N. LipovacBlažičko EKSKLUZIVNO za Germanijak: Kako se dogovarao rekordan novac za TV prava, što će se dogoditi s HNTV-om i hoću li doista u mirovinu
Vrijeme Čitanja: 16min | pet. 25.02.22. | 12:48
U sezoni 2021./22. klubovi će nakon završnog obračuna ukupno podijeliti blizu 20 milijuna kuna, dakle nešto manje od tri milijuna eura, otkriva Blažičko, većinski vlasnik tvrtke Vox-Nogomet, kojoj 30. lipnja ističe ugovor za TV prava na HNL i ostala natjecanja pod ingerencijom HNS-a
Prošlih desetak dana donijeli su seriju vijesti vezanih uz novi ugovor o TV pravima Hrvatskog nogometnog saveza (HNS), a pravu medijsku buru izazvala je i informacija o kraju rada Hrvatske nogometne televizije (HNTV) i odlasku u mirovinu njezina osnivača, dugogodišnjeg sportskog novinara i komentatora Ivana Blažička. Iako je, kako nam veli, poziva bilo sa svih strana, kolega Blažičko odlučio je ekskluzivno razgovarati samo za Germanijak.
Mogu li se vijesti koje su objavljene proteklog tjedna o novom ugovoru za prava HNS-a, o gašenju HNTV-a i vašoj mirovini nazvati „krajem jedne ere“ i što vas je najviše iznenadilo u toj kakofoniji vijesti i priča?
„Ako tako ocjenjujete razdoblje od proteklih 11 godina – vjerojatno može. A ostao sam zgranut količinom pogrešnih informacija, potpuno promašenih tumačenja, zapravo razinom nepoznavanja ove problematike. Fascinantno mi je bilo slušati pitanja poput, dobro, prava su prodana HT-u, ali zašto se sada gasi HNTV?“, priča nam Blažičko.
Možete li dati presjek događanja vezanih uz TV prava i što je dovelo do ovog ugovora kojeg vi ocjenjujete trijumfalnim za HNS?
„Prije 11 godina, tadašnja Udruga klubova prve HNL potpisala je ugovor s tvrtkom Digitel. O da, ugovor je potpisala Udruga, a ne HNS. Ja sam otišao drugi put s HRT-a, ovaj put zauvijek i od prvog dana radio sam na tom projektu, koordinirao prijenose, bezbroj sitnica koje su razvijale projekt. Do tog trenutka HNL je imao jedan prijenos tjedno na HRT-u (igrala se liga 16 kada smo preuzeli) i za to je Udruga primala nešto manje od 5 milijuna kuna na godišnjoj razini.“
Jedini zainteresirani partner za otkup prava i to za nešto manje od 8 milijuna kuna po sezoni, ali uz uvjet produkcije minimalno tri utakmice po kolu, naglašava Blažičko, bio je HT.
„To je bio prvi ugovor kojeg smo potpisali. To je sezona 2011./12. Sljedeće sezone liga ide na 12 klubova, a u posljednjoj sezoni prvog ugovora s HT-om, 2013./14., kreće Liga 10. Isključivo na moj nagovor, iako nisu imali tu obvezu, ljudi iz HT prihvaćaju i kreću u pokrivanje cijele lige, a to znači svih pet utakmica po kolu. To znači da posljednjih devet sezona HNL ima punu TV pokrivenost. Mislim da dan danas lige u okruženju mogu to samo sanjati. Nakon toga raspisana su tri tendera, tri javna poziva upućena svim stranama koje su i sada bile zainteresirane za prava, a to znači i A1 (tada VIP), Arenasport, Sportklub. Na sva tri tendera na kojima su ponuđeni različiti paketi TV prava, osim HT-a nitko nije poslao valjanu i relevantnu financijsku ponudu“.
Pa što se onda promijenilo u ovom posljednjem tenderu koji je raspisao HNS?
„Promijenilo se baš sve. Ako želite, dogodile su se tektonske promjene na tržištu. Idemo redom – mi u Hrvatskoj malo znademo o sceni kablovskih sportskih kanala – Srbi su miljama ispred nas. Sportklub je u vlasništvu United Medije (kao i Nova TV i N1), a Arenasport je u vlasništvu Srpskog telekoma. Prije nekoliko godina počeo je golemi politički obračun koji danas kulminira činjenicom da je Arena preuzela gotovo sve najvažnije sportske sadržaje i praktično marginalizirala Sportklub. To je rezultiralo i velikim obračunom za najvrednija prava u Hrvatskoj – prava za HNL. Druga je činjenica da do prije nekoliko godina Telekomi u Hrvatskoj nisu mogli biti nakladnici. Zato je HT svoja prava ustupao Areni i surađivao s Arenom. Međutim, od prije godinu dana Arena više nije ekskluzivno na MAXtv platformi, sada Arenu gledaju i korisnici A1 platforme, a da pritom A1 nije uložio jednu kunu u prava za HR nogomet. Ako smijem dodati, stav VIP-a i sada A1 prema hrvatskom nogometu, do trenutka kada su dobili Arenu i, očito, vidjeli brojke, najblaže rečeno bio je nezainteresiran.“
Matija Habljak/PIXSELL Ali kako je moguće da je odjednom cijena skočila 400 %? Je li vaš ugovor bio štetan za HR nogomet?
„Mislim da nije. I mislim da je taj ugovor bio važan za HR nogomet na jako puno načina. Moram se vratiti na početke. Mnogi su zaboravili da je prve tri sezone, od 11./12. do 13./14., nakon gubitka izravnog prijenosa, bez ikakvih posljedica ili javnog nezadovoljstva, HRT, kojem je to sveta programska dužnos, jednostavno ignorirao HNL. Iz pozicije uvrijeđene frajle, HRT nije kupio niti sažetke utakmica. Znači, jedini koji su do tada plaćali za prava, odlučili su da ih HNL više ne zanima. Druga stvar je broj pretplatnika i mreža koju je HT s MAXtv-om imao 11./12. i rast te mreže u sljedećih 10 godina. Značajan eksponencijalni rast kreće u posljednjih nekoliko godina. Treći element je naša stara boljka – naviknuti godinama da nam Sportski program HRT-a servira sve delicije u sklopu nameta kojeg ionako moramo plaćati, ljudi su vrlo nevoljko pristajali plaćati dodatno za sportske sadržaje.“
Četvrti element je po Blažičku vrlo bitan.
„Idemo od sezone 13./14. kad kreće liga 10 s pet prijenosa. To znači 180 izravnih prijenosa u sezoni - to je obveza koju HT preuzima, a ne mora! U ligi su Hrvatski dragovoljac, Zadar, Istra 1961. Bit ću sada brutalno iskren: od 180 utakmica u sezoni, barem trećina nije imala baš nikakvu vrijednost. Kroz ovih 11 godina ni utakmice Dinamo – Hajduk nisu uvijek imale istu vrijednost, ako razumijete što vam želim reći. Sljedeće tri međusobne utakmice srušit će sve rekorde, to vam jamčim, ali prije samo godinu dana nije bilo tako. Kroz devet godina Lige 10, kroz prijenose svih utakmica, popularnost prijenosa je rasla, svoje su mjesto i gledanost izborili i klubovi koji su u početku vrijedili nula, širila se mreža pretplatnika, ljudi su stekli naviku kupovine sportskih paketa. Sve je to utjecalo na ovaj ishod i sve je to sve do nedavno bilo drugačije.“
Blažičko podsjeća i na jednu notornu činjenicu:
„Prije samo osam mjeseci, u ljeto prošle godine, u srpnju, nitko, baš niti jedna TV kuća nije željela kupiti kvalifikacijske utakmice hrvatskih klubova u Europi, a to je top ljetni programski sadržaj. Da nije bilo HNTV-a, koji je uskočio s produkcijom i s klubovima dijelio troškove prijenosa iz inozemstva, možda bi Dinamo, Osijek i Rijeku gledali u streamovima. Ali samo možda. Kada je RTL uskočio Rijeci, to nije bio nikakav 'spas u ime nogometa', već pomno birani i odlično odrađeni PR potez. Inače, da nije RTL-a, i tu bi utakmicu prenosio HNTV. Danas se svi tuku za HR nogomet. Baš zgodno.“
Ali 400 % izdašniji ugovor, pa to se moglo samo sanjati.
„Vidim da su svi jako pametni, da svi pucaju brojke kako im koji informator javi. U sezoni 2021./22. klubovi će nakon završnog obračuna ukupno podijeliti blizu 20 milijuna kuna. Nešto manje od tri milijuna eura. U sljedećem ciklusu dijelit će ne 400 % više već tri i pol puta više. Za takvo povećanje ključna je bila inicijativa Damira Miškovića, odnosno internacionalizacija tendera. Ono što ja nisam mogao, nisam znao, bilo je dizanje tendera na međunarodnu razinu. I za to treba Miškoviću koji je iskoristio svoje veze i kontakte do poda skinuti kapu. Prvo je spojio HNS i vlasnike prava za talijansku ligu, a kada se to pročulo, a u tim krugovima vijesti putuju brzo, stigli su i drugi ponuđači, među njima i Endorphin Magine.“
Hvalite Miškovića, ali nije li odustajanje Endorphina zapravo njegov i fijasko HNS-a?
„Pa mi smo stvarno zemlja čudesa! Odustajanja Endorphina može biti samo i jedino fijasko te tvrtke. Ali njihov ulazak, njihova ponuda, za koju iskreno mislim da nije bila objektivna, bili su triger za ovaj novi ugovor.“
Zašto Endorphin Magine nije uspio?
„Moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen pristupom i entuzijazmom koji je u priču o HNL-a unio Gunnar Winbergh, frontmen te ekipe. Čovjek je bio silno entuzijastičan, vidio je HNL kao najbolju razvojnu ligu u Europi, ligu koja u kontinuitetu izbacuje silne talente. Dolazio je u Hrvatsku, malo ga je smirilo stanje naše infrastrukture, ali i dalje je želio uspjeti. Želio je ići na razgovore kod premijera, kod čelnih ljudi politike da ih uvjeri, kao Šveđanin, u iskustva i u vrijednost ulaganja u sport. Pomalo naivno, bojim se. Nažalost, vrijeme koje je Endorphin potrošio tražeći rješenje i partnere poklopilo se s vremenom pandemije, vremenom opreza u ulaganja i možda je to bio razlog. U nastupnom razgovoru Gunnar je rekao da će HNL preuzeti jedan od vodećih svjetskih stream servisa, a to su Netflix ili Amazon, te da će glavni sponzor biti svjetski brend poput Heinekena ili Mastercarda. Ok, prihvatio sam to i pokušao pomoći.“
Pokušali ste pomoći? Pa zar nisu oni bili vaša konkurencija? Niste li se i vi odnosno vaša tvrtka Vox-Nogomet javili na tender HNS-a?
„Jesam. Poslao sam ponudu u razini vrijednosti 6 milijuna eura i mislim da je to za agenciju koja mora nakon toga osigurati produkciju i distribuciju utakmica i nešto zaraditi, objektivna vrijednost tog paketa, neka se nitko ne naljuti. Ali kada je stigla ponuda na 10 milijuna, ja više nisam bio nikakva konkurencija, već sam na zamolbu ljudi iz Saveza radio sve da pomognem Endorphinu. Između ostalog, moji su dečki radili video spot kojim je Endorphin promovirao HNL.“
Mora da se šalite?
„Ma ne šalim se. Ne razumijem. Što sam trebao? Bojkotirati? Podmetati klipove? Kakva sam ja konkurencija međunarodnoj tvrtki? Poštovani kolega Lipovac, prije šest godina pokrenuo sam, a isto tako nisam morao, HNTV. Uložio sam dio novca kojeg nisam morao da bih napravio nogometni kanal. Nisam želio dopustiti da se ikada ponovi sezona 2011./12. kada nije bilo prijenosa finala kupa Dinamo – Osijek. Pitate zašto je povećan iznos za prava na devet milijuna? Prije nego odgovorim, važna napomena, ja doista ne znam koji je iznos dogovoren i uz dužno poštovanje medijima, ne vjerujem brojkama koje se objavljuju, vjerovat ću službenim objavama HT-a i HNS-a, no siguran sam da je tome pridonijelo i šest godina emitiranja HNTV-a. Ljudi su otkrili da postoji i Druga liga, da postoji futsal, da nogomet igraju žene, klinci, da su Kup pratili u više od 15 izravnih prijenosa u proteklih nekoliko godina.“
Predstavljate se kao spasitelj hrvatskog klupskog nogometa?
„Ako netko tako kaže... Nikakav spasitelj, ali na neke sam stvari iznimno ponosan. Kada se Rijeci dogodio Stuttgart, na početku njihovog uzleta, nisu još imali sva potrebna znanja. Nazvao me gospodin Šćulac, pitao za mišljenje i strategiju i, koliko znadem, Rijeka je to odigrala prema savjetu i zaradila dvostruko više od prve ponude. Kada se 'pokretao grad' odnosno lansirao novi Osijek, ljudi iz kluba pozvali su baš mene da vodim to predstavljanje. Do danas mi je to jedan od najvećih komplimenata. Svoj sam ratno reporterski staž služio u Sisku i Osijeku i grad na Dravi ima u mojem srcu posebno mjesto. Ne postoji klub u Hrvatskoj kojem sam uskratio pomoć kada je zatražena.“
Vratimo se još malo Endorphinu. Kada ste vi znali da će se taj projekt urušiti?
„Endorphin je sve do kraja prošle godine, a vjerujem i nakon toga, ozbiljno radio na projektu. Mene su konzultirali oko tehničkih detalja i jedan od posljednjih callova bio je vezan uz distribuciju signala. Na tom video callu postavljeno je pitanje distribucije audio signala i njihov tehničar je postavio pitanje koje je bilo alarm za uzbunu. 'Sorry, what is IT sound?' To, jednostavno, u svijetu 'live' prijenosa, u svijetu sportske produkcije ne smiješ ne znati. Drugo zvono zazvonilo je kada je postalo jasno da EM ponude za sponzorstvo šalje na hrvatske adrese. O svojim sumnjama obavijestio sam tada gospodu Miškovića i Kustića i meni je sjajno kako je Savez reagirao na definitivno kriznu situaciju. Pogotovo predsjednik Kustić, koji je vrlo energično razriješio neke dvojbe.“
Malo se čudno ponašate kada novi ugovor znači i kraj vašeg životnog projekta, HNTV-a?
„Možda je to nekom sa strane čudno, ali meni nije. HNTV je uistinu moj životni projekt i moje najveće profesionalno ostvarenje. Bio sam urednik Sportskog programa HRT-a u njegovo zlatno doba, bio sam dio ekipe koju je okupio briljantni Ivan Ćaleta i koja je stvorila Novu TV, prvu pravu komercijalnu televiziju u Hrvatskoj, radio sam u okruženju fantastičnih genijalaca u segmentima marketinga, PR-a, produkcije, event managementa u Digitelu i sada iza mene ostaje HNTV. Bez ikakve skromnosti ili zadrške tvrdim da na HNTV-u radi najbolja grupa mladih nogometnih televizijskih novinara i komentatora u Hrvatskoj. Da rade najbolji tehničari, montažeri, čudesni Zlatko Mijoč i Nenad Petrić, da je Domagoj Glavak bez ikakve konkurencije najbolji operater VIZ Libero sustava u Hrvatskoj. Kad već spominjem, baš taj VIZ Libero sanjao sam, s ostalim kolegama one generacije, još prije dvadeset godina na HRT-u koji ubire milijune od pretplate i koji nije želio uložiti u sustav grafičke obrade utakmica sve dok to, prvi u Hrvata, nije napravio maleni HNTV. Danas ga imaju svi.“
Znači HNTV se definitivno gasi?
„Da, 30. lipnja prestaje emitiranje kanala HNTV-a i koliko mi je zbog toga žao, drago mi je da sada stižu brojne reakcije velikog razočaranja tom činjenicom. HNTV je uspio staviti u prvi plan nogomet. U našem programu pričalo se o igri, o igračima. Suci su odustali od analize suđenja u emisiji Treće poluvrijeme vlastitom odlukom i mislim da su pogriješili jer su Miro Vitković i ostali u našem programu objašnjavali i podučavali. Mi nismo imali vidovitog Marija (Strahonju, op. p.) koji ima super moći i jedini je u Hrvatskoj spreman decidirano tvrditi ovo ili ono, a sve to ne pridonosi boljitku nogometa ni mrvicu. Ali to je druga priča. Žao mi je zbog dokumentarne produkcije. Napravili smo desetak iznimno vrijednih dokumentaraca. Možda bude neke druge prilike.“
Znate li možda nešto više od objavljenog, gdje ćemo gledati HNL sljedećih godina i tko će prenositi utakmice?
„Prema meni dostupnim informacijama, HT će raditi svoj kanal i bit će u ponudi na MAXtv-u. Također, spominje se i jedna utakmica na HRT-u, ali, vidite, ovo sada govori iskustvo skupljano 11 godina, bojim se da će biti problema.“
Zašto?
„Kažu mi ljudi iz HRT-a da bi to bila utakmica nedjeljom popodne, pa da bi se emisija Stadion naslonila na taj prijenos. To je, uz objektivnu pretpostavku da će HRT dobiti utakmicu drugog ili trećeg odabira, gotovo nemoguća misija. HNL tri puta u sezoni mijenja termine kick-offa, to je prvo i najlakše urediti. Ali, uz, vjerujem, opću želju da što više naših klubova igra u skupinama europskih natjecanja, izgledno je nemoguće planirati utakmice trećeg, pa čak i drugog odabira u nedjelju popodne. Onda tu još imate i intervencije poput onih policijskih uprava koje traže da se neke utakmice igraju ranije, ili zabranjuju da se istoga dana u istom gradu ili čak na autocesti sreću navijačke skupine... Nije to tako jednostavno kako se čini i treba puno rada, puno razumijevanja i koordinacije.“
A tko će prenositi utakmice?
„Ne znam. Bilo bi fantastično da se angažiraju ljudi HNTV-a jer su najbolji.“
Hoćete li i vi biti u krugu komentatora?
„Ne znam. Po svemu sudeći, bit ću na tržištu.“
Biste li voljeli nastaviti komentirati?
„Ako se ne dogodi nešto strašno, pa se krivotvore prijenosi, a i to se događalo, na snimkama najvećih Dinamovih pobjeda u zadnjih nekoliko godina ostat će zauvijek moj komentar. Možda se mnogima nije svidio, ali siguran sam da su mnogo brojniji slavili uz te komentare. Možda je to bilo dovoljno.“
Blažičko i Svetina. Davorin Visnjic/PIXSELL Među brojnim zamjerkama vama osobno koje vidimo ovih dana, trajna je bila i zamjerka nedovoljne kritičnosti prema HNS-u?
„HNTV nije bio kanal HNS-a. HNS u HNTV nema baš nikakve vlasničke ili bilo kakve druge uloge. HNTV je plaćao prava za Kup, za Drugu ligu, za utakmice U21 i U19 selekcija, za prijenose futsala. Jako mi je žao što nisam ugovor o nogometnim pravima mogao potpisati s košarkaškim savezom, onda bi prema HNS-u sigurno bio kritičniji. Ma, dragi kolega, to su besmislice, ali bit ću vrlo iskren. U većem dijelu svoje novinarske karijere bio sam i ja vrlo sličan dominantnom narativu. Fantastično je sjediti za tipkovnicom ili stati pred kameru ispred Hiltona ili u moje vrijeme ispred Rusanove, pa opaliti s visoko moralnih pozicija, dijeliti lekcije i prodavati pamet. I ja sam to činio, ne mali broj puta. A onda sam upoznao sustav, upoznao ljude i bitno promijenio vizuru. Prije svega, HNS su ljudi i tamo radi veliki broj sjajnih profesionalaca. Mi grebemo po reprezentaciji, po prvoj ligi, nikoga ne zanima zakopati lopatu. Ja sam zakopao lopatu.“
Blažičko je dao primjer za koji se nada da će biti mnogima razumljiv.
„I ja sam, kao i svi novinari, budimo iskreni, Zorislava Srebrića doživljavao kao činovnika Saveza od kojeg je nemoguće dobiti konkretan odgovor o bilo čemu. A onda sam počeo otkrivati biografiju gospodina Srebrića, što je sve i kako radio, što radi danas u vrlo zrelim godinama. I kada čovjek to shvati, ako u njemu ima trunka čestitosti i poštenja, svaki put kad sretne gospodina Srebrića, stane mirno i stoji tako dok ne dobije otpust. Jer pred njim je Gospodin nogomet. Ali to ne možete doznati sjedeći doma, listajući FB i Instagram i laprdajući o smislu života i nogometa. Tu samo želim još dodati pojašnjenje zašto su dečki s HNTV-a miljama ispred svih ostalih televizijskih nogometnih reportera. Zato što su od prvog dana na cesti, u kontaktu s ljudima iz klubova, zato što znaju tko radi, a tko ne radi u Drugoj ligi, u klubovima treće lige, zato što su putovali na europske utakmice naših klubova, ali išli i na prijenose u pustopoljine. Komentirali su iz automobila, s krovova, radili na kiši, u nemogućim uvjetima. Za razliku od njih, da nije bilo moje vrlo žučne reakcije, kolege s Arene bili su u opasnosti da Prvu HNL moraju raditi off tube, iz Zagreba.“
S legendarnim Mlinkom. Igor Kralj/PIXSELLPercepcija vašeg djelovanja bitno je različita i bilo je vrlo ružnih komentara. Boli li vas to?
„Ne baš, iz nekoliko važnih razloga. Prvi je, već dugi niz godina, zbog brige o mentalnom zdravlju, vrlo pažljivo biram što ću čitati, gledati ili slušati. Pa nisam ni čitao te komentare. Drugi je razlog stara istina koju je izgovorio jedan meni dragi, nažalost pokojni kolega – 'prijatelju, mnogo je važnije tko govori od onoga što se govori'. A tih važnih poruka i poziva koji su stigli nakon objave vijesti da idem u mirovinu bilo je mnogo. Poruka Ede Pezzija ili poziv Janka Goleša vrijede mnogo više od hrpe trolanja po webu. Tu, u ovom tekstu sažet je moj profesionalni kurikulum i to je ono što ostaje iza mene – ne znam što ostaje iza hejtera. I uopće me ne zanima. Treći, bitni element je ono što me, vjerojatno, dovodi u probleme. U jednoj složenoj životnoj situaciji, veliki Veljko Đorđević samo me je kratko savjetovao – izađi iz okvira svoje percepcije i pokušaj svoju unutarnju kameru okrenuti na drugi način, sagledati stvari, ljude, događaje iz drugog kuta. Tada mi je neizmjerno pomogao, ali bojim se da je moja kamera zauvijek ostala okrenuta drugačije. Ja, jednostavno, samo drugačije mislim, govorim i pišem od dominantnog narativa. I to je, očito, veliki problem, to se ne prihvaća. Ali ja to ne mogu i ne želim mijenjati. Sjajno mi je vidjeti da 'svi' stišavaju prijenos kada ja radim, a drugi dan u tekstovima o tim utakmicama čitam teze i misli koje sam ja rekao. Oprostite, digresija o kritičnosti prema Savezu – itekako sam ja glasan kada treba ispravljati evidentne pogreške – ali ne mislim da treba stigmatizirati ljude. Dijelim stav da je odluka o ukidanju kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu pogrešna i na to ću stalno upozoravati, a vjerujem da je nakon ove sezone to jasno i Savezu i da će se odluka korigirati. Dijelim stav da nešto nije u redu s našim VAR protokolima, da trebamo analizirati i ispraviti situacije u kojima se sedam minuta radi VAR analiza. Ali ne mislim da Bruni Mariću zbog toga treba odsjeći glavu ili ruku, razumijete li razliku?“
I što sad? Osobno, ne vjerujem u izjavu o mirovini.
„Ako jako ne griješim, 15. ožujka ove godine navršit ću 35 godina radnog staža, uz već navršenih 60 godina života. Mislim da je to ona prva granica kada se može u mirovinu, ali nisam išao na izračun. Još. Svakako je to ona lošija, ranija mirovina. Ali ovo je ionako vrijeme brzih obračuna s nacionalnim prvacima, zar ne?“, gorko se nasmijao Blažičko.
S Ivicom Kostelićem 2006. Zeljko Lukunic/PIXSELL „Molim vas, Nikola, pojasnite da je ovo gorka šala, ljudi će to sigurno pogrešno shvatiti. Obračun s Despotom je tragedija, a ovo je zajebancija“, smije se dalje kolega kojeg gledamo i slušamo još od sredine osamdesetih iz Zagrebačke panorame tadašnje TV Zagreb.
„Čitam bez naočala, imam sve svoje zube, kosa se dobro drži i osim umjetnog kuka, uglavnom sam b.o. Mnogi kažu da odlično pišem, pa možda stigne kakva ponuda za kolumnu. Moram privesti kraju snimanje i produkciju dokumentarnog filma o Generaciji '82. To je moj film, baš moj, posveta jednoj sjajnoj generaciji, jednoj zagrebačkoj i hrvatskoj mladosti. Četrdeset je godina povijesnog Dinamovog naslova i to treba obilježiti. A nakon toga, kako bi Fric rekel – nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu! Salve Amice!“, poručio je hrvatskoj javnosti putem Germanijaka najkomentiraniji tv komentator i voditelj tv-događaja u Hrvata, koji je odgojio naraštaje i naraštaje televizijskih novinara. Doista, ne bismo se kladili da će krajem svibnja prestati raditi ovaj posao.
