Je li stiglo vrijeme za demokratizaciju Dinama?

Dan prije utakmice Hrvatske u polufinalu Svjetskog prvenstva u nogometu, započeo je konačni rat u maksimirskim „Igrama prijestolja“. Kao i u popularnoj HBO-ovoj seriji, u Maksimirskoj 128 događaju se brojni obrati, svako malo netko nekoga 'izda', 'zabije mu nož u leđa', ne zna se točno tko je na čijoj strani i za čije interese radi, a navijači i šira javnost s nestrpljenjem iščekuju novu 'epizodu' u kojoj će se dogoditi novi obrati, nove 'izdaje', novi 'klanovi'... a zima je već stigla...

Priča o 'Dinamovim igrama prijestolja' je više manje poznata. Tog 12. prosinca 2022. Skupština kluba izglasala je nepovjerenje članu Uprave kluba Krešimiru Antoliću. Potom je Izvršni odbor odbacio odluku Skupštine, da bi u jednom prilično nejasnom priopćenju Nadzorni odbor kluba objavio kako je Antolić razriješen svoje funkcije jer je Izvršni odbor podređen krovnom klupskom tijelu, Skupštini. Sam Krešimir Antolić izjavio je kako ne namjerava odstupiti pod pritiscima iz druge države i kako Dinamo neće dobiti stadion dok je povezan sa Zdravkom Mamićem, pravomoćno osuđenim za izvlačenjem velikog novca iz kluba, a potom je sam Mamić, dan prije Badnjaka, prozvao Antolića i Barišića te im zaprijetio 'teškom artiljerijom'.

Ovo je šturi presjek svega onoga što se događalo u klubu u posljednja dva tjedna, ako vas podrobnije zanima cijela tema, detaljno smo je ispratili na Germanijaku, no, konačna poruka cijele ove borbe za maksimirsko prijestolje jest da se u Dinamu trenutno ne zna 'tko pije, a tko plaća'.

Dinamo je najbolji 'mali' klub na svijetu, a nikad u većoj krizi vlasti. Zdravko Mamić i dalje ima podršku, ali mogla bi pobijediti treća opcija!?

Dinamo je postao talac samog sebe, mnogi prizivaju i predviđaju potpunu katarzu

Cijela ova borba potvrdila je nakaradnost postojećeg Dinamovog statuta. U ovom trenutku dva od četiri ključna tijela kluba (Skupština i Nadzorni odbor) su na Mamićevoj strani, a na strani Barišića i Antolića je Izvršni odbor, dok se još ne zna na čijoj su strani preostale dvije članice Uprave. Napomenimo da IO (Barišićeva i Antolićeva struja) ima i djelomičnu podršku Grada Zagreba.

Skupština formalno može razriješiti Upravu ako sakupi 41 ruku na Redovnoj izbornoj skupštini u ožujku ili Izvanrednoj izbornoj skupštini nekoliko tjedana prije. Ne zna se koliko koja struja u ovom trenutku ima 'ruku', ali čini se da Mamićeva ima većinu. Svaki 'skupštinar' je bitan te obje struje lobiraju na sve moguće načine ne bi li sakupili dovoljan broj glasova do Izborne skupštine, redovne ili izvanredne, nije niti bitno.

Skupljaju se potpisi, transfere vode Čačić i Antolić, a Jozak čeka u niskom startu!?

Da ste neki Finac, koji nije upoznat s unutarnjim borbama u Dinamu, vjerojatno biste pomislili kako klub proživljava možda i najbolje trenutke u svojoj bogatoj povijesti. Dinamo je, naime, posljednje četiri sezone dva puta igrao Ligu prvaka i dva puta nokaut fazu Europske lige čime je zaradio značajna financijska sredstva od UEFA-e. Svake sezone osvojio je naslov prvaka, izgledno je da će i ove, prije svega zbog solidne bodovne prednosti, ali i najjačeg igračkog kadra u ligi. A taj igrački kadar je ujedno i garancija budućih klupskih prihoda, budući da se očekuju značajna sredstva od prodaje Livakovića, Oršića, Petkovića, Šutala, Ivanušeca, Baturine i ostalih. Dinamo očekuje i značajna sredstva od prodaje Joška Gvardiola i Danija Olma u najveće klubove Europe... 

Uz sve to, hrvatski Sabor je jesenas izglasao, a Vlada nedavno usvojila novi Zakon o sportu, koji stupa na snagu u siječnju 2023. i u kojem su predviđa obnova sportske infrastrukture (u proračunu za 2023. i 2024. osiguran je dio novca), a najviše nogometnih stadiona diljem Hrvatske, počevši od dva najveća, Maksimira i Poljuda. K tome, u Zagrebu je predviđena i gradnja novog stadiona u Kranjčevićevoj, na kojem bi trebali igrati Dinamo i reprezentacija dok se ne izgradi novi Maksimir. A što se tiče Maksimira, bit će potrebna suradnja države, Grada, Crkve (vlasnika zemljišta) i klupskog vodstva da se ta stvar konačno pokrene dalje od "bezbrojnih obećanja"...

Dinamove navijače i prije svega članove stoga, opravdano, treba zabrinuti stanje u njihovom klubu. U trenucima kada klub bilježi fantastične domaće i europske rezultate, kada stoji financijski i više nego dobro, kada bi se mogao ostvariti - u trenucima se činilo nemogući - san u obliku novog stadiona, dvije struje bore se za prevlast u klubu i za svoje partikularne interese, a strana koja na kraju i pobijedi neće moći mirno spavati jer nikada neće znati kada će se poražena i s ishodom nepomirena opozicija ponovno grupirati, ušuljati u dvorac pod okriljem noći i svrgnuti s trona novog ili starog kralja.

Stoga, svi navijači, članovi i djelatnici Dinama trebali bi se zapitati:

Je li napokon došlo vrijeme za demokratizaciju kluba?

Da ne ulazimo predetaljno u povijest, institucionalizirana borba za demokratizaciju kluba traje već više od 12 godina. Na kasno ljeto 2010., nakon 1:1 remija u Varaždinu i otkaza Velimiru Zajecu, započeo je bojkot Bad Blue Boysa (koji je trajao 13 mjeseci), a u to vrijeme pokrenuta je i građanska inicijativa Zajedno za Dinamo, a koja je putem institucija zahtijevala poštivanje Zakona o udrugama, a koji nalaže da svi članovi udruge građana moraju imati posredno ili neposredno pravo sudjelovanja u radu Skupštine te biranja klupskog rukovodstva i biti birani.

Članak 8. Djelovanje udruge temelji se na načelu demokratskog ustroja, što znači da udrugom upravljaju članovi na način da unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog načina očitovanja volje članova.

Članak 16. Članovi upravljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima udruge na način propisan statutom.

Članaka 16.3 Skupština je najviše tijelo udruge.

Članak 17 Skupštinu udruge čine svi članovi udruge ili njihovi predstavnici izabrani na način propisan statutom udruge. Iznimno, ako su statutom udruge određene kategorije članstva, statutom se može odrediti da samo pojedine kategorije članstva čine skupštinu udruge, odnosno da imaju pravo odlučivanja na skupštini.

Članak 17.1 Skupštinu udruge čine svi članovi udruge ili njihovi predstavnici.

Više od 90 posto Dinamovih članova u ovom trenutku ne sudjeluje (posredno ili neposredno) u Skupštini (najvišem tijelu) kluba, niti upravljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima udruge na način propisan statutom.

Kroz turbulentnih 12 godina 'borbe za demokratizaciju kluba' bilo je svega, previše toga za ovaj tekst. Napomenimo da su udruge Za naš Dinamo, zatim udruga klupskih članova Dinamo to smo mi nastavile tradiciju borbe za demokratizaciju kluba, a cijelo ovo vrijeme na opozicijskoj strani bili su i Bad Blue Boysi. Sve te inicijative i udruge, zatim grupa BBB, napravile su neizmjerno puno za prije svega širenje svijesti o stanju u Dinamu, ali nisu dohvatile svoj konačni cilj – rješavanje problema klupskog statuta.

Oglasili se i Bad Blue Boysi: Problem se neće riječiti iznutra, Grad i država snose odgovornost

U Zapadnoj Europi u ovom trenutku postoje dva dominantna 'modela' upravljanja nogometnim klubovima. Jedan su klubovi uređeni kao, nazovimo ih hrvatskom pravnom terminologijom, športska dionička društva, a drugo su klubovi uređeni kao udruge građana. Postoji i treći, možemo reći i hibridni 'model', poput njemačkog u kojem je nogometni klub Bayern München sportsko dioničko društvo, ali većinski vlasnik tog šdd-a je, kao što njemački zakon nalaže, udruga građana Bayern München kojom upravljaju Bayernovi članovi.

Raspravljati koji 'model' od ta dva (odnosno tri) je bolji je bespredmetno jer univerzalnog odgovora nema. Da ima, svi bi klubovi bili uređeni na jednak način. Osim toga svaki od tih 'modela' ima i brojne različite varijacije, dionička društva u 100-postotnom vlasništvu jednog pravnog entiteta, u većinskom vlasništvu jednog entiteta, ali i u vlasništvu više entiteta od kojih niti jedan nema 50 ili više posto dionica i druge. Ista je stvar na primjeru udruga građana što potvrđuju različiti statuti i izborni procesi u Real Madridu, Barceloni, Bayernu, Sportingu, Rapidu...

Ono što je za Dinamo i njegove članove u ovom trenutku bitno jest da klupsko uređenje prema demokratskom načelu nije neki 'neprovjereni recept', koji će se, eto, testirati na Dinamu. Hrvatskoj javnosti bliski klubovi poput Real Madrida, Barcelone, Bayerna, Borussije Dortmund, Rapida iz Beča, Sportinga, Benfice, Panthinaikosa funkcioniraju prema članskom modelu i to u pravilu iznimno uspješno. 'Know How' postoji. Zašto ga se ne bi moglo primijeniti u Zagrebu koji je od Beča udaljen 372 kilometara (četiri sata vožnje), a od Münchena 545 (šest i pol sati vožnje)? Članovi Bayerna i Rapida mogu, a Dinamovi ne? Kako da ne. 

Na kraju, u ovom trenutku unutar kluba postoje dvije sukobljene strane. Zašto Krešimir Antolić ne bi oformio svoj tim, a Zdravko Mamić svoj, zašto se te dvije strane ne bi sučelile na izborima? Ili ih izabere Skupština, ako su jasno propisane kategorije članstva i kako netko može ući u skupštinu.

Pa da vidimo tko je najjači, kome članovi najviše vjeruju i koga članovi žele - Team Antolić, Team Mamić ili pak neki treći team, recimo team istaknutih dinamovaca iz sportskog i poslovnog svijeta.

Demokratizacija vodstvu kluba garantira dodatni legitimitet, prikupljen od svojih članova, onih koji bi po Zakonu o udrugama trebali imati posredni ili neposredni utjecaj na upravljanje klubom.

Članovi se u pravilu učlanjuju u klub jer mu žele dobro. Jer mu žele napredak. Jer ne gledaju na osobni, već isključivo klupski interes. Istraživanja u Njemačkoj potvrdila su da članovi koji - na posredan ili neposredan način – sudjeluju u upravljanju klubom, na još dublji način povezuju se s njim, postaju doživotni 'apostoli' kluba, a sam klub od svojih članova ima i značajne financijske koristi jer isti svake godine, prije svega, uplaćuju klupsku članarinu, troše prosječno više novaca na klupske proizvode od navijača koji nisu članovi, klubovi s velikom članskom bazom privlačniji su sponzorima...

Mogu li članovi pogriješiti? Naravno da mogu, isto kao što može pogriješiti i 'jedan gazda'. No, prednost članskog modela jest u tome da se puno teže može dogoditi da jedna grupa unutar kluba bude osuđena za izvlačenje velike svote novaca ili da druga grupa, koja je godinama bila na braniku obrane prve grupe, sada drži moralne prodike prvima.

U klubovima u kojima se provode izbori po demokratskom principu kandidati se više fokusiraju na programe i budućnost kluba, na izborna obećanja, a manje na blaćenje suparnika. U trenutnoj situaciji obje strane u pravilu vode negativnu kampanju koja bi onu manjinu nedemokratski izabranih članova trebala uvjeriti da je alternativna opcija gora od one koju jedna od dvije zaraćene strane zastupaju. 'Ako pobijedi druga strana, slijedi propast', može se iščitati iz rečenica obje struje. O budućnosti i dobrobiti Dinama možemo čuti jako malo.

Treće strane u ovom trenutku nema...

... osim ako stranka koja je na čelu Grada ne održi predizborno obećanje i potakne Gradski ured za upravu da revidira odluku o Statutu GNK Dinamo budući da 'bez demokratizacije kluba nije moguće razgovarati o eventualnim rješenjima problema stadiona'. Jedine stavke koja, uz demokratski izabranu upravu, uspješnom i bogatom klubu poput Dinamu nedostaje....