što ću na onom svijetu sa svom svojom pameti koju sam skupio u karijeri. Moram to podijeliti s nekime”, objašnjava nam Ćiro i dodaje kako je nedavno objasnio Damiru Krznaru da mu Ristovski radi nered u obrani.

“I Tudoru sam to isto rekao, da kod prekida nema smisla da čovjek drži čovjeka, okrene se leđima lopti i ganja svog. Slušaj, sine, kada sam ja to vidio kod ovih budala od protivničkih trenera, ja odmah kažem: Čuj, ti Šukeru, odvuci ovoga na jednu stranu, ti će ovoga ovdje, a Slaven Bilić će iz pozadine zabiti. Pa ti si u prednosti kada braniš, a ne da te odvlače. A ovaj Makedonac u Dinamu uhvati čovjeka, gleda u njega i ne zanima ga gdje je lopta”.

OK, ima genijalaca na koje moraš igrati flastera, ali nisu svi genijalci.

“Znaš tko je bio genijalac? Moj Ismet Hadžić, nažalost pokojni. Kada sam vidio što taj razbojnik može, rekao sam Zeki da ide gore, da je slobodan. Hadžija je igrao po instinktu. Idu trojica na njega, a veli meni Belin: Šefe, što da radimo. Rekoh mu, sjedi i gledaj. Jer jedino gledati i možemo. I onda taj Hadžić, koji nije bio svjestan te lopovštine i genijalnosti koju je nosio u sebi, uzme im loptu kao od šale. E to su genijalci”.

Nakon '98. i '82., vratili smo se u prezent. Pitamo Ćiru tko će biti prvak?

“Dinamo. Osim, ako…”

Alen Lesički i Miroslav Ćiro Blažević/Privatna arhiva

Osim?

“Ako Kopić prestane izmišljati toplu vodu i vaditi najboljeg igrača iz igre. Pa zamisli, on izvadi tog Oršića. To se ne radi. Koliko puta su meni Otto Barić i Branko Ivanković govorili da izvadim Šukera jer se kreće kao krepana mačka po terenu. Kao mrcina. Ali, ja znam tog Šukera u dušu. I znam da ću ga dočekati. I uvijek sam ga dočekao. Postoje igrači, postoje inteligentni nogometaši kao što je Luka Modrić i postoje vlasnici nogometne instinktivne inteligencije što je bio Šuker. Koliko sam mu puta vikao: Davore, prva stativa, tamo budi. On ode na drugu i zabije gol… I pita me što ću igrati danas, gdje da idem? Ma idi gdje hoćeš, gdje te instinkt vodi”.

Dakle, Dinamo će biti prvak?

“Vjerojatno hoće jer su najkvalitetniji. Ako me Kopić posluša i ako ne sluša savjetnike. Ako će se previše oslanjati na sugestije pozivima mobitelom, onda će k…. Dinamo biti šampion”.

Nastavak HNL-a počinje danas, u nedjelju je derbi s Rijekom.

“Ma svi su nabrijani na Dinamo. I logično je da na njega svi idu posebno motivirani. Dinamo ima najbolju ekipu, još ne znam ima li trenera”.

Za Rijeku je Ćiro posebno vezan.

“Bio sam tamo kao igrač i kao trener. Bio je to moja trampolina da odem u Dinamo. Rijeka je bila pred gašenjem i onda je došao taj Mišković i napravio velik klub. Konkurentan do te mjere da se može nositi sa svima. Imaju i odličnog trenera. Tomić je znalac, komunikacija prema javnosti mu je besprijekorna. Inteligentan je i veliki adut Rijeke u nastavku prvenstva”.

Marko Lukunic/PIXSELL

Ipak, mnogi kažu da će Osijek biti taj koji bi mogao pomrsiti račune Dinamu u nastavku sezone.

“Mogu Rijeka, Hajduk i posebno može Osijek. Imaju tog Bjelicu koji je napravio velike stvari. Baš velike. No, da uđe u povijest mora biti prvak s Osijekom. I bit će ako Kopić nastavi vaditi najboljeg igrača iz igre. Pazi, ja ne poznajem Oršića, ali imam visoko mišljenje o njemu”.

No, Oršić bi mogao već ovaj vikend u Englesku. Burnley je bacio sasvim pristojnu svotu za igrača koji polako ulazi u četvrto desetljeće života…

“A tako je to. Bio bi to velik udarac za Dinamo, no ako je ponuda dobra onda to sirotinja ne odbija. A mi smo za ostale sirotinja. I tučemo se s njima samo zato što smo izvukli najbolje od ovog podneblja”.

Ovo podneblje je specifično. Evo, u Dalmaciji je ostanak Marka Livaje izazvao revoluciju. Na Poljudu se sanja naslov…

“Previše ovise o njemu što je dokaz u prilog njegovoj klasi. I nisam siguran da bi Livaja bio takav bilo gdje drugdje kakav je danas u Hajduku. Tamo ispoljava i više od onoga što posjeduje. Da, nosi veliku hipoteku na leđima jer u njega gledaju kao u Boga, ali to mu daje slobodu, samopouzdanje, gard. Frajer je Livaja. Kada ga gledam, sjetim se svojih trenutaka u karijeri. Pedeset hiljada ljudi mi skandira u jednom tonu, kao da im netko dirigira. Kakav je to bio orkestar. I onda Veselko Tenžera napiše: “Hoće li jal ovog Zagreb pojesti i Ćiru”. I mislim si, pa što ti pišeš, što će mene pojesti. A na kraju, pojeo me. Postao sam Ćiro - peder. I zato prijateljski savjet Livaji: “Sine, pun je Mirogoj nezamjenjivih”.

Nedavno je Sabahudin Topalbećirević imao premijeru filma “Miroslav Ćiro Blažević - Nikad ispričana priča” koji je izazvao velike emocije na projekciji u zagrebačkom kinu Kaptol Boutique.

“Vidim poslije filma Dalića sa suzom u oku. Vidim moju snahu, hrabru Hercegovku kako plače. To je valjda jedino mjerilo je li film dobar”.

Germanijak privatna arhiva

Iako, ako pitate Ćiru, do filma ne bi niti došlo.

“Vidio sam sekvence Bahinih filmova o Osimu i Džajiću. Rekao sam mu: Nisi ti Federico Fellini da radiš film o meni. O meni ima da filmove rade majstori. I nagovori me. Snimi on film, ja nezadovoljan. I odmah mu javim da zabranjujem premijeru u Sarajevu. I stigne Baho u Zagreb i kaže mi da odemo pogledati film. Otišao sam s prijateljem Mirom u Sportklub i u tišini ga pogledali. Bez i jedne riječi. I ja pitam Miru: Kako ti se čini? On veli: Čudo. Znate, ja sam subjektivan. Meni je nedostajao Iran u filmu. I Kina. Kada su me bacali deset metara u zrak, Židak stoji sa strane i gleda to i misli si “pustite ga da padne”, smije se Ćiro Blažević.

No, ima jedna stvar koju su neki primijetili, a to je da u filmu nekih nema koji su morali biti tamo. Razumijemo zašto nema Roberta Prosinečkog. No, nema niti legendarnog kapetana Vatrenih. Zvonimir Boban nije pričao…

“Pa znaš njega. On izbjegava to. Nije me zaboljelo jer znam kakav je. Bio je okupiran pa valjda nije mogao. Ma, nikada nisam pričao protiv svojih igrača, neću niti sada. Previše su me zadužili u životu”.

Razgovor smo privodili kraju, gasili mikrofone i palili cigaretu.

“Sine, nisi me pitao za Dalića i reprezentaciju”, sjetio se Ćiro.

Nismo niti namjeravali, ali kada “trener svih trenera” inzistira, onda se to ne odbija.

“Jako ga cijenim. Jako dobro znam što znači smjena generacija. I tu su najveći klubovi na kušnji i imaju krizu rezultata. On je prebrodio krizu i plasirao se na SP. Imao sam već dijagnozu i strašno me boljelo kada je bila utakmica s Rusijom. I gledam kako ih naši gaze, ali lopta neće u gol. Pa nećemo do sutra zabiti. No, tješi me da vidim novu momčad, koja ide u baraž i tamo prolazimo bez obzira s kim igrali. I onda - zabijemo gol. I Ćiru prestane boljeti! E to je moć nogometa. I veselim se tome u Katru, hajdemo napraviti korak više u odnosu na Rusiju. Samo da još to doživim…”, završio je Ćiro.