Antolić se obratio preko radija: “Nema rata za Dinamo, ako je većina za Mamića, tko sam ja da se tome suprotstavljam iracionalnim metodama?”
Vrijeme Čitanja: 9min | uto. 03.01.23. | 13:06
Ako inspekcija kaže da je sve u redu, nema problema. Razići ćemo se, kazao je član Uprave GNK Dinamo u ekskluzivnom razgovoru za Radio Sljeme
Dan nakon što su na konferenciji za medije u Maksimiru predsjednik Dinamova Nadzornog odbora Miroslav Rožić, članovi Izvršnog odbora i Skupštine Damir Zorić i Ivo Šušak uz skupštinara Vladimira Bogdanića pozvali na smjene predsjednika kluba Mirka Barišića i člana Uprave Krešimira Antolića, potonji je za Radio Sljeme komentirao pravnu zavrzlamu uoči sljedeće Skupštine koja će biti izborna.
“Pravi razlog za pokušaj moje smjene je taj što smatram da pravomoćno osuđena osoba koja je k tome u bijegu od Hrvatske u hrvatskoj državi ne može imati nikakav utjecaj na poslovne procese u Dinamu. To je jedini razlog za sve ovo što se događa, ali ljudi 2023. ne mogu to tako reći" - rekao je, ekskluzivno za Radio Sljeme, Antolić, dodavši da je sporna sjednica Skupštine Dinama u prosincu, na kojoj je izglasana njegova smjena, imala niz statutarnih pogrešaka pa zaključci ne mogu biti u skladu sa zakonom niti Statutom.
“Pritisak za moju smjenu traje više od godinu dana, pogotovo prema predsjedniku Barišiću kojem je rečeno da me treba izbaciti iz kluba jer ne provodim ideje Zdravka Mamića. On to nije htio provesti, smatrao je da za to nema razloga ni potrebe. I onda se na sjednici 12. prosinca pojavila inicijativa za raspravom o mom razrješenju i donijeli su odluku da me trebaju razriješiti”.
Većina skupštinara koja podržava pravomoćno osuđenog Zdravka Mamića izglasala mu je nepovjerenje, ali Izvršni odbor odbio ga je razriješiti.
“Po klupskom Statutu, o imenovanju i razrješenju odlučuje isključivo Izvršni odbor. Skupština može o tom raspravljati, ali pravomoćna odluka je na izvršnom odboru. On je na sjednici 19. prosinca odlučio da nema razloga za moju smjenu i odbio je provesti odluku Skupštine. Odluku je donio većinom glasova, a manji dio članova Izvršnog odbora odbio je glasovati jer je smatrao da je glasovao na Skupštini”.
Osvrnuo se i na sazivanje presice mimo službenih kanala kluba.
“Ni po jednom klupskom aktu predsjednik Nadzornog odbora ne zastupa klub u javnosti niti je on to mogao napraviti. Međutim oni cijelo vrijeme da se upustimo u blatne priče, to se neće dogoditi. Oni su prezentirali da imaju minimalno 41 potpis za sazivanje Izvanredne skupštine, tu počinju teći rokovi za predsjednika da u 60 dana ona bude sazvana. Koliko se njima žuri, govori to da je Redovna skupština trebala biti do 11. ožujka. Dakle, ona će biti sedam, osam dana ranije”, rekao je Antolić i dodao:
“Vidljivo je u jučerašnjem zahtjevu da su se ljudi potpisivali na imenovanje i razrješenje Izvršnog odbora, što bi bila tema i redovne Skupštine, ali je prva stranica zaklamana gdje piše da se radi o smjeni predsjednika Barišića, čovjeka koji je 50 godina u klubu i koji je napravio više nego mi svi zajedno, budimo realni”.
Ne prihvaća odluke skupštine 12. prosinca dok ih ne potvrde gradske vlasti i inspekcija.
“Sjednica je imala je niz statutarnih pogrešaka pa ni odluke koje su donijete ne mogu biti u skladu sa zakonom i statutom. Tamo je bio i predsjednik Nadzornog odbora koji nijednom nije reagirao na donošenje odluka suprotnih Statutu. Da ima dobrih namjera, pričekali bi pravorijek Gradskog ureda za opću upravu i sportske inspekcije jer je zatraženi inspekcijski nadzor. Ja sam legalist, ako me doista Skupština može razriješiti, nema nikakvih problema, razići ćemo se i sve u redu”.
Postoji li u klubu mamićevska i antimamićevska struja?
“Ma ne postoje nikakve struje. Postoji legalno vodstvo kluba na čelu s predsjednikom Barišićem i većim dijelom Izvršnog odbora kao tijela Skupštine koje jednostavno želi da se Dinamo i njegovi procesi vode tamo gdje mu je sjedište, u Maksimirskoj 128. Ovdje se radi o tome, a ne ni o kakvoj borbi za plijen. Ja nisam dio nikakvog klana, nikakve grupe tu ne postoje, nema menadžerskih agencija koje stoje iza mene. Legalno sam izabrani član uprave, u 10 godina nikad nije bilo prigovora za koje bih znao. Predsjednik sam upravnog odbora zaklade, član radne skupine za izgradnju stadiona i imam novi mandat do 2025. Nema konkretnog razloga, ni jučer nije bilo osim bulažnjenja o Udbi, zašto bih trebao dobiti otkaz”.
Jedan od razloga je, navodno, promjena sportske politike vođenja kluba.
“To je apstraktno tumačenje. Ne usude se reći da poslovnu i sportsku politiku kluba vodi Zdravko Mamić, to se onda pakira u takve formulacije. Nemam ambicije biti ni predsjednik Uprave Dinama ni predsjednik Dinama. Vrijeme će pokazati da će ovo biti najviša pozicija koju sam obavljao u klubu, bio tu još dva mjeseca ili 20 godina. Namjeravali smo postaviti sportskog direktora, odabrali smo Antu Čačića, ne vidim kako se to mijenja smjer osim što ne želimo da se transferi ne dogovaraju u Bosni i Hercegovini, nego u Maksimirskoj 128 s legalnim vodstvom kluba”.
Jeste li loša kopija Zdravka Mamića, kako je rekao Rožić?
“To me posebno nasmijalo. Ne da nisam loša kopija Zdravka Mamića, ja uopće ne želim biti Zdravko Mamić. Ako se znaju odrednice mog poslovnog puta, Zdravko i ja nemamo nikakvih dodirnih točaka. On je rođen u Bjelovaru, ja u Zagrebu. Ja sam završio fakultet, živim na gradskoj periferiji, a on je živio u elitnom dijelu Zagreba. Ja imam jednu, a on dvije putovnice. Ja nemam nijednu pravomoćnu presudu, on ima. Ja nemam nijedan sudski postupak, on ima. I tako dalje. Ne mogu biti, ne želim niti jesam ikakva kopija. Svatko ima svoju osobnost, jedan dio poslovnog puta nam je bio zajednički. Kad smo radili zajedno, maksimalno smo se uvažavali. Bio sam lojalan poslovnoj politici kluba za koju sam znao da nema nikakvih nezakonitih stvari. Podsjetit ću da je Mamić u postupcima za kaznena djela navodno počinjena od 2002. do 2015., ja sam postao osoba ovlaštena za zastupanje 2016. Nemamo mi nikakvih zajedničkih karakteristika da bih poželio biti njegova kopija”.
Je li to otvoreni rat između Mamića i vas oko prevlasti u klubu?
“Ne, ne radi se o ratu. Pokušaj personifikacije je u mojoj osobi, ali ne pristajem na to. Ne spuštam se na razinu osobnih difamacija i vrijeđanja njegovih najbližih, što je on radio na konferenciji u Mostaru, ali to ide njemu na savjest. Mene u to blato ni oni ni ljudi koje je angažirao da ovo rade neće uvući. Ja ovdje samo radim svoj posao za koji sam plaćen i imam ugovor. Želim da Dinamo posluje legalno, zakonito i transparentno. Ako će se pokazati da je sve ovo na Skupštini i nakon nje bilo zakonito i legalno, pozdravit ću se s kolegicama i kolegama i otići iz kluba”.
Podržavaju li vas zaposlenici kluba?
“To neću komentirati. S ljudima koji su digli glas za moju smjenu nikad nisam imao problema niti su mi pokucali na vrata i rekli ‘Čuj, nešto si nam krivo rekao ili napravio’. Prema tome, to je u varijanti da nisu za Mamića, nego protiv Antolića, ne smatram to ozbiljnim. Drugo, ja ne vodim klub, ja sam jedan od četiri čovjeka ovlašten za zastupanje. Jedan je predsjednik Barišić, druga je predsjednica uprave Vlatka Peras i članica uprave Amra Peternel. Mi samostalno zastupamo klub, ali nijednu odluku, pogotovo u zadnje tri i pol godine, koliko je tročlana uprava, nisam donio sam. Nijedan posao nisam završio sam, bez konzultacije i zajedničke odluke s kolegicama, posebno s predsjednicom Vlatkom”.
Rožić ima potreban broj potpisa. Što dotad?
“Jučerašnjom privatnom press konferencijom, to nije mogla biti službena konferencija, ali OK, ovaj dio sad je završio. Postoje inspekcijski nadzori, sad će to biti u pravnom okviru. Moramo voditi brigu o funkcioniranju kluba. Uprava kluba ispunila je obveze prema radnoj zajednici, igračima, trenerima i dobavljačima, namjerava to raditi i dalje. Čeka nas prijelazni rok koji se zahuktava i čekamo Skupštinu. Neću lobirati kod nikoga jer je stvar vrlo jasna. Ako gradske i državne strukture, navijači i javnost žele da klubom upravljaju ljudi koje je izabrao Zdravko Mamić, ako je to većini prihvatljivo, tko sam ja da se tome suprotstavim iracionalnim metodama? Nikakva lobiranja raditi neću. Hitno se treba donijeti pravorijek je li sjednica 12. prosinca bila zakonita i statutarna i jesu li takve bile odluke”.
Bad Blue Boysi traže izmjenu statuta. Treba li ga mijenjati?
“Statut je usklađen sa Zakonom o udrugama, ali predstavnici navijača znaju moj stav. On je doista čudan, u zatvorenom krugu i ova situacija pokazuje da se on reformirati i jasno razgraničiti uloga skupštine, nadzornog i izvršnog odbora na jednostavniji način. Trebat će uvažiti zahtjeve za tzv. demokratizacijom izbora. Ne želim biti populist, nisam za jedan član - jedan glas jer to nije dobro za funkcioniranje kluba Dinamove veličine, imamo primjere u Hrvatskoj i drugdje gdje takvi modeli nisu funkcionirali. Ali da treba drugačije birati članove skupštine, analizirati je li normalno da 20 zaposlenika kluba budu članovi Skupštine pa mogu odlučivati o smjeni Uprave, to je druga vrsta nestabilnosti. Naprimjer, oni mogu tražiti povišicu, mi kažemo ‘Ne možete’, a onda dođu na Skupštinu i smijene nas. To treba reformirati bio ja u klubu ili ne”.
Kako će sve ovo utjecati na priče oko obnove stadiona?
“Član sam Radne skupine, puno truda uložili smo da bismo s predstavnicima gradske vlasti uspostavili korektan i konkretan odnos s dozom međusobnog povjerenja. Radi se jako na realizaciji projekta stadion jer je to krucijalno pitanje za budućnost Dinama. Postavljeni su preduvjeti i razgovori s Crkvom kao vlasnikom zemljišta na kojem je stadion došli su u ozbiljnu fazu realizacije i rješenja problema. U to se uključila i država jer je po Vatikanskim ugovorima ona obveznik povrata. Grad radi projektne i urbanističke planove za rješenje zamjenskog stadiona u Kranjčevićevoj i ovoga u Maksimiru, država je donijela zakonodavni okvir da može financirati obnovu sportskih građevina. U projekcijama proračuna za 2024. i 2025. je predviđeno ozbiljnih 200 milijuna kuna za ulaganje u Maksimir, ali ne samo u Maksimir”, rekao je Antolić pa se osvrnuo na Mamićeve izjave:
“Suprotno stavovima izrečenim u Mostaru da su ljudi koji pričaju o stadionu za psihijatriju i da ga nećemo vidjeti za svojih života, događaju se ozbiljni procesi da se stadion riješi u Maksimiru i drugim gradovima. U to su uključeni HNS i Uefa preko Čeferina i Bobana koji je jedan od ključnih ljudi Uefe. Kako će država i grad reagirati na promjenu nomenklature vlasti, hoće li im biti prihvatljivo da razgovaraju s ljudima iza kojih stoji netko izvaninstitucionalan, to je pitanje za njih. Teško mi je vjerovati da bi zemlja Europske unije kao što je Hrvatska mogla takvo nešto progutati, ali to je državna i gradska vlast i pitanje je za politiku”.
Jeste li spremni, poput Miroslava Rožića, učiniti ritualni seppuku na Jelačić-placu za maksimirski stadion?
“Nisam. Nisam znao da predsjednik Nadzornog odbora ima i suicidalne misli. Žao mi je što je na to spreman. Puno više bi mogao napraviti da doista vodi brigu o statutarnosti i zakonitosti kluba. Nije potrebno da se liši života zbog toga”, zaključio je Krešimir Antolić.
Cijeli razgovor poslušajte OVDJE.(G)
