ANALIZA: Lice i naličje ovosezonskog Arsenala! Što leži iza niza nepobjedivosti?

Podatak o Arsenalovih 19 pobjeda u 20 susreta od početka ove sezone zvuči gotovo nestvarno. Ne zato što je u pitanju nekvalitetna ekipa, dapače, već čisto iz razloga što je to… pa, Arsenal; momčad koja redovito jesenski dio sezone, pogotovo njen uvodni dio, voli provesti testirajući granice živaca svojih navijača iz godine u godinu.

Lani su do ove faze sezone već imali sedam poraza na kontu; osim nama poznatog protiv zagrebačkog Dinama, navijače Topnika njihovi miljenici su šokirali i porazima od Olympiakosa, Sheffield Wednesdaya u Liga kupu (0:3), West Bromwicha, West Hama… Preklani su tu ulogu preuzeli remi protiv Hulla kod kuće i poraz od Swanseaja, između ostalog. Na spore ulaske u sezonu, uzrokovane nemogućnošću adekvatnog ulaska u derbi susrete protiv direktnih konkurenata za vrh tablice navijači Arsenala su već dobrano navikli. Problem se javio onog trenutka kada više prepreku nije predstavljao manjak samopouzdanja u susretima protiv Chelseaja, Manchester Uniteda pa i najljućih rivala iz Tottenhama. Problem je bio kada su zube počeli lomiti na uvjetno rečeno „manjim“ imenima.

Ova sezona je tim drugačija što su ovdje bodovno posrnuli tek u onom remiju bez golova protiv Middlesbrougha prije mjesec dana, ne računajući pritom tri uzastopna remija protiv Tottenhama, Uniteda i PSG-a. Arsenal i dalje ne skuplja bodove protiv sebi ravnih, ali barem (zasad) ne gubi ondje gdje ipak ne bi smio.

Međutim, ova sezona je posebna i po igračkom aspektu unutar Arsenala. Iako je generalni konsenzus da Arsenal ima jasan model unutar napadačkog segmenta igre, Topnici su dosta ovosezonskih utakmica prošli neokrznuti; uostalom, iako konačni rezultat sugerira suprotno, ni utakmica protiv Bournemoutha nije bila pod kontrolom Wengerove momčadi. Dapače, nakon isključenja Mathieua Debuchyja Arsenal je djelovao – kao i više od nekoliko puta tijekom jeseni – fragilno i nekontrolirano. Ne treba to mnogo analizirati; sjetimo se samo primjerice utakmica protiv Ludogoreca, Burnleyja, Uniteda i Paris Saint Germainea. U svakoj od navedenih Arsenal piše bodove, a pamti stresne situacije.

Slično kao i još nekoliko velikana diljem Europe, Arsenal je razvio mrežu individualaca koji su sposobni samostalno riješiti susret. Jasna je bila panika po najavljenoj neodlučnosti Mesuta Ozila da produži ugovor s klubom s Emiratesa; nakon što već dvije sezone drži renome ponajboljeg asistenta lige i čovjeka čiji divovski postotak uspješnih (ključnih) dodavanja podiže vrijednost čitavoj ekipi, njegov odlazak bio bi dodatni korak unazad Arsenalovim ambicijama. Walcott je otkrio drugu mladost sa čak devet golova u svim natjecanjima za Arsenal ove sezone dok je Alexis Sanchez je po tko zna koji put donio sva tri boda kada je za vikend s dva pogotka potopio uzbudljivi Bournemouth. Iako stvari izgledaju dosta obećavajuće, a prednja linija komplementarna, prečesto oslanjanje na individualna rješenja se u relativno nedavnoj prošlosti pokazala kao tanak led za legendarnog francuskog stratega.

Upravo je u ovo vrijeme lani Alexis Sanchez, čovjek koji je uz Mesuta Ozila neupitno prvo ime ove momčadi tjerao Wengera da ga i dalje forsira od prve minute, iako je i on sam znao da je načet manjkom predaha zbog ljetnog nastupa na Copa Americi. Njegov ambiciozni duh i ovisnost momčadi o njemu su u kombinaciji bili lijep poligon za preforsiranje, do kojeg je na kraju i došlo. Ryan Bennet ga je u utakmici protiv Norwicha zaustavio uz aut liniju grubim prekršajem, što ga je ostavilo van terena od sredine studenog do kraja siječnja ove godine. Dok je Čileanac ponovo ušao u ritam utakmica, Arsenalov posrtaj u „nikada lakšem putu do naslova“ bio je već zapečaćen porazima od Southamptona i Chelseaja, u nizu od pet utakmica bez pobjede kroz čitav siječanj. Općenito su od njegovog izostanka tada pobijedili u tek pet od deset utakmica; premalo za šampionske ambicije, čak i u takvoj konkurenciji kao što je bila lanjska.

Iako se čini kao da ove sezone nije mnogo naučio iz te epizode, pogotovo kada je forsirao Sancheza da zaigra nezaliječen na Old Traffordu nakon što je istegnuo mišić tijekom reprezentativnog okupljanja, Wenger ima jednog saveznika – širinu kadra. Relativno smislena kupovina ove sezone ojačala je Topnike u svim linijama. Unatoč činjenici da se kao prvotimac zasad etablirao samo Mustafi u zadnjoj liniji, Arsenal je najviše profitirao „hlađenjem“ Girouda. Francuz je zabio pet pogodaka i namjestio pogodak u jedanaest susreta ove sezone, iako je u tek dva krenuo od prve minute.

Ključ eventualnog uspjeha Arsenalove momčadi ove sezone mora biti u pronalasku dubine i momčadske igre. Postoje i nejasnoće zvane duo u srcu veznog reda, gdje još nije jasno gdje je točno zapelo s njihovim najskupljim ovoljetnim pojačanjem Granitom Xhakom, ali najužareniji krumpir je svakako prestanak ovisnosti o udarnim violinama pod svaku cijenu. Odmaranje igrača poput Ozila ili Sancheza luksuz je za svaku ekipu, ali gubitak njih na duže staze zbog preforsiranja već je koštalo Arsenal u recentnoj prošlosti. S kritičnom masom koja je već revoltirana izostankom značajnijeg uspjeha, pitanje je smije li Wenger dozvoliti takve kocke i dalje. 

(Foto: Action Images)