Dinamo danas stoji bolje nego 2000. godine, ali to ne znači da mu ne prijeti sličan slom

Zadnji put kad su se u Dinamu odvijale ovakve dvorske borbe, prevrati i izvanredne press konferencije, klub se zvao Croatia. Bio je apsolutni vladar domaćeg nogometa, uvjerljivo osvajao naslove prvaka, igrao vrlo ravnopravno u Ligi prvaka, imao nekoliko važnih reprezentativaca brončane reprezentacije svijeta, predvođenih Robertom Prosinečkim. No, narod je bio nezadovoljan, htio je nazad svoj Dinamo, a kako je kopnila moć pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, kojega su mnogi ironično nazivali pravim predsjednikom i sportskim direktorom kluba, kako je sve manja bila i moć njegovih izaslanika u maksimirskim kancelariijama, na čelu sa Zlatkom Canjugom, tako je rasla snaga opozicije. A Tuđmanovom smrću, baš kad je maksimirski stadion dobivao nove konture i trebao postati 'hrvatski Wembley', nazirao se sve izvjesniji rasplet.

Navijači i javnost su, ogromna većina, bili na istoj strani, podržavali odlazak Canjuge i aktualne vrhuške i povratak imena Dinamom. Nitko nije tražio ništa više, a i 'ekipa' koja se isturila u toj priči nudila je veliki optimizam. Velimir Zajec, igračka i trenerska legenda kluba, Mirko Barišić, ugledni gospodin i šef jake njemačke tvrtke Siemens, k tome osvjedočeni dinamovac i dugogodišnji klupski čelnik, a iza njih, ili ispred, na barikadama, temperamentni, energični poduzetnik u uzletu Zdravko Mamić. Koji je, sjetili smo se ovih dana, prvi tada sazvao izvanrednu 'presicu', na kojoj je napao Zlatka Canjugu i šokirao javnost kako je blagajna voljenog kluba u teškoj 'banani' i da Dinamu prijeti krah, ako iz kluba ne odu Canjuga i njegovi pobočnici. O tempora, o mores. Još pamtimo slike dvorane pune novinara, neki su se i skrivali, jer, bila su olovna vremena, a presicu se usudila prenositi tek jedna lokalna tv-postaja.

Rožić: "Broj potpisa? Ima ih dovoljno! Nećemo da Dinamom vlada loša kopija Mamića. Novog stadiona mora biti, a ja ne želim biti novi predsjednik"

EKSKLUZIVNO Imamo Zapisnik s Dinamove Skupštine na kojoj je Antolić rekao da je razriješen

Dinamo Zagreb ili Dinamo BiH?

Mirko Barišić: “Mamićeve aktivnosti u klubu ukinute su nakon presude, on to mora prihvatiti, a mene nije zvao niti mi prijetio. Stadion je viši interes”

Ovo je 45 imena koji su glasali za Izvanrednu skupštinu u Dinamu (FOTO)

Sve je išlo svojim tijekom, jer val promjena ništa više nije moglo zaustaviti. Tuđmana više nije bilo, bilo naroda kucalo je istim ritmom i nije prošlo dugo, Canjuga i Croatia nestali su s lica zemlje. Dinamo je opet bio Dinamo, osvojio je i naslov 2000., prvi put pod 'svetim' imenom, sve se, izvana, činilo idealnim, savršenim. Optimizam koji je tada bujao u modrom puku dosegnuo je nebo, napokon imamo i Dinamo i sjajnu momčad, dobre, kvalitetne ljude na čelu kluba.

Međutim, idila nije dugo trajala. Svakim su danom isplivavali novi kosturi iz ormara, blagajna je bila sve praznija, neplaćeni računi, dugovi državi sve nevjerojatniji. Otpisan je Prosinečki, preko noći, rasipala se trofejna momčad, Dinamo je zamalo završio u bankrotu, iz kojega se kasnije izvukao, treba to priznati, i velikom zaslugom Barišića i Mamića i njihovih manevara. No, rezultatski, Dinamo je doživio slom.

U idućih pet sezona bio je prvak tek jednom, završio je u Ligi za ostanak, je u Europi uspio izboriti prvu skupinu Europske lige, nakon što je prije toga ispao od izraelskog Maccabija. Tek nakon toga uslijedio je novi rezultatski uzlet, koji je zadnjih godina doživio svoj vrhunac, najboljim europskim rezultatima u povijesti, neviđenom dominacijom u HNL-u i sjajnim dosezima na transfernom tržištu.

Međutim, gledajući ovo što se zadnjih tjedana događa u Maksimiru, pala nam je napamet upravo ta 2000. Ili, kraj 1999., kad je sve počelo, ako ćemo biti precizniji. Dinamo ravnopravan u Ligi prvaka, Dinamo prvak , Dinamo s nekoliko svojih igrača u važnim ulogama u brončanoj reprezentaciji. Ali i Dinamo, gdje je borba za prevlast sve otvorenija, gdje se sve manje biraju sredstva, a prave zvijezde iza kulisa nisu igrači nego pravnici. Čak su i konture 'hrvatskog Wembleyja' iste kao tada, dapače, nešto su i lošije.

Postoje i razlike, dakako, opipljive. Dinamo danas stoji mnogo bolje nego tada, klub je financijski stabilan, potencijalno, još bogatiji s obzirom na igračku klasu u svlačionicu i moguće transfere. Ono što je tada bio tek bljesak, danas je Dinamov standard. Ovog puta, borba se vodi uz (ili za) punu blagajnu, a ne za spas kluba na infuziji. No, isto tako, navijači su podijeljeni, uglavnom ne postoji jedna, zajednička opcija, koju ljudi zagovaraju. Borba se vodi između ljudi odanih Mamiću, koji s pravomoćnom presudom živi u BiH, a koji se na press konferencijama moraju predstavljatii i javnosti objašnjavati zašto su uopće u Dinamu s jedne, i ljudi koji su odlučili Mamiću reći 'dosta' i krenuti drugim putem, ali trenutno, očito, nemaju dovoljnu većinu unutar kluba da bi svoj naum brzinski ostvarili. Na vidiku, pak, trenutno nema ljudi, ili ne istupaju javno, koji bi bili ono što su prije 22 godine bili tadašnja legenda kluba Zajec, ugledni gospodin i gazda velike njemačke tvrtke Barišić te mladi, energični poduzetnik u uzletu poput Mamića u to doba, koji bi podmetnuli leđa i spasili stvar.

Dakle, razina optimizma i pozitivnog naboja daleko je ispod one otprije 20 i koju godinu, rasplet dvorskih borbi puno neizvjesniji nego tada. I zato, bez obzira što je Dinamo danas u daleko boljoj finacijskoj situaciji, na puno višoj organizacijskoj razini, ne znači da mu ne prijeti sličan, barem rezultatski slom. Nogomet je u drugom planu, baš kad je počeo biti prva tema, igrači osluškuju što se događa, trener Ante Čačić ima podršku jedne, a nema podršku druge struje. Ako se ovako nastavi, doista bi i rezultat u skoroj budućnosti mogao biti ugrožen, koliko god na prvu to zvučalo pretjerano. A znamo da bi jedna godina bez velikog europskog rezultata, uz odlazak glavnih igrača i nedolaska pravih pojačanja mogla poljuljati i temelje te stabilnosti. Ne može, u konačnici, momčad biti lišena efekata klupskih borbi i raznih struja, jer i momčad je onoliko dobra i čvrsta koliko je jak i čvrst čitav sustav kluba. Potraje li ovaj rat, nemojte sumnjati, momčad će osjetiti posljedice, a s njome i rezultat. A od njega, na početku i na kraju, svi žive.