A. Lesički“Bjelica je zasukao rukave i održao govor nakon kojeg su igrači istrčali kao bijesni psi”
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 02.10.24. | 13:45
Prije pet godina Dinamo je odigrao jednu od najvećih utakmica novije povijesti. Današnji reporter Germanijaka svjedočio je pripremi dvoboja s Atalantom i čuvenog govora Nenada Bjelice u svlačionici
Brzo je Nenad Bjelica detektirao problem u Maksimiru. I prije nego se po drugi put spustio u rudnik, znao je da se radi o psihološkoj naravi.
“Samo razgovor”, poput Sigmunda Freuda ponudio je rješenje u plavom salonu, obukao trenirku i zaputio se prema senatorima. Plodove tog razgovora vidjeli smo protiv Lokomotive u kojoj je Dinamo bio ono što uvijek treba biti u HNL okvirima. Dakle, dominantan, autoritativan i moćan... Uvjerljiv u svakom elementu, atraktivan i učinkovit!
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
OK, Lokomotiva nije možda pravi lakmus jer u ovoj sezoni nisu na tragu onoga od ranije, ali pet komada sjajni su za bildanje mišića i podizanje samopouzdanja koje se izgubilo na Rujevici, Hajduku i posebice na Allianz Areni. Uočili su Bjelica i njegovi ljudi neke felere u kompoziciji. Poput onog da su krila igrala ‘u leru’ ili da zadnja linije na ulijeva sigurnost. I to su detalji na kojima se mora raditi jer ako Lokomotiva nema moć da kazni Dinamo, Monaco sasvim sigurno ima...
Kako bilo, iako je Bjelica najavio verbalno obraćanje momčadi kao glavni alat u pripremi utakmice, stavili bi ruku u vatru kako je od trenutka stavljanja autograma na ugovor označio Monaco kao apsolutni prioritet. I da mu ne izlazi danima iz glave. Dobar rezultat večeras bio bi itekakav poguranac za Bjelicu i za Dinamo. Uostalom, eventualnim trijumfom bi isplatio svoju plaću koju će mu prvom prilikom već netko nabiti na nos... Samo ga čekaju!
Nenadu Bjelici večeras treba jedna Atalanta! Ona iz rujna 2019. godine kada je Dinamo impresionirao apsolutno sve. Četiri komada u mreži Gasperinijeve momčadi odjeknule su Europom.
Sjećamo se pripreme za tu utakmicu koja je krenula odlaskom Rene Pomsa i Jasmina Osmanovića u Genovu na utakmicu Genoa - Atalanta. Dvojac se vratio s punom bilježnicom dojmova. Šef je u svom uredu posjeo pomoćnike i iznio im svoju ideju:
“Idemo na Atalantu s tri stopera”.
Malo je reći da su pomoćnici ostali u čudu, ali kroz nekoliko rečenica Bjelica im je približio svoju ideju. Svjedoci su nam pričali kako je iz Bjelice isijavala neviđena odlučnost i krenulo se u pripremu. Tandem iz Italije nabacio je neki svoj hint i kroz nekoliko treninga uoči utakmice u Maksimiru se uvježbavala zadnja linija koju su činili Theophile, Dilaver i Perić dok su na bokovima ordinirali Pero Stojanović i Marin Leovac.
Uživo: Dinamo - Monaco
Cjelokupnu ponudu za utakmicu 2. kola Uefine Lige prvaka koja je u 21 sat počela u Maksimiru pronađite ovdje:
ODIGRAJ ODMAH!
“Imali smo malo problema jer nam je takav sustav bio dosta stran. Pogotovo na zadnjem treningu uoči utakmice kada je malo toga išlo dobrim smjerom. No, vidjeli smo da je šef bio ustrajan da krenemo na Atalantu upravo na taj način”, priča nam pet godina kasnije Marin Leovac koji se u toj utakmici upisao u listu strijelaca. Mislav Oršić zabio je 'hat-trick', Moro i Ademi bili su zaduženi za razbijanje gostujuće igre dok su Olmo i Petković neprestano sijali opasnost pred vratima Gollinija.
Dinamo je odigrao sjajno poluvrijeme na koje je otišao s 3-0.
“Takva utakmica se ne zaboravlja. Huk cijelog stadiona, još je istok bio u funkciji. Krenuli smo možda s dozom opreza, ali nakon par minuta shvatili smo da možemo. Iznenadili smo i Atalantu i sebe. Rano smo zabili, krenula je voda na naš mlin. Izdominirali smo trkom, duelima, efikasnošću... Jedna od onih utakmica koja vječno ostaje u tebi”, otkrio nam je Leovac koji će večeras bivše suigrače i trenera bodriti s tribina Maksimira.
No, ono što je možda bilo od krucijalne važnosti jest taj posljednji govor Nenada Bjelice pred početak utakmice. Govor koji se još dugo vremena nakon te utakmice prepričavao po maksimirskim hodnicima. Govor kojeg nikad nećemo zaboraviti. Okupio je Bjelica igrače u svlačionicu, zasukao rukave kao da ide na “bauštelu” i održao prigodno slovo da se čovjek smrzne. Ton glasa, dikcija, govor tijela, poslagane rečenice... Sve je bilo upravo onako kako je trebalo biti.
Slušajući sa strane te pritom gledajući lica oko mene kako upijaju svaku riječ govora “U boj, u boj”, bilo nam je posve jasno da tu večer Dinamo ne može izgubiti... Ne-mo-že! Igrači su istrčali iz svlačionice kao bijesni psi, odigrali jednu od najvećih utakmica novije povijesti Dinama i otpravili Atalantu sa četiri komada... Ponovilo se!
