ZORAN ČUTURA: Tjedan otrežnjenja za Cedevitu

Došlo je vrijeme da pokušam nešto ozbiljno napisati o ovosezonskom izdanju Cedevite. Makar sam se nešto sitno i bavio njima, stalno se pod sitno bavim njima. Neizbježni su… Kao najstabilniji domaći klub, najbolja momčad i jedini naš predstavnik u Europi. Proteklih tjedan dana baš im je bilo… ružno. Otrežnjavajuće. Počelo je domaćim porazom od Budućnosti, nastavilo se uvjerljivim porazom od Zvezde, završilo porazom od Lokomotiva, koji im je zalupio vrata nastavka natjecanja u Eurocupu. Naravno, kako u bilo kojoj priči o domaćoj košarci mora biti apsurda, u tom je tjednu došla i uvjerljiva pobjeda protiv Šibenika, jednog od glavnih konkurenata za visoke domete u nacionalnim natjecanjima. Iako je Šibenik imao sve preduvjete – mirnu pripremu i termin dan nakon poraza Cedevite od Budućnosti uz sve ono što im je taj poraz donio i odnio – da im napravi ozbiljne probleme, bilo je mučno gledati njihovu nemoć protiv nemotivirane, ispražnjene i polovične Cedevite koja je štedila nositelje. Upravo onoliko koliko Cedevita zaostaje u odnosu na Zvezdu ili Lokomotiv, toliko je bolja od svih na domaćem planu. Zapeli su u nekom limbu.

Ne podvlače se crte, ne svode se računi usred sezone – ni ove ni bilo koje druge – ali sada stvari stoje ovako: naš je najbolji klub praktički ispao iz Eurocupa i zabetoniran je na trećem mjestu u regionalnoj ligi, što ulazak u Euroligu čini jako teškim, da ne kažem nemogućim zadatkom. Jer, ako ste zaboravili – u Euroligu se može ući i kroz Eurocup i kroz regionalnu ligu. Osvajanjem natjecanja. A s tim su ciljem, mislim, proteklog ljeta u Cedeviti i napravili silne promjene -  rastankom s trenerom koji je iz Eurocupa ispao u istoj ovoj fazi, ušao u finale doigravanja regionalne lige i osvojio sve na domaćem planu, rekonstrukcijom momčadi i ozbiljnim dizanjem budžeta. Po mojoj procjeni su povećali budžet za (barem) četvrtinu, što nije malo, i prešli su dva milijuna eura.

Gdje je uopće zapelo? Odgovor nije jednostavan, i nisam siguran hoću li biti u stanju dati ga u potpunosti… Kao prvo i osnovno – 'kolje' ih kalendar s tri utakmice tjedno. Što je viša sila, naravno. Takav kalendar nosi sa sobom nemogućnost treniranja, nosi sa sobom ozljede (trenutno su 'out' Krušlin i Ramljak), nosi sa sobom malo vremena za pripremu određene utakmice, stalni boravak u autobusima, na aerodromima i u avionima. Ali, jesu li se prilagodili takvom kalendaru na pravi način? Prošle su sezone, sjećamo se, formirali nekakvu B selekciju koja je igrala domaću ligu, a dio igrača je seljen amo-tamo prema potrebi. Ta je selekcija završila šesta domaću ligu, i potom je Cedevita – naravno – kroz doigravanje osvojila naslov sa šeste pozicije. Nije ih vodio prvi trener, Mršić, uglavnom ih je vodio Lutz. Ove sezone su izabrali varijantu u kojoj ista momčad igra sva natjecanja, a vodi ih prvi trener, Zdovc. Je li to najpametniji izbor? Možda je trebalo napraviti kompletno neovisnu momčad za domaću ligu, momčad koju bi vodio netko drugi (Rimac? Starčević? Imaju tamo trenera dovoljno kvalitetnih za to…) dok se nekim internim 'mergeom' ne spoje u završnici sezone. I porazi od Zaboka ili Škrljeva bili bi normalni, unaprijed bi trebali biti spremni na njih. Budućnost i Zvezda imaju dvije utakmice tjedno, osim u onim tjednima kad Zvezda ima dva euroligaška kola, što im je velika komparativna prednost.

Pa onda ide to slaganje momčadi uz povećana ulaganja. Uzmimo kao primjer Katića. Dečka koji je u juniorskim danima izgledao kao onaj pravi 'play' kojeg naša kompletna košarka nije imala od… od… ne znam, Pina Giergie. Pa su uslijedile ozljede. Užas. Pa povratak. Pa i reprezentacija. No, dakle, Katić je imao ugovor 2+2, uz povećanje iznosa, a koji je mogao biti prekinut uoči ove sezone. Nije bio prekinut, i Katić je uz povećanje plaće za trećinu reterirao iz uloge drugog 'playa' u ulogu trećeg 'playa'. Halo? Uzmimo kao primjer Chrisa Johnsona, kojeg su čekali da dođe iz kineske druge lige nakon početka sezone. Kineska druga liga? Čovjek koji bi trebao uvesti klub u Euroligu? Neće ići… Koliko to košta? Stotinu i pedeset, dvije stotine tisuća dolara? Puno bi zabavnije i efektnije bilo da prave aviončiće od novčanica, i bacaju ih kroz prozore sjedišta tvrtke, tamo na Miramarskoj. To bi bio pravi spektakl, stotinu i pedeset tisuća aviončića leti naokolo, dok ih prolaznici pokušavaju uhvatiti, a ne igre Chrisa Johnsona, centra koji izgleda kao da  ne zna ni kuda ni zašto je došao, ali dobro zna da se baš i ne bi gurao. 'Ovi me tuku, buhuhu'.

Bilo je i luđih i skupljih sezona u povijesti Cedevite od ove. Recimo, ona sezona kad je za trenera došao šjor Božo Maljković. Pa je vrlo brzo – dva mjeseca nakon početka sezone - i otišao, prvo za izbornika Slovenije, pa je potom preuzeo ulogu predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije. Te sezone, s najvećim budžetom ikada, Cedevita nije osvojila ništa, u Euroligi je otpala u prvom krugu s 2-8, a u regionalnoj ligi je sezonu završila kao šesta. Ne treba uspređivati? Ok, ne treba. Neke su pouke ipak izvukli iz te sezone – upravo nakon toga su na domaćem planu poosvajali sve.

Znate, možda (čak) ni rezultati nisu najveći problem – možda je veći problem taj što u lošijim fazama Cedevita i dalje ne izgleda kao momčad. Ono što trener Zdovc od njih želi samo se povremeno pojavljivalo u dosadašnjem dijelu sezone – a imali su i dobrih i odličnih izdanja. Bojim se da i dalje uglavnom izgledaju kao skupina poluzainteresiranih pojedinaca. Pa se ponovo prisjetimo početka sezone, kad je Zvezda slagala momčad praktički od nule, i rekosmo da je to 'prava prilika za Cedevitu'. Zvezda je u međuvremenu proigrala, skupila je vrlo respektabilnih sedam pobjeda u Euroligi. Imaju omjer 7-11, Cedevita u Eurocupu ima ukupnih 5-8. Spominjem Zvezdu jer Cedevita prije ili kasnije mora preko njih proći da bi se dočepala Eurolige.

Što dalje? Ne znam, nisam siguran, ali bih već sad vrlo ozbiljno razmišljao o smjernicama za iduću sezonu i iduće sezone. Osim ako vodstvo kluba sportski pogon ne tretira isključivo kao dio korporacije koji joj služi kao marketinški kanal prema krajnjim konzumentima vlastitih proizvoda. Što je legitimna opcija, ali mi ta opcija ne bi baš najbolje sjela na želudac.

(Foto: Pixsell)