
Ange kao Murko Munita, ali – on je stvarno reka'! I svi smo čuli!
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 22.05.25. | 12:30
Cjeloživotni pobjednik i tip kojeg je lako voljeti. I koji je jednostavno - zaslužio uspjeti!
Prijatelj. Odnosno, Mate. Tip kojeg je bilo lako simpatizirati i prije ovog trofeja, da bi sada njegova osobnost kupila cijeli nogometni svijet. Rekao je što (uglavnom) radi u drugoj sezoni. Napravio je to. Englezi su sumjali u njega. Odgovorio im je. Prvo pred mikrofonima, potom i na terenu. I potpisao prvi Tottenhamov trofej nakon 17 godina, odnosno prvi europski nakon 41 godine. Mate, Ange Postecoglou je stvarno frajer.
Ono što je rekao prije kojih pola godine, engleski mediji uglavnom čekaju kao ozebli sunce. Takve riječi i najave su ono za što se mogu uhvatiti pa onda na kraju sezone uglavnom sve nabiti na nos dotičnom. Engleski mediji doslovce žive za to! Ange nije bio prvi, a sigurno ni posljednji kojeg su imali u planu dočekati na volej. Ali, jedan je od rijetkih koji ih je sve kolektivno 'zeznuo'. I koji je ispunio obećanje iako su izgledi bili protiv njega.
„Mate, ja sam pobjednik... Javnost me krivo shvatila, nisam se hvalio kad sam rekao da osvajam u drugoj sezoni, samo sam izrekao činjenično stanje i vjerovao sam jako da mogu tako nastaviti i u Tottenhamu. Otkaz zbog loše pozicije u prvenstvu? Ne mislim da sam završio svoj posao na klupi“, rekao je nakon finala u kojem je Tottenham golom Johnsona (odnosno autogolom Shawa) došao do trofeja Europske lige protiv Manchester Uniteda (1-0). Kojeg je – vjerovali ili ne – Ange s Tottenhamom ove sezone pobijedio četiri puta. Dakle, 17 posto svih ovosezonskih pobjeda Spursa dogodilo se protiv Crvenih vragova. A njima se posljednji put dogodilo da ih je netko četiri puta pobijedio u istoj sezoni prije skoro 40 godina (85./86.) kad su 'poker' kompletirali nogometaši Evertona.
No, nisu priča nogometaši Uniteda i njihov luzerski mentalitet otakako je Sir Alex Ferguson napustio njihovu klupu, tema je Ange Postecoglou. Tip kojeg je, ponavljamo, stvarno lako simpatizirati. I čija su ostvarenja ove sezone u Europskoj ligi postali 'tema hvalisanja' čelnika Brisbane Roara, Melbournea, Yokohame, Celtica.... Svi oni smatraju Angea 'svojim'.
„Nažalost, vrijeme nam je isteklo tako da nemamo više vremena za pitanja publike...“, rekao je na kraju jednog panela prije početka sezone voditelj koji nije nije mogao vidjeti simpatičnog mladića s Downovim sindromom iza njegovih leđa koji je dugo držao svoju ruku u zraku. Ange je pokazao na njega, rekao da zna da je najbolje pitanje sačuvano za kraj pa ohrabrio mladića da postavi svoje pitanje koje je bilo u koliko utakmica s Tottenhamom može slaviti ove sezone:
„Dat ćemo sve od sebe da pobjeda bude što više. Svi mi razumijemo koliko ovaj klub znači vama navijačima i naša je uloga da vas pokušamo učiniti sretnima i ponosnima svaki put kad izađemo na teren.“
I to su ti trenuci u kojima Ange kupi običnog čovjeka. Zato što je on takav. Običan čovjek, tip koji, eto, samo radi kao nogometni trener. I kojeg je život odveo preko rodne mu Grčke do Australije, potom i Japana, sve do Škotske pa sada Engleske. I, jasno, San Mamesa. Postoje mnogi nogometni djelatnici koji karakterno ne zaslužuju visine koje su dosegli, dok s druge strane postoje ljudi poput Angea. Koji zaslužuje sve i za kojeg će uvijek svi navijati.
I možemo sada 'šibati' stotinu podataka, od toga da je Angeu nakon finala javno čestitao Mo Salah, da je postao prvi trener koji nije iz Europe ili Argentine (Herrera, Simeone, Carniglia, Di Stefano) koji je osvojio neki europski trofej, da je osigurao srebrninu Spursima nakon 6296 dana čekanja i Liga kupa iz 2008. godine, da je... Mah, razumijeli ste u kojem smjeri idemo. Ange je ispunio obećanje i pokazao kako su velika ostvarenja 'malih ljudi' među najljepšim stvarima koje nam ovaj svijet ima za ponuditi.
„A šta san ti ja reka“, pitao je Murko Munita Roku Papka, na što je potom dobio povratni „nisi mi ti ništa reka“! Ali, Ange je stvarno rekao, svi smo ga čuli. I bio je u pravu.
Well done, Mate. Tako se to radi.