T. NičotaBilić i Poljud: Težak poraz i zvižduci unatoč pobjedi. Kako će tribine disati protiv La Roje?
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 05.10.26. | 08:00
Bilo je to drugo vrijeme, kad je Hrvatska rijetko dolazila u Split i tamo bila pod posebnim pritiskom. Bilić još nije doživio ovacije svojeg stadiona, a atmosfera ni sad nije najbolja. Može li se to u utorak promijeniti?
U svojih 65 utakmica na klupi Hrvatske u prvom mandatu, Slaven Bilić samo je dvaput Hrvatsku doveo na Poljud. Na svoj Poljud, možemo slobodno reći. Bila su to ona drugačija vremena, kad Split i Poljud nisu bili 'izabrani' od HNS-a, napetost između Splita i krovne nogometne organizacije stalno se povećavala, još iz doba predsjednika Vlatka Markovića, a nastavila se i u eri Davora Šukera. Koji na Poljudu još od igračkih dana nije baš bio omiljen lik. Na sve se to nadovezao i mit o tzv. 'poljudskom prokletstvu', jer Hrvatska u Splitu nikoga nije uspjela pobijediti, a nedolasku reprezentacije na Poljud kumovala i 'zona komfora' u kojoj su tada uživali hrvatski reprezentativci, pri svakoj akciji. Jer, dok se pompozno čekao novi kamp u Tuhelju, za koji je kamen temeljac postavljen barem nekoliko puta (jednom je, navodno, i ukraden), Vatreni su mir pronašli u Čatežu. Blizina Zagreba, gdje se igrala većina domaćih utakmica, a opet dovoljno daleko, u drugoj državi, da imaju određeni mir, da ih baš ne ometaju kad ne treba. I tako je, ciklus po ciklus, utakmicu po utakmicu, Split čak 14 godina bio bez službenih, natjecateljskih utakmica reprezentacije. Igrale su se samo prijateljske. Na Poljud je ponovno stigla u kvalifikacijama baš u mandatu Slavena Bilića.
No, prije toga doveo je Bilić Hrvatsku na Poljud dvije i pol godine nakon prijateljskog dvoboja s Brazilom (1-1). U veljači 2008., kao dio priprema za Euro, gostovala je Nizozemska. Još pamtimo gungulu koju je izazvao dolazak Vatrenih, reprezentacija i Bilić bili su tada vrlo popularni, bila je to prva utakmica nakon one veličanstvene pobjede na Wembleyju. Bilo je prometno pred hotelom Park, bilo je puno onih, koji su željeli upoznati, doživjeti nove idole Hrvatske, generaciju koja je, praktički, tek stasala. A Bilić, domaći čovjek, bio joj je predvodnik. No, povratak na Poljud završio je neslavno. Nizozemska je potpuno nadigrala Hrvatsku, pobijedila 3-0, iako je bio to tek pripremni dvoboj za Euro, ostao je gorak okus. Jer, nije uspjelo razbijanje tog 'poljudskog prokletstva'. Bilićev prvi dolazak s Vatrenima u Split nije pomogao novom 'približavanju' reprezentacije i Poljuda. Drugu je priliku dobio za tri godine.
Tada je Bilić bio u zadnjoj godini svojeg mandata, malo narušene popularnosti i podrške nakon što Hrvatsku nije odveo na SP 2010., a i kvalifikacije koje su bile u tijeku nisu počele dobro. Izgubili smo u Tbilisiju od slabašne Gruzije (1-0), sad smo je dočekivali u Splitu. Jer, želio je Bilić pobjedu na Poljudu, da se skine ta stigma, a bolje šanse od Gruzije nije bilo. Međutim, počelo je loše, Gruzijci su poveli, Poljud je odjednom počeo zviždati, atmosfera je bila nervozna, teška. Jasno, takav poraz, neuspjeh protiv Gruzijaca, još bi dodatno produbio rane i napetost između Splita i HNS-a, odnos je ionako već tada bio blizu eksplozije. Mučila se Hrvatska, ali na kraju je nekao uspjela pobijediti. Mandžukić u 76. i Kalinić u 78. minuti zabili okrenuli su rezultat, za konačnih 2-1, ali pamtimo da je 'porciju' zvižduka i uvreda na kraju dobio Davor Šuker! Uglavnom, unatoč prvoj pobjedi na Poljudu i nakon te utakmice ostali su repovi. Kasnije i zvižduci Igoru Štimcu protiv Švicarske, zatim ona svastika prije Italije, koja je bila vrhunac tih trulih odnosa.
S vremenom, u eri Zlatka Dalića, situacija se promijenila, Poljud je postao čest dom, praktički glavni stadion Hrvatske, gdje Vatreni imaju neupitnu podršku, igrali su na njemu velike utakmice, pobijedili Rusiju u borbi za Katar, remizirali s Portugalom, pobijedili i Francuze u Ligi nacija... Čuveno, mitološko 'prokletstvo' je skinuto, no svejedno, pitamo se kako će u utorak biti dočekan Slaven Bilić. Nakon dva teška poraza, nakon što su kritičari sa svih strana udarili po njemu!? A u sve to uplela se i ona priča oko poljudskog stadiona, prepucavanje dijela navijača i Vlade, poruka premijeru Plenkoviću. Nije to grijeh ni Bilića ni reprezentacije, ali, sve u svemu atmosfera niti sad nije bajna. Hrvatska i Bilić Španjolce dočekuju u dosta nervoznom ozračju, čak i u strahu od mogućeg novog debakla. Ne zbog Poljuda, već zbog trenutnog odnosa snaga i onoga što smo vidjeli na prve tri utakmice Lige nacija. Kako će zbog svega toga tribine Poljuda disati protiv La Roje? Hoće li prevladati oni koji su došli 'samo gledati Yamala', oni koji nisu toliko glasni i emotivni, ali vole nazočiti utakmicama reprezentacije ili će ipak do izražaja doći oni kojima je bučna podrška nacionalnom timu i u teškim trenucima, jednostavno, nedvojbena? Ili oni, koji u lošim trenucima okreću leđa i isijavaju negativom. Svih takvih ima na svim našim stadionima, reprezentacija je zadnjih godina imala sreću da je pozitiva uvijek bila u velikoj većini. U dobru i zlu... Dugo Hrvatska nije imala ovakvu uvertiru u zajedničku večer, neobično je da Slaven Bilić još nije doživio ovacije i veliki pljesak 'svojeg' stadiona.
Pa, možda je baš Španjolska, baš dvoboj protiv najbolje momčadi svijeta prava prilika da se i to promijeni. Da Bilić baš na Poljudu okrene život Vatrenih nakon onih 1-11 protiv Španjolske i Engleske. Ne sumnjamo da bi i njemu bilo najdraže kad bi to napravio baš na Poljudu, kad bi konačno dočekao ovacije na klupi reprezentacije. Treća sreća...