„Što može gola i hladna istina, protiv blistavih čari laži?“

Znana je stvar kako je Ante Čačić tip kod kojeg nema previše okolišanja i s kojim u pravilu znaš na čemu si. Takvu praksu je hrvatski trener koristio i u odnosu s igračima – iskreno i otvoreno, bez fige u džepu. Samo, ne prolazi baš to kod svakoga. Tako je kolega nedavno ispričao anegdotu o tome kako je Čačić, zbog svojeg (pre)direktnog pristupa zvijezdama Dinama, izgubio potporu svlačionice u svojem posljednjem mandatu u Maksimirskoj 128.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Priče ide da je Čačić dijelio svojim nogometašima dobronamjerne kritike, a koje njegovi izabranici nisu mogli, znali ili htjeli prihvatiti. Stoga su mu, zbog njegovog krutog pristupa, ubrzo okrenuli leđa i na koncu ga stajali posla.

Nije bivši hrvatski izbornik ni prvi ni zadnji koji ima takav pristup, slično se s igračima obnašao i Sir Alex Ferguson, koji nije prezao niti od toga da kopačkom napuca Davida Beckhama u glavu, ali takvi tipovi očito pripadaju nekim drugim vremenima. Iskrenost, izgleda, danas ne drži toliku vrijednost kao što to ima, primjerice, ulagivanje. I Ferguson je, kažu poznavatelji prilika na Old Traffordu, pri koncu svoje gaže omekšao, pa je znao i pregristi jezik u nekim situacijama u kojima inače ne bi. O tempora, o mores!

A možda bi baš takav pristup imao 'ljekovito' djelovanje na Marcusa Rashforda i njegovu karijeru. Da mu se nije stalno podilazilo i kovalo u zvijezde, možda bi danas pričali o punokrvnom superstaru, a ne o 'vječnom talentu' koji je koncem listopada, naime, navršio 27 godina.

Svatko ima neku svoju teoriju o njemu i posve je jasno kako nije jednostavno igrati za United. I bolji igrači od njega su se slomili pod težinom crvenog dresa, samo što Rashford danas služi kao virtualna boksačka vreća koju frustrirani navijači rado i često napucavaju zbog činjenice da je njihov omiljeni klub miljama daleko od onoga gdje oni misle da bi trebao biti. A onda je najlakše udariti po jednom od svojih.

Ali takav odnos ne treba čuditi.

Jer, riječ je o nedosljednom igraču u nedosljednom klubu i svaka ljubav prema njemu je, dosljedno, oronula. Riječ je o dečku koji je trebao biti „next big thing“ Uniteda i engleskog nogometa, a koji je, na račun toga što je potekao iz domaćeg inkubatora, što je okorjeli navijač kluba i što je, nesumnjivo, posjedovao bogomdani talent, dobio i viška kredita, možda kao niti nijedan igrač u povijesti kluba, samo da bi na kraju 'izigrao' povjerenje svojih poslodavaca i navijača.

REUTERS/Carl Recine

Riječ je o igraču koji je u svojoj debitantskoj sezoni, kao golobradi 18-godišnjak, briljirao pod paskom Louisa van Gaala, kojeg je Jose Mourinho etiketirao „predvodnikom talentirane generacije“. Koji je dobio desetku na leđa, koji je svoj ponajbolji nogomet igrao kod Olea Gunnara Solskjaera, zabivši 22 i 21 pogodak u dvije sezone kod Norvežanina i koji je u sezoni 2022./2023. zabio 30 golova uz deset asistencija u 56 utakmica, leteći u momčadi koja je nadišla sva očekivanja. Onda je upao krizu. Nije bilo prvi puta, a niti se iz nje, do danas, nije izvukao. Protekle sezone je odigrao 43 utakmice, pritom je zabio ćelavih osam pogodaka i dodao pet asistencija. Ove sezone je upisao 24 nastupa i zabio nešto boljih sedam pogodaka i dodao tri asista. Skromno, blago rečeno.

Postoje i objektivni razlozi njegovog skretanja sa, ružinim laticama, zacrtanog puta. Na Old Traffordu od odlaska Fergusona vlada diskrepancija između realnosti i očekivanja. Očekivanja su da momčad i igrači Uniteda budu usporedivi s najboljima na svijetu, a realnost je da je United premierligaške kampanje završavao izvan Top 10 šest puta u posljednjih 11 sezona. O neuspjehu u Ligi prvaka ne treba ni govoriti, ali da i to ostane zabilježeno - United nije vidio polufinale najjačeg klupskog natjecanja od 2011. godine.

Neki će Rashforda opravdati nestabilnošću koja je zagospodarila hodnicima Old Trafforda Fergijevim dolaskom, pa je tako Ruben Amorim Marcusov sada već šesti trener, a i on, kao i njegovi prethodnici, ima svoje posebne zahtjeve i ideje. Od Rashforda se tražilo da igra na različite načine u formativnim igračkim godinama, dok su se oko njega izmjenjivali i stručni stožeri i suigrači.

Pa svejedno, to zvuči tek kao 'mekana' izlika.

REUTERS/Molly Darlington

Rashfordov posljednji ugovor potpisan 2023. godine, koji vrijedi do ljeta 2028. godine, godišnje mu donosi zaradu od gotovo 19 milijuna eura, zbog čega je jedan od najplaćenijih igrača u Premier ligi. Od njega više zarađuju jedino Kevin De Bruyne (25 mil. eura), Erling Haaland (23,5), Casemiro i Mohamed Salah (oba po 22) te Raheem Sterling (20,3).

Rashfordov ugorov znači da je preskup za veći dio tržišta. Njegova cijena je visoka (Transfermarkt ga procjenjuje na 60 mil. eura), ali cijena njegovih dionica nije. Iako su nekoć u Unitedu, navodno, odbijali i ponude izdašnije od sto milijuna eura, Barcelona ga je pokušala potpisati u više navrata, povezivalo ga se i sa PSG-om. Sada? Klupski insajderi navode kako se u neformalnim razgovorima može čuti kako bi United zadovoljno trljao ruke da za njega dobije i 'pišljivih' 40 milijuna eura.

Nije lako biti domaći dečko, rođen i odrastao u Manchesteru, 'uno di noi' - jedan od 'nas', koji je uspio. Koji je ostvario dječački san rođenih u nogometom inficiranom gradu. Pa onda svi kroz njega proživljavaju njegove uspjehe, slaveći ih kao osobne. Isto je i za neuspjehe. Čak i gore. Svi od njega traže bolje, više, jače. Stvari su otišle toliko daleko da su ga jedno vrijeme zvali "Sveti Marcus"... Domaći kibici kroz njega žive svoje, davno zamrle i neispunjene dječačke fantazije, stoga su i dvostruko kritičniji prema njemu. Rashford se s tim nosio nekada bolje, nekada lošije, a navijači kao navijači – uvijek traže žrtvenog jarca kada stvari ne idu dobro.

I sada bi, ako se stvari drastično ne poprave, bilo najbolje zahvaliti mu se na svemu. Ako nekoga uistinu voliš, treba ga pustiti, ili kako to već ide... Nekada je bolje biti iskren, pa i reći neugodnu istinu: „Marcuse, ne igraš dovoljno dobro“. Ali, da se vratimo na priču s početka teksta - vremena su se promijenila. Iskren razgovor iziskuje trud i volju. Možda i uputiti ili čuti poneku grubu riječ. No malo toga je danas ostalo od tih vrijednosti. Na kraju, „što može gola i hladna istina, protiv blistavih čari laži?“...