A da zamijene desetke, je li to zaista toliko ludo kao što na prvu zvuči?

Prvi dani svake nove godine sportskim medijima diljem svijeta omogućavaju pisanje tekstova koje većina nogometnih fanatika naprosto obožava. Engleski, talijanski, španjolski, njemački... Svi oni 'jaki' mediji na svojim naslovnim stranama imaju barem jedan tekst o igračima koji bi ove zime trebali promijeniti klub. Pišu o igračima koji žele otići, pišu o klubovima koji se nekoga žele riješiti, ali posebno je zanimljivo kada pored obaju 'kućica' stoji zelena kvačica...

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Najveća persona non grata u nekom od svjetskih velikana u ovom je trenutku Marcus Rashford. Već neko vrijeme djeluje odsutno, na terenu neprepoznatljivo. Ten Hag mu je vjerovao, igrao je i kada bi nekoliko utakmica u kontinuitetu bio loš, ali po dolasku Amorima, Unitedovom razmaženom derištu oduzete su sve igračke, poslan je u kaznu bez svojih prijatelja te će tamo ostati dok nova portugalska 'teta čuvalica' ne odluči drugačije.

No, problem je sljedeći: Rashford ima ugovor do lipnja 2028. godine te mu stvarno ne bi bio veliki problem ostati u svojem rodnom gradu naredne tri godine pa onda jednog dana, kao slobodan igrač, potražiti sreću negdje drugdje. Čudno zvuči, jer tek mu je 27, što su za igrača na njegovoj poziciji vjerojatno i najbolje igračke godine, ali sve to nekako malo znači Rashfordu koji jednostavno već neko vrijeme živi u nekom svojem svijetu. Da ne bi bilo zabune, nije Rashford na učinku od nula pogodaka i nula asistencija, ove sezone u svim je natjecanjima mrežu zatresao šest puta, što nije toliko loše, ali... Taj njegov govor tijela, taj jedan dojam kao da mu je dosta svega... To je ono što navijačima Uniteda toliko smeta da najnovijoj odluci portugalskog stručnjaka – aplaudiraju.

Jer tanka je granica od heroja do zlikovca, a Rashford je to sada najbolje osjetio.

„Što može gola i hladna istina, protiv blistavih čari laži?“

Amorim izbacio zvijezdu iz sastava, pa poručio: „Nije pogreška, to je prava stvar za momčad“

Rashfordu prekipjelo: „Mnogo laži je ispričano ovih dana“

S druge strane, u onom plavom dijelu Manchestera, koji je posljednjih godina (čak desetljeće) navikao na puno više trofeja od svojih gradskih rivala, svoje muke muči još jedan plemeniti igrač koji već godinu dana nije postigao pogodak. A plaćen je više od 100 milijuna eura, igra 'prema naprijed', nosi na leđima onaj 'najteži' broj koji postoji...

Zamislite samo, ofenzivac Cityja, a bez pogotka godinu dana. Stvarno zvuči nadrealno, ali to je život Jacka Grealisha, sjajnog krilnog napadača (po potrebi i klasične polušpice) koji je s Građanima ugovorno vezan godinu dana kraće nego Rashford s Unitedom, ali im se priče, preko uloga u momčadi (Jackova je ipak nešto bolja) i forme (Rashfordova je nešto više producirao), ipak dosta isprepliću.

I Englezi su potom napisali nešto što, barem u teoriji, ima smisla: A što da City i United zamijene svoje desetke? Za početak valja odmah reći kako vjerojatnost tog posla u ovom trenutku iznosi oko jedan posto. Možda i manje. Ali...

City se muči u fazi napada i treba im nešto novo. United se pak muči u svim fazama i potrebno im je puno toga novog. Jack Grealish? On i Bruno Fernandes kao polušpice, ispred njih Højlund... Ne zvuči loše. Ili možda sustav 4-2-3-1 u kojem bi Grealish bio lijevo, Diallo desno, a Bruno u sredini. Ponovno, ne zvuči loše.

Je li bolje biti prvi u selu ili zadnji u gradu?

Rashford? Prodajom Alvareza City je ostao na jednom isturenom napadaču – Erlingu Haalandu. I sve u redu, Haaland je stroj za golove, ali što kada taj stroj, što se svakako ponekad mora dogoditi, malo zašteka? Ove sezone Norvežanin je – pazite sad ovo – odigrao sve premijerligaške utakmice za City od prve do posljednje minute. Pep može izvaditi i mijenjati svakoga, ali njega – ne. Iako je Rashfordu draže igrati na lijevoj strani pa onda okomito ulaziti u 16-erac, pozicija devetke nije mu strana. Doduše, Mourinho je davno konstatirao da on nije devetka, ali svakako na toj poziciji može više dati nego ijedan drugi igrač Cityja koji sada 'mijenja' Haalanda. Jer, ne mijenja ga nitko!

Kad bismo morali podvući onu završnu crtu, dojam kojeg smo stekli je da bi teret Plavih, odnosno teret Crvenih, 'na drugoj gradskoj adresi' bio ogroman blagoslov. I sve to u nekoj teoriji ima smisla, ali što kad znamo da se zamjena dogoditi neće. Ne jer ne bi bila dobra za jedne i druge, već jer se to - ne smije dogoditi. (I.A.S.)