Veliki Ćirin intervju: Neću udarati Mamića kad je na koljenima, nisam Zvezdi poklonio Prosinečkog, a Tuđman mi nije slagao momčad

Poseban je Ćiro. Jednostavno, riječ je o čovjeku kojeg narod voli. Možda zato što je i sam nekad davno bio 'dečko iz naroda', ali ipak ima nešto i u njegovom bogatom vokabularu, daru za izražavanje i animaciju. Da nas ne bi netko krivo shvatio, kad Ćiro priča, onda se šuti i sluša ne zato jer se čeka da nas on nečime zabavi, već iz razloga jer uvijek ima nešto za reći što mi drugi teško primijetimo.

Gotovo da nema čovjeka u Lijepoj našoj koji nema neku svoju priču s Ćirom. On 'malog čovjeka' nikad nije odbio, na provokaciju bi uzvratio šalom, na osmjeh još većim, a nije bježao kao neka kukavica kad bi ga se napadalo već je sve uvijek stoički podnosio.

Poseban, stvarno je poseban taj naš Ćiro. Pišemo naš jer ponekad ostaje dojam kao da je on nešto što pripada narodu. Hrvatskom, bosanskohercegovačkom… Ma kojem god je potrebno!

Posljednje vrijeme Ćiro nije najbolje. Karcinom se vratio, a posljednjih mjeseci punio je medijske stupce izjavama kako se ne osjeća najbolje. A kad jedan takav čovjek to kaže, onda znate kakva je situacija. Prije točno mjesec dana u razgovoru za Jutarnji pričao je o Daliću, kako je napredovala bolest, a dotaknuo se i mladog Joška Gvardiola.

Ćiro nije dobro: Nalazi su opet loši, pomiren sam sa situacijom

Danas su neke druge teme bile na repertoaru. Sjetio se nekih 'boljih' vremena, pričao je o tituli Dinama, o transferu Prosinečkog, o Zdravku Mamiću, a čak i pokojnom predsjedniku Tuđmanu…

„Sine moj, svatko ima neostvarene želje. Ja sam, kao i svaki trener, sanjao o puno čemu što nisam uspio realizirati. Rijetki su imali privilegij da padnu na kadar igrača koji je sposoban za velike stvari. Ima trenera koji su puno bolji od onog koji je došao u ekipu gdje je veća koncentracija kvalitete. Sad ću kazati nešto što nikad nikome nisam rekao, pa ni u ovom filmu. Kad sam postao trener Dinama početkom osamdesetih rekao sam - bit ćemo prvaci! A onda ode mi Cico Kranjčar u vojsku. Znam da bez njega ne mogu biti prvi“, priča Ćiro za SN pa dodaje.

„Dok je Cico bio u vojsci, slao sam Rudija Belina i druge trenere da ga tamo treniraju, mislim u Čakovcu, i ispostavilo se da sam dobro razmišljao. Da nije došla ta dodatna velika kvaliteta koju je imao Zlatko Kranjčar ne vjerujem da bismo mogli osvojiti titulu prvaka 1982. godine“, prisjetio se trener svih trenera.

Naslov iz 1982. godine smatra najvećim uspjehom, ali ono što se dogodilo godinu dana kasnije i dalje ga boli. Navodno je Ćiro odbio dogovor s Veležom zbog čega je titula na kraju pripala Partizanu. Tako je barem pričao Ante Pavlović, svojevremeno glavni tajnik NS Jugoslavije.

„Da sam pristao na to, imali bismo drugu titulu. Nikad nisam povrijedio sport, znao sam ako ga tu povrijedim reći će - ni on nije čist, Bog zna kako je osvojio prvo prvenstvo. Bili smo u Mostaru, Pavlović i društvo spremili su da bude 0:0. Nama je to bilo dovoljno jer imali smo u zadnjem kolu Sarajevo koje je s nama bilo u finalu Kupa i moglo je u Europu jedino ako smo mi prvaci. U protivnom ostaju bez Kupa kupova. Dakle, pustili bi nam. Međutim, ne treba meni nitko puštati. Došao mi je trener Veleža Mujić i rekao: “Ćiro daj da odigramo prijateljsku utakmicu”. Odgovorio sam: “Ne, ne možemo varati publiku”. Otvorim vrata svlačionice, a svi igrači misle da je dogovoreno: “Ako nismo u stanju s Veležom odigrati neodlučeno, bez da se dogovorimo, nemamo pravo biti prvaci” i zabranim svaku povredu sporta. Izađemo na teren i završi 3:0 za Velež. Tu su svjedoci Zajec, Mlinarić… koji to mogu potvrditi. Ante Pavlović je beogradska škola, on je meni Roberta Prosinečkog odveo. Nisam ja. Pitajte Antu...“

Trener svih trenera: Bolje sam, ja sam čovjek iz naroda i ovakva podrška je neprocjenjiva

Zatim se ponovno na repertoaru našla tema Prosinečki. Priču o jedenju diplome svi znaju, ali Ćiro uvijek otkrije 'nešto novo'…

„Novinari su pisali da sam budala, kako nisam vidio takav talent. Naravno da sam ga vidio. Igrali smo prvenstvenu utakmicu sa Željezničarom u Zagrebu. Prije nje potpisao sam ugovor s Prosinečkom. On je zaigrao, zabio gol i bio sam spokojan. A sad ću otkriti što nikad nikome nisam rekao, žao mi je što je lošeg zdravlja kao i ja, ali vrijeme je da ljudi nakon 34 godine doznaju istinu: Ante Pavlović poništio je taj ugovor s obrazloženjem da nije potpisan u prostorijama Saveza. Kako ćete na ulici potpisati, rekao je. Iskreno, nisam znao za to. I tako je Prosinečkog odveo u Crvenu zvezdu. To je istina, sve drugo su laži. Prosinečki i ja se ljubimo, grlimo i volimo svaki put kad se vidimo, samo čekam kad će progovoriti tu istinu. Dosta mi je priča da je Ćiro darovao Zvezdi Prosinečkog. Nije točno. Prosinečki je bio dijete, njega je vodio otac u kompaniji s Pavlovićem koji je imao relacije u Zvezdi, bio je glavni tajnik NSJ-u i obećao im je da će sve srediti. Iza mojih leđa. Bio sam previše administrativno naivan, nisam znao da je u stanju poništiti što sam potpisao“, priča u velikom intervjuu za Sportske novosti, nakon čega se prisjetio 'sukoba očeva' Roberta Prosinečkog i Zvonimira Bobana, dvojca koji će kasnije postati jedni od najvećih nogometaša u povijesti hrvatskog nogometa.

Vatreni na SP-u 1998. u Francuskoj. @Reuters

„To sam rekao u vrijeme kad je vladao nevjerojatan antagonizam između očeva Zvonimira Bobana i Prosinečkog. Bili su veliki talenti, ali imali su taj problem. Da ste bili trener na mojem mjestu, ne biste mogli spavati kako da pomirite Đuru Prosinečkog i Marinka Bobana. Mene je njihov odnos vodio do ludila. Svatko je vidio da su to dva bisera, ali rekao sam pokojnom spikeru na radiju Ivici Jurišiću da Prosinečki nikad neće biti igrač. Budala sam bio, mlad sam bio, sada bih to klinac rekao. Ali to sam učinio u duhu strategije kako da spasim sve skupa. No, najvažnija stvar u cijeloj priči je da je Pavlović poslao Prosinečkog u Beograd. Pitajte Prosinečkog, neka kaže.“

Ponovio je potom Ćiro priču o Cvitanoviću i reprezentaciji, ustvrdio da bi Cvita zabio Francuzima tri komada, ali nije ga bilo jer ga je odlučio potjerati zbog neposlušnosti. Na pitanje je li mu Tuđman sastavljao momčad bio je odrješit.

„Ma ljubavi moja, nije se miješao ni u rad svojih ministara, što mu je bila najveća mana. Nikad mu nije bilo na pameti da mi govori tko će igrati. Jednom sam napravio foru kad je kartao i pitao: “Možemo li tu formaciju znati?”. Ja sam se zezao jer mogao sam ti to dopustiti, takav nam je bio odnos, i krenem: “Mrmić..”. Čim sam to izgovorio on baci karte, a ja vičem: “Ladić, Ladić…”. Našem puku ne možeš osporiti da ima maštu i zločestoću pa govori svašta. Ma pričajte baš me briga, imam čistu savjest i gotovo.“

Kad bi mogao ponoviti samo jednu utakmicu, koja bi to bila?

„Na Euru 1996. četvrtfinale s Njemačkom. Stavio sam Nikolu Jerkana koji me je uvjerio da može igrati s maskom iako ima slomljen nos. Onda se ispostavilo da je to bio tigar od papira. Ne može obrambeni igrač igrati sa slomljenim nosom. To sam trebao naučiti. No, tamo smo bili osuđeni jer je sudac bio kupljen. Moralo je biti tako. Čekali smo ih dvije godine pa smo im naplatili dug.“

Miroslav Ćiro Blažević i Zlatko Dalić. @Pixsell

Odgovor na pitanje koja mu je godina najdraža u karijeri i kako je to postao 'peder' nije nikoga iznenadilo.

„Meni je 1982. godina bez premca. Mogao sam biti prvak svijeta, za mene bi svejedno ona bila najveća. To nije bila samo sportska pobjeda nego puno više od toga. U to vrijeme bio sam hrvatski lider. Sportski, ali lider. Cijeli život sam to želio jer najvažnija je raja. Mi smo radi publike. Onaj tko ignorira dušu publike, a to su novinari, taj trener neće daleko. Navijači ti plješću ili viču - pederu. Fenomen publike. Pravi razlog, ja to znam, u imenu je Dinamo. Divio sam se uzoru mojeg života što je bio Tuđman. Objasnio mi je: “Ćiro, za koga si ti navijao cijelo vrijeme?”. Za Dinamo, a on kaže: “Ne, za Hrvatsku kroz Dinamo, a sada je došlo vrijeme da se možemo zvati Croatia”. Bio je jako tvrdoglav, nije dozvolio nikad da bude drugačije.“

Pred kraj velikog razgovora za Sportske novosti, Ćiro se dotakao i Zdravka Mamića.

„Zdravko Mamić je jedinstvena pojava u našem društvu od samostalnosti Hrvatske. On je fenomen. Ima kapacitet da se približi bilo kome. Ako sutra odluči da dođe kod Pape, prekosutra će biti kod Pape. Imao sam dosta lijepo razdoblje s njim, bio sam siguran da bismo u tandemu mogli nešto napraviti. Međutim, njegova doktrina je bila drugačija. Kad je došao na poziciju, prvo je mene istjerao. Iako sam osvojio prvenstvo. Shvatio sam da mu smetam. Njemu je Mirko Barišić prepustio da sam vodi klub, u njemu je vidio čovjeka koji je to u stanju. Krenuo je svojim putem... Sigurno je da sam imao stanovitog utjecaja na njega, nadam se pozitivnog. Ne bi mogao u svakoj prilici ponašati se tako komotno i spretno da nije uzeo dosta toga od mene, ali doktrine su nam bile sasvim suprotne. Zato sam nedavno izbacio paralelu - Mamiću, ja sam tebi učinio mladost sretnom, a ti meni starost nesretnom! Molim, idemo dalje.“

Davor Šuker, Miroslav Blažević, Zdravko Mamić i Mirko Barišić. @Pixsell

Nije Ćiro netko tko će 'gaziti' Mamića dok je on na podu…

„On je znao da u mojoj nazočnosti nikad neće moći biti prvi, a uvijek hoće biti prvi. Još više je bio svjestan da su nam doktrine različite. Znao je da je u našem društvu, samo u našem društvu, njegova doktrina dominantna. Napravio je rezultat i obilježio povijest jednog slavnog kluba. Od siromašnog Dinama stvorio je Juventus. Ne želim mu uskratiti zasluge za rezultat, ali u mojoj je doktrini da sport mora biti apsolutno regularan i ne smije se povrijediti.“

Zdravko Mamić trenutno je u BiH, bez mogućnosti da se ponovno vrati u Hrvatski.

„Društvo je krivo. Čovjeka koji je na koljenima neću udarati, obilježio je povijest Dinama, a sud je rekao svoje. Da sam ja bio uz njega nikad ne bi bio osuđen na zatvor. Ja sam jedini koji sam mu se mogao suprotstaviti, ali on je tražio sve same klimavce oko sebe. Da bi tako bilo trebao se riješiti Ćire. Međutim, on ostaje zapisan kao čovjek koji je Dinamo doveo do najuspješnijeg perioda u povijesti. Sve će se zaboraviti, a povijest će pisati svoje. Neka mu to bude utjeha za sve patnje koje sam prolazi.“, zaključio je Ćiro u velikom intervjuu za Sportske novosti.

Cijeli intervju za Sportske novosti u izvornom obliku pročitajte OVDJE