Ako je netko zaslužio…

Vijest da je Ivan Smolčić na koračić od transfera u Como nema koga nije iznenadila. Pogotovo jer je proteklih dana glavna tema nogometnih razgovora na Kvarneru bio Marco Pašalić i njegova selidba u SAD. Koja, eto, samo što nije. Svakakve su se priče mogle čuti, od onih kako je Pašalića danima, da ne kažemo i tjednima, trebalo nagovarati da kaže 'da' Orlandu, zatim i da su neki agenti iz susjedstva pokušali stopirati transfer, da bismo onda došli i do onih ‘najsočnijih’ priča koje ipak nisu za javnost. A dovoljno je reći da te potonje priče stvarno nisu lijepe. Epilog svega je da će Pašalić uskoro čekirati kartu za prekooceanski let pa svoj nogometni put nastaviti u ligi i zemlji u kojoj blještavila ne nedostaje. Taktičke obučenosti, kvalitete razvijene kroz omladinski pogon (domaći igrači) i navijačke povezanosti s klubovima – da, ali sjajnih uvjeta treniranja, ozbiljnih sponzorskih ugovora te jednog ipak nešto opuštenijeg pristupa igri nego što je to slučaj u Europi – ne.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

S druge strane, taktike Ivanu Smolčiću u Italiji neće nedostajati. No, neće mu nedostajati ni glamura i blještavila, jer nije baš da će mu novi poslodavac (uz svo dužno poštovanje) postati Monza, Cagliari ili Empoli, već svojevrsna europska verzija klubova kao što su Al Nassr, Al Hilal ili Al Ahli. Da ne bi bilo zabune, ne zbog primanja igrača, već zbog svih tih nogometnih veličina koji su se u svega nekoliko godina skupili u jednom prekrasnom gradiću i jednom – za talijanske pojmove pogotovo – omalenom klubu koji je ulaskom stranog (i praktički beskonačnog) kapitala odlučio postati relevantan nogometni faktor u Serie A. A jednog dana i Europi.

Priču o Comu znaju svi koji prate nogomet. Trener (i dioničar) je Cesc Fabregas , cijeli show financiraju braća Michael i Robert Hartono iz Indonezije, u projekt je uključen i Thierry Henry, dok su trenutačno najpoznatiji igrači u momčadi Sergi Roberto, Andrea Belotti i Pepe Reina. I Alberto Moreno, Dele Alli i Jonathan Ikone. A i Nico Paz, Assane Diao, Maxence Caqueret, Emil Audero, kapetan Patrick Cutrone... Nije ni to sve, ali razumjeli ste što želimo reći.

Iako posao još uvijek nije završen, sve sugerira kako bi u narednim danima Ivan Smolčić trebao postati novi igrač Coma. I razumljivo je da je prva reakcija riječke nogometne javnosti negativna, da ih je odlazak najatraktivnijeg igrača Pašalića te dva najbolja braniča, prvo dokapetana Galešića, a sada i kapetana Smolčića, prilično stegao oko srca, ali kada se promijeni kut gledanja, uzme u obzir da je to Serie A, da će Rijekin kapetan osigurati egzistenciju, okušati se na jednoj od najvećih nogometnih pozornica, a usput igrati i učiti od igrača koje je dosad mogao gledati samo na TV-u ili PlayStationu, kako bi onda predsjednik Mišković trebao reći 'ne' igraču i čovjeku koji je svaku utakmicu okončao s prljavim dresom i koji je svakim skokom, klizećim startom, primljenim udarcem i istrčanim kilometrom bio utjelovljenje one poznate Rijekine ‘krepat, ma ne molat’?

Odšteta od 1.5 do dva milijuna eura? Ruku na srce, za igrača, lidera, a ponajviše čovjeka kao što je Ivan Smolčić – nedovoljna. Ali, ne bi bila dovoljna ni dva i pol milijuna, tri... U ovom trenutku, kada je Rijeka vodeća u HNL-u te se osvajanje prvenstvo ne čini kao nemoguća misija, samo bi se nemoralna ponuda smatrala prihvatljivom. A možda ni ona.

Čak su i policajci htjeli fotku s junakom Rijeke poslije utakmice, on za Germanijak ističe: “Pašaliću sam rekao da puca po golu”

Kapetan!

Đalović će ipak biti nezadovoljan: Rijeka prodala reprezentativca u MLS, kapetan odlazi u Italiju?!

No, ovu jednadžbu nije tako lako skratiti, transfer Ivana Smolčića u Como je ‘matematička kobasica’ te je jedina ispravna stvar koju u klubu mogu napraviti da svom kapetanu dopuste da poleti prema visinama kojima se na Kvarneru ne može približiti. Jer, put kojeg je Ivan Smolčić prošao u karijeri, od žrtve u srednjoškolskim danima i preseljenja iz Gospića u učenički dom kako bi bio član Rijeke, borbe s opakom ozljedom, kaljenja u Orijentu i Hrvatskom dragovoljcu pa sve do uloge neizostavnog člana udarnih 11 voljenog mu kluba, kapetana i potencijalnog reprezentativca (što čeka Zlatko Dalić, zna samo on)... Kako takvom igraču i čovjeku uskratiti snove? Nikako, eto kako...

Rijeka je kroz povijest imala mnogo sjajnih kapetana, a usprkos tome što će otići bez osvojenog trofeja i što mu kapetanski mandat nije trajao predugo, jedan od njih je i Ivan Smolčić. I dok u klubu polako montiraju oproštajni video te pripremaju objavu za klupsku stranicu, možda bi nešto slično trebala napraviti i Armada koja je na igrače i ljude kao što su Ivan Smolčić oduvijek gledala nekim drugim očima. Posljednji kapetan od kojeg su se riječki navijači na jedan poseban način oprostili bio je Damir Kreilach, a iako je u međuvremenu propuštena prilika da se na sličan način pozdrave s najtrofejnijim igračem u povijesti kluba, Andrejom Prskalom, Ivan Smolčić je netko tko ipak zahtjeva malo drugačiji tretman. Što od ljudi u klubu kada budu amenovali transfer, što od navijača. Ako je netko zaslužio...