BOŽIĆNI SPECIJAL – Samir Toplak: Zovu me sa svih strana, ali ne želim prihvatiti bilo što. Ljute me priče da nisam pobjednik, imam svoje ja i stojim iza svega što kažem!

Nebitno je gdje ste rođeni, koji klub simpatizirate i kakav nogomet preferirate, neke ljude iz svijeta najvažnije sporedne stvari na svijetu jednostavno ćete uvijek poštovati. Malo je takvih, jer narod je teško 'preveslati', ali kad pred narodom stoji 'čovjek iz naroda', netko čijim riječima vjerujete, u čiju iskrenost ne sumnjate i u čije ste se znanje i kvalitete nebrojeno puta uvjerili, onda taj isti čovjek od vas ima poštovanje. Možete ih voljeti ili ne morate, sve je od osobe do osobe, ali sigurno ćete ih poštovati.

Samir Toplak jedan je od tih ljudi kojeg poštuju na sve četiri strane Lijepe naše. Sjever ili jug, istok ili zapad, potpuno je nebitno. Čovjek je to koji visoko kotira neovisno o tome priča li s predsjednicima klubova, kolegama trenerima, svojim ili suparničkim igračima, baš kao i navijačima. Naravno, vikalo mu se s tribina svašta, takav smo narod, ali kad se ugase reflektori i svako od nas poslije utakmice krene svojoj kući, na njegov spomen komentar će uglavnom biti pozitivan.

Nismo dugo s njim dogovarali ovaj intervju. „Treneru, stižete li odvojiti nekoliko minuta za nas, nama sve odgovara, kad možete vi, možemo i mi“, javili smo mu se u nadi da će odgovoriti kako će biti slobodan nekad u narednih nekoliko dana, ali njegov odgovor je bio kao kad dogovarate kavu s prijateljom iz srednje škole:

„Oko tri sam doma, samo da riješim neke stvari i ona možemo koliko treba.“

I tako je i bilo.

Tema s jednom tako jakom figurom iz svijeta nogometa nipošto ne nedostaje. Zapravo, mučili smo se najviše odakle krenuti, nakon toga je sve krenulo svojim tokom. Utakmicom Hajduka i Osijeka zaključen je jesenski dio sezone pa je tako to bilo naše pitanje na samom početku ovog velikog razgovora. Kakvo je bilo viđenje same utakmice, kako ocjenjuje atmosferu, sastave... Odgovor na to pitanje, kao i na sve koja su uslijedila, bio je opširan.

„Konačno nogometna atmosfera, iako moram reći da utakmica nije ispunila moja očekivanja. Imam osjećaj da se Hajduk uplašio te atmosfere. Svi su očekivali da će im to biti jedan dodatni vjetar u leđa, međutim Osijek je bio taj koji je bio na krilima iste te su oni po meni bili bliži pobjedi. Uostalom, takvu sliku dobijemo i kad znamo da je Osijek promašio jedanaesterac pa se kasnije stvorila slika o nekakvoj tvrdoj utakmici. Osijek je tipična natjecateljska momčad koja zna što želi, imaju trenera koji zna kako doći do rezultata i sad imaju jedan pravi kontinuitet. S druge strane, u Hajduku je vladala ta euforija dolaskom novog trenera, međutim pokazalo se da tu nedostaje još nešto da bi se pobijedio taj Osijek. Mišljenja sam da je trenutno stanje na prvenstvenoj tablici između ove dvije momčadi jedna realna slika onoga što smo gledali.“

Osijekov bedem je još uvijek prečvrst za Hajduk, Nejašmić i Kleinheisler su školovali vezni red Bijelih

OCJENE - Hajduk: Kalinić spasitelj, Livaja slabiji nego inače

OCJENE - Osijek: Petar Bočkaj i Darko Nejašmić najbolji, Ramon Mierez tragičar

Ovakvu situaciju u HNL-u nismo imali nikada, pogledajte raspored 'velike četvorke' na proljeće

Mnogi mediji ističu kako HNL nikad nije bio konkurentniji, kako liga nikad nije bila bolja, ali i kako Dinamo dugo godina unazad nije bio slabiji. Opet, taj isti Dinamo je jesenski prvak, a još su i prezimili u Europi. Kako onda objasniti to da će Plavi Božić dočekati kao vodeća momčad prvenstva?

„U svemu tome ima istine, ali treba reći kako Dinamo nije odmakao kako su to oni radili prijašnjih godina. Lani je Osijek prijetio gotovo do samog kraja, ali Dinamo je i to na kraju uspješno riješio. Ove godine je zanimljivo to što četiri momčadi konkurentne. Hajduk ima težak zadatak, jer njima treba kiks tri momčadi, a to baš nije tako jednostavno. Ne love samo jednu momčad koja ima pet bodova prednosti, nego i Rijeku i Osijek i Dinamo. Ipak mislim da je Dinamo očekivano vodeća momčad prvenstva. Kadar je tanji nego prošle sezone, prodani su neki važni igrači poput Majera, Gvardiola i Jakića, dok igrači koji su dovedeni nisu spremni odmah biti top pojačanja, a tu su i drugi klubovi koji su napredovali. Primjerice, nitko nije očekivao Rijeku ovako dobru s obzirom na taj njihov kadar koji je slabiji i od Osijeka i od Dinama, međutim, kako ja to volim reći, oni voze u crvenom! Trener Tomić izvlači maksimum iz svoje momčadi i oni su prikupili brdo bodova ponajviše zbog tog nekakvog momčadskog duha i zbog velike kvalitete u ofenzivnom djelu momčadi. U obrani imaju još dosta problema, ali nitko ih nije očekivao u borbi za sam vrh.“

Dinamo je vodeći u prvenstvu, a nije mala stvar ni to što su ponovno prezimili u Europi…

„Upravo tako. Imali su taj 'uteg' Europe, a treba naglasiti i kako su im kvalifikacije za Europu krenule nikad ranije i to nije tako jednostavno. Preostale tri momčadi su imale nešto lakšu situaciju, mogu više raditi i biti fokusirani na taj neki natjecateljski ritam, dok Dinamo za to baš i nema puno vremena.“

Prije nego što je Dinamo objavio da Kopiću miču prefiks 'vd' se naveliko pričalo o Sergeju Jakiroviću kao novom treneru. Je li kod Vas postojala neka nada da će netko okrenuti vaš broj? Vjerujemo da je veći dio sportske javnosti mišljenja da ste baš Vi jedan od onih trenera koji zaslužuju dobiti šansu u nekom većem klubu, ali se to i dalje nije dogodilo. Kako vi gledate na to, smatrate li da ste zaslužili šansu?

„Iskreno, sad kad sam doma i kad imam malo više vremena, dosta se posvetim analizama. Ja poznajem HNL, znam odnose među klubovima i znam kako se biraju treneri pa tako mogu reći da se više ničemu ne nadam. Svjestan sam situacije i pomirio sam se s tim da imam neki nedostatak ili manu, ali isto tako znam da u svakom klubu u kojem sam radio sam ispunio cilj i ostvario rezultat. To je nešto što mi nitko ne može uzeti! Sve ostalo nije objektivno. Kažem, ne nadam se ničemu, a ako neki poziv dođe, sigurno da ću biti spreman, isto kao što neću biti razočaran ako on ne dođe. Velika očekivanja nude velika razočaranja, a ja si to neću dopustiti. Kad vidim kako se u nekim klubovima biraju treneri onda u meni postoji neka sujeta, tuga ili jad jer je u Hrvatskoj i dalje najbitnije s kim se družiš, s kojim menadžerima surađuješ i s kim si dobar. To je najbitnije kod nas, tek onda se gleda rezultat. Ja sam daleko od tih priča, nemam menadžera, nemam politički lobi jer se s tim ne bavim.“

U zagrljaju s današnjim trenerom Zrinjskog i nesuđenim trenerom Dinama, Sergejom Jakirovićem. @Pixsell

Iako ste trenutno bez angažmana, dojam je da mnogi misle da će se to uskoro promijeniti budući da svi koji prate HNL znaju tko ste i što ste i što sve nosite sa sobom. Postoji li kod Vas neka ambicija da se okušate u inozemstvu ili ste više okrenuti ka našem nogometu?

„Najviše gledam prema vani jer je u Hrvatskoj jako sužen krug nečeg dobrog. Definitivno sam odlučio da neću prihvatiti neku ponudu samo da ju prihvatim, želim pričekati pravu ponudu i pravu priliku. Ako ona ne dođe, mogu ja i kroz pola godine prihvatiti ovo što mi se nudi sad u ovim mjesecima kad sam bez angažmana. Istina je, imao sam puno ponuda, ali sve to je ispod onog nivoa gdje sam dosad radio. Čujte, hoće li doći ta ponuda koja mene zadovoljava, ne znam, vidjet ćemo… Ponuda je bilo, zvali su me s Cipra, u kombinacijama su bile Finska i Litva, o BiH neću ni govoriti jer su me zvali iz dva – tri kluba, ali kažem, pričekat ću jer si ne želim natovariti na leđa neki pritisak ostanka u ligi. Nisam nervozan, pričekat ću jer si to mogu priuštiti pa ćemo onda vidjeti što će se dogoditi.“

Ranije smo pričali o nikad boljem HNL-u, ali se nismo dotakli nikakvih imena. Imate li vi nekog igrača koji Vas je posebno dojmio i od kojeg ste igrača očekivali još više nego što on to pokazuje ove sezone?

„Bio bih totalno prazan kad ne bih istaknuo da mi je izuzetno drago, s tim da to meni nije tako veliko iznenađenje, izlazak malog Kačavende iz sjene i njegove predstave u 1. HNL. Mislim da je on napravio najveći iskorak od tih mladih igrača i da je pokucao na vrata 'većih' klubova. To je na neki način satisfakcija i pobjeda koja i meni nešto znači. On se potvrdio na prvoligaškoj sceni, a evo unazad devet mjeseci nije ga bilo ni na mapi u Lokomotivi da zakuca na prva vrata momčadi. Što se tiče onih koji su oduševili, nitko od nas ne treba biti veliki stručnjak da kaže da je Livaja jedan atomski igrač koji od svih ostalih igrača odskače za tri koplja. To je nevjerojatno kako taj dečko igra s lakoćom, kako odlučuje utakmice… Jedna ekipa koja je u vrhu hrvatskog nogometa je toliko ovisna o njemu da je to nevjerojatno.“

Što će Dinamu Kačavenda kad je Špikić četvrto krilo i hoće li Toplak dobiti barem 'hvala' od Šikića?

S kim ga usporediti?

„Ići ću sad puno godina unazad, ali Marka Livaju mogu usporediti s Maradonom u Napulju. To je ta razina ovisnosti o jednom igraču. Recite vi meni, kad bi jedan Napoli bio prvak da nije bilo Maradone? Nikada. Livaja odskače od svih u Hrvatskoj.“

I vi ste nekada imali takve igrače koji su odskakali od ostatka momčadi te su bili kadri sami riješiti utakmice. Prvi nam na pamet pada Ilija Nestorovski kojeg ste vodili u Interu…

„Tako je. To je veliko bogatstvo za trenera kad ima igrača koji ima nos za gol i kojem je dosta jedna poluprilika da zabije. Livaja to ima, imao je to Nestoro, čak i Andrić… Ti dečki imaju lidersku crtu, oni za sobom vuku cijelu ekipu. I sad, kad njemu ekipa vjeruje, to je onda velika snaga za sve.“

Luka Stanzl/PIXSELL

A od koga ste očekivali više ove sezone?

„Po nekom talentu i po svim tim kriterijima koje moderni nogomet treba, mislim da moramo izdvojiti jednog igrača koji je morao dati više. Taj dečko je došao na taj jedan visoki nivo iz ničega, a sad je počeo stagnirati, pa čak i padati, je Bruno Petković. Mislim gledajte, igrač takvog kalibra, reprezentativac Hrvatske, netko tko je mogao ići samo prema gore ili da je barem ostao na top nivou, ja imam osjećaj da se on nekako zasitio svega i da je mislio da će s pola snage dominirati. Nogomet je brutalan sport koji to ne dopušta.“

Prethodno smo se dotakli mladog Kačavende, a igrač s kojim ga najviše vole uspoređivati je mladi Stipe Biuk. Slični, a opet različiti tipovi igrača. Obojica su lani zabljesnuli, ove godine su standardni u svojim momčadima, s tim da je Kačavendin iskorak u ovoj sezoni malo konkretniji od onog dragulja Hajduka. Kako to objasniti?

„Tako je. I Biuk je ove godine dobio taj kontinuitet koji je mladim igračima potreban. Jako mi se sviđa kao igrač. On drži tu širinu, okomit je kad primi loptu, direktno napada obrambenog igrača… Meni je takav tip igrača omiljen! Međutim, ono što njemu trenutno nedostaje je statistika. On je krilni napadač, on mora imati više golova i asistencija, pogotovo u ekipi koja je u vrhu. On ako ne napravi taj iskorak… Gledajte, mogu njega pratiti svi živi klubovi u Europi, bit će standardan mladi reprezentativac, sve je to u redu, ali jednom će se i statistika podvući i netko će reći "čekaj, mi uzimamo igrača za neke određene stvari da nam donese, ali je za nas (govori iz perspektive velikog kluba, op.a.) to mal"'. Ja bih razumio da on igra u Istri 1961 ili Šibeniku, ali on igra u Hajduku. Ipak, prema svemu onome što ja vidim, on je paklen igrač!“

Marin Ljubičić u duelu s 'otkrićem' Samira Toplaka i velikom zvijezdom Lokomotive, Lukasom Kačavendom

Smatrate li da bi za sve te 'klince' bilo bolje da ostanu u HNL-u još koju sezonu i možebitno odbiju neke ponude europskih klubova ili bi bilo bolje da odmah odu u inozemstvo i tamo se probaju nametnuti gdje je pritisak možda čak i nešto manji nego kod nas?

„Ni u ludilu! Ja da sam otac takvim dečkima, sa svim znanjem i iskustvom kojeg posjedujem, definitivno im ne bih dozvolio da odu van u ovom trenutku. Koliko god naša liga bila dobra, ogroman je iskorak kad se ode u neki veliki klub. Pazite, puno puta se dogodi da takvog talenta kao što ih mi imamo neki veliki klub kupi samo zato što si ti perspektiva, ne kupuju te oni kao pojačanje. Majer je najbolji primjer. On je pričekao, dugo je bio u HNL-u i sad kad je sazrio on može biti nositelj u klubu kao što je Rennes, a njemu je sve to možda samo jedna odskočna daska za još veće stvari. Velikani kao što su Liverpool, Chelsea i takvi klubovi kupuju desetke igrača kao što su Kačavenda i Biuk, a tko ispliva – ispliva. Mislim da ne mogu izgubiti ako odluče ostati još dvije do tri godine u HNL-u, sazru igrački i ljudski i onda odu na velika vrata. Previše se tih mladih igrača izgubilo.“

Kod nas takvih primjera ne nedostaje…

„Ne nedostaje kod nas, ne nedostaje ni kod drugih. Murić, Ćorić, Halilović… Neki igrači su tako kao mladi i bili previše napuhani u određenim trenucima, slovili su kao ogromni talenti pa su praktički nestali s lica zemlje. Dobro, hvala Bogu pa je Murić to na vrijeme shvatio, vratio se i sad igra odlično u Rijeci. Evo, to je primjer, ne premlad otići! Ako si dobar, bit ćeš samo još bolji i onda ćeš napraviti veliki transfer, ne trebaju mladi igrači juriti za novcem jer on će doći.“

Našalili smo se kako on nema takvih roditeljskih briga budući da je blagoslovljen među ženama – suprugom i dvije kćerke.

„Dobro govorite (smijeh). Baš smo se našalili na tu temu i popričali jučer u kućnom okruženju da mi je baš to dobro da nakon svih tih stresova dolazim u jedan obiteljski mir gdje se o nogometu ne priča pa me to sve na neki način liječi.“

Kao trener, vi ste uvijek bili skloni davanju prilika mladim igračima. Tomić i Bjelica ove sezone nisu nešto pretjerano naklonjeni mladim igračima, ali pod njihovim vodstvo posebno dobro igraju vaša dva Zagorca i – usudit ćemo se reći – dvije najbolje lijeve noge 1. HNL – Petar Bočkaj i Robert Murić. Da Samir Toplak trenira spomenuti dvojac odjednom, tko bi bio zadužen za slobodne udarce?

„Ha ha ha. Joj, teško mi je na to odgovoriti. Znate što, kad bi stvarno to bio slučaj, kad bih trenirao njih dvojicu, tek onda bih mogao odgovoriti. Ovako mi je stvarno teško, ali svakako bi bila sjajna konkurencija.“

Robert Murić u duelu s novim velikim pojačanjem Dinama, Petrom Bočkajem. @Pixsell

Vi ste pak netko na koga javnost i dalje gleda kao 'trenera spasitelja'…

„Mogu vas prekinuti, znam odmah na što aludirate i posljednji put kad sam to vidio je kad se moje ime vrtjelo oko klupe Hajduka pa su odmah pričali kako Toplak nije pobjednik i kako Toplak nikada nije trenirao jedan takav klub. Ma za mene je to svjetska glupost! Čekajte, evo idealan primjer - Mourinho je trofejni trener, pa što onda nije s Tottenhamom bio prvak? Što sad s Romom nije prvak? Mislim, dajte… Što, mislite da nogomet funkcionira tako da će neki klub dovesti trenera koji je ranije osvajao trofeje i tako postati on prvak? Veću glupost dugo nisam čuo.“

"Pero je prava dobrica, on je ponekad najveći prijatelj svima drugima, a najmanje sebi"

Osjetilo se u glasu našeg sugovornika da je pomalo revoltiran radi svega prethodno navedenog. Toliko dugo je u hrvatskom nogometu, uspjehe je ostvarivao u svim klubovima u kojima je bio, a posebno motiviran bio je onda kad bi ga svi otpisali. To svoju energiju prebacio bi na svoje igrače koji su ga pratili bez da su sekunde sumnjali u njega pa se tako samo po sebi nameće pitanje zašto netko misli da jednako tako kako je klubove poput Intera, Varaždina i Lokomotive spasio od ispadanja u 2. HNL, klubove poput Rijeke, Osijeka ili Hajduka ne bi odveo do naslova prvaka?

„Ako sam uspio pokazati s momčadima koje nisu bile najkvalitetnije u ligi u tom trenutku da mogu napraviti rezultat, onda je po meni logično da taj Samir Toplak nešto zna, da ima neku metodu rada, da ima neki stil igre koji preferira i da na kraju krajeva ima rezultat. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim svoje igrače, velika većina s kojima sam surađivao ostala mi je u lijepom sjećanju i na prste jedne ruke mogu nabrojati one s kojima se nisam prijateljski razišao, ali opet smatram da s bih s igračima veće kvalitete ostvario još bolje rezultate.“

„Hajdemo ovako – neka ja kao spasitelj i svi ti naši trofejni treneri koji su kao osvojili nešto kod nas, moj prijedlog je da se malo zamijenimo. Baš me zanima tko će prije prilagoditi. Ja tvrdim da ću i ja biti prvak s Dinamom kao što su neki bili, ali baš me zanima tko bi se od njih uspio spasiti u situacijama u kojima sam ja bio. Nisam siguran kakav bi konačan ishod bio. Ljuti me to, morate me razumjeti. Te teze ne piju vodu. To su moji argumenti, ne kažem da su ispravni, ali ja stojim iza onoga što kažem. Imam svoje ja. Gledajte, ne pričam ja protiv nekoga, nego ja branim sebe, svoj rad i ideju igre. To su hrvatska posla... Tko tako razmišlja za mene nema veze s nogometom i trenerskim poslom.“

Goran Kovacic/PIXSELL

Imamo osjećaj da ste dugo ovo imali na duši i da ste sad sve rekli kako mislite pa vas nećemo više u tom smjeru propitkivati. Kad pričamo o vašim ambicijama, koji bi bio neki vaš krajnji cilj? Je li to naslov prvaka u domaćem prvenstvu, vođenje nekog velikog kluba, reprezentacija?

„Mislim da imam temelj, ali i sam osjećam da mi treba iskorak. Treba mi klub koji ima ambiciju i koji se bori za vrh. Ne mora to biti sad Dinamo... Ja samo želim doći do kluba s kojim ću moći pokazati to da znam pobjeđivati i da mogu napraviti igru za pobjednika. Teško mi je reći koji bi mi bio krajnji cilj. Miran sam u duši, mislim da kad bih sutra okončao trenersku karijeru da se mogu pogledati u ogledalo i reći: „Majstore moj, ti si čudo svjetsko i napravio si sve što si mogao“. Vidite, puno stvari ne ovisi o meni, ali kad preuzmem neku ekipu, e onda sve ovisi samo o meni. Tako to ja gledam.“

Trenutno ste četvrti na vječnoj ljestvici trenera u HNL-u po broju utakmica.

„Sve znam, jedna mi utakmica fali za treće mjesto“, prekida nas naš odlično raspoloženi sugovornik govoreći to kroz smijeh, a iako smo ga prvo morali nagovarati da nam ponudi odgovor, na kraju nam je ipak rekao ime kluba u kojem se može jednog dana zamisliti...

„Odmah moram spomenuti Rijeku, a i Osijek je na tom tragu. Razlog? Zato što su normalan klub. Treneru daju povjerenje, žive u nekim realnim okvirima i jednostavno ne rade dramu iz ničega. Sad, je li to do predsjednika Miškovića i ljudi koji su oko njega ili postoji neki drugi razlog za to, ne mogu vam reći. To je sredina koja ti daje sve ono što je treneru potrebno da se ostvari neki rezultat. Najvažnije je to povjerenje koje sam ranije spomenuo. Znate, kad se ja osjećam moćno, kad izađem pred igrače i osjetim da svoju energiju mogu prenijeti na njih, to je iznimno bitno da bi se ostvario rezultat. To ti daje Rijeka. Jednako tako, ista stvar vrijedi i za Osijek koji je dao Bjelici strašno puno, ali je Bjelica to i zaslužio. Hajduk i Dinamo funkcioniraju na jedan drugačiji način, moramo priznati da po tradiciji su to dva najveća hrvatska kluba, ali Rijeka i Osijek idu pravim putem i to dugoročno mora dati rezultat. Rijeka mi je uvijek bila simpatična, uvijek sam volio njihovu energiju.“

U zagrljaju sa sadašnjim trenerom Rijeke, Goranom Tomićem. @Pixsell

Prisjetio se potom jedne situacije otprije 15-ak godina kad je bio pomoćnik današnjeg izbornika Zlatka Dalića...

„Nikad neću zaboraviti finale Hrvatskog kupa kad je Rijeka prvo pobijedila na Kantridi 4:0, da bi onda u Varaždinu mi slavili rezultatom 5:1. Sjećam se tog uzvrata kao da je jučer bilo, Armada je pola stadiona u Varaždinu ispunila i toliko me fasciniralo to njihovo navijanje u toj utakmici da je to bila fantazija.“

Uzvrat je bio stvarno spektakularan, da se utakmica igrala još samo koju minutu duže...

„Ma zabili bi mi gol sigurno, u to ne sumnjam ni sekunde.“

Prije 10 godina na utakmici polufinala Hrvatskog kupa između Varaždina i Cibalije. @Pixsell

U razgovoru smo se onda dotakli i svih ostalih hrvatskih klubova. Jasno je da svi imaju neke svoje mane i neke svoje vrline, ali naš sugovornik ostao je oduševljen svim onim silnim porukama koje su stizale iz Splita u trenucima kad je Hajduk bio u potrazi za Gustafssonovim nasljednikom...

"Izuzeto mi je bilo drago kad su na moju adresu stigle sve te silne riječi podrške od strane navijača Hajduka. Moram biti iskren, puno mi to znači. Kad vas navijači žele na klupi, onda znate da ste radili dobar posao. Ne znam, mislim da je taj posao bio blizu da se realizira. Nitko ne zna što donosi sutra, ali jednom sam se već bio našalio kad smo pričali na HNTV-u da bi to bio stvarno ludi spoj kad bi se spojila ta moja energija koju nosim sa sobom i euforija navijača."

Razgovor s karizmatičnim hrvatskim trenerom se odužio. Imali smo mi još 100 pitanja u rezervi, ali dogovorili smo se da nećemo sve odjednom ispucati već da ćemo nešto pustiti i za drugi put. Ipak, morali smo spomenuti malo i Inter i Varaždin, dva kluba koji su danas u 2. HNL, a naš sugovornik je baš tamo ostavio svoj najveći potpis. Nismo morali ni pitati prati li se situacija tamo, znali smo da će odgovor biti pozitivan.

„U principu pratim sve, znate mene, volim taj HNL i imam ga u malom prstu, a isto vrijedi i za 2. ligu. Inter grca u svojim problemima, grca radi svojih nelogičnih poteza koji su se vukli i jednostavno u ovom trenutku smatram da im primarni cilj mora biti zadržati drugoligaški status pa dalje što bude – bit će. Inter će se teško vratiti u 1. HNL u narednih nekoliko godina ako se u klubu ne dogode neke ozbiljne promjene i bez da se nešto ozbiljno uloži. Taj grad ne živi uz klub. Da me ne bi krivo shvatili, ne grad kao grad, već građani. S druge strane, u Varaždinu je potpuno drugačija situacija. Ne želim ispasti samodopadan ili bahat, ali sami su si krivi što su ispali u 2.HNL. Imali su definitivno bolju momčad od Istre 1961, bili su u boljoj poziciji od Lokomotive i morali su ostati u ligi. Međutim, kod njih je pozitivno to što se nisu raspali kao klub i mislim da su glavni favoriti da se dogodine vrate u elitni rang hrvatskog natjecanja, baš kao što vjerujem da bi to bilo najbolje i najrealnije i da bi od toga profitirali i grad i 1. HNL. Taj grad živi za nogomet, ima publike, ima gledatelja i ono što sam ja doživio ovdje prije godinu i pol dana je nešto neopisivo. Svaku utakmicu nas dođe podržati nekoliko tisuća ljudi, to je nešto mi nitko ne može uzeti i danas sam sretan zbog toga.“

Dugi niz godina Samir Toplak bio je 'najbolji igrač' zaprešičkog Intera. @Pixsell

Božićne blagdane provodite doma u krugu najmilijih ili imate neke druge planove?

„Je, svi smo doma, obitelj je na okupu. Starija kćerka koja živi u Londonu je stigla tako da smo sad svi zajedno uživamo, kad smo svi zajedno i na okupu je uvijek najljepše.“

I tako, mic po mic, naš razgovor stigao je do svojeg kraja. Mogli smo mi još pričati, tema nam ne nedostaje, ali nešto smo ostavili za drugi put. Sugovornika kao što je Samir Toplak danas nema puno. Baš kao što nema puno ni takvih trenera. Ostavio je dojam na nas kad smo pričali, ostavio je dojam na nas kad smo gledali njegove momčadi, ostavit će sigurno i dojam na sve one koji će ovo pročitati. Njegova je duša na miru, on u sebe ne sumnja i svi znaju da je samo pitanje vremena kad će ostvariti svoj puni potencijal na trenerskoj klupi. Znanje, karizmu i izvrsne rezultate posjeduje, a dojma smo da jednom kad ga neki od velikana dohvati će to biti pravi vatromet. Hrvatski nogomet raste, ali nekako kao da kad nema našeg sugovornika aktivno u njemu osjećamo da nešto nedostaje. No, dobro je, znamo da će se to promijeniti. Dohvatit će Samir Toplak to postolje po broju vođenih utakmica u 1. HNL, a vjerojatno otići i do samog trona jednog dana. Nikakva to nije božićna želja, već čista realnost. Pobjednik je to, osjeti mu se u glasu, u očima mu se vidi i želja i strast i ta jedan 'ludost' za slavljem. Ostvario je puno toga, a još nije ni krenuo kako spada. Sad je u drugoj brzini, a kad dođe do pete, teško nam je uopće pomisliti što će se sve dogoditi i kakve će sve uspjehe ostvariti.