ZORAN ČUTURA: Osam od osam

Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 02.06.17. | 09:00

Naš kolumnist se osvrnuo na završnicu prvenstva Hrvatske u košarci.

Znate onu staru novinarsku - nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, nego da je čovjek ugrizao psa. Bio sam onaj kojeg su psi grizli, i to nekoliko puta, ali sam nikad nisam uzvratio ugrizom, pa nisam ni dospio  u crnu kroniku. Ima još vremena, doduše... Za sada sam dospio samo u ambulantu, na injekcije protiv tetanusa. Isto tako nije vijest niti da je Cedevita osvojila naslov prvaka Hrvatske u košarci, bila bi vijest da je to učinila Cibona pobijedivši Cedevitu u finalnoj seriji doigravanja. Što je, da se razumijemo, najveći mogući kompliment Cedeviti. U ljetopisima će ostati zapisano da su osvojili četvrti uzastopni naslov, ostalo će otići u zaborav - i suparnik u finalu, i okolnosti u kojima je igrana sezona, i pogreške same Cedevite u slaganju momčadi, i silne ozljede koje su im otežale put do naslova, i slabosti konkurencije. Dva domaća trofeja ove sezone, i osam od osam posljednjih mogućih domaćih trofeja ukazuju na njihovu - kako god okrenuli, i koliko god pokušavali relativizirati - totalnu dominaciju.

Ajmo usput riješiti još jednu sitnicu - Cedevita se u javnom prostoru, smatrajući javnim prostorima birtije, ulicu, tribine, gradsko poglavarstvo i ina mjesta neformalnih razmjena misli, smatra klubom bez tradicije, umjetnim klubom. Što je i ova netom završena finalna serija pokazala, s obzirom na raspodjelu gledateljske podrške gradskim rivalima. Kako egzaktno znamo vrijeme osnivanja kluba, bješe to ratna 91' - da bi 05' u klub ušla Atlantic grupa kao glavni sponzor - u ovom je trenutku Cedevita debelo za udaju s 26 godina na plećima. Kad, dakle, postaje klub s tradicijom? S okruglih 30 godina? Može, idemo ih onda od 2021. prestati nazivati umjetnim klubom. Nije dovoljno? Može i tako, idemo ih onda od 2041. prestati zvati umjetnim klubom - tada će imati još okruglijih pedeset godina. Dogovoreno?

No, da, vraćam se finalu... Iako će post festum Cibona ispasti 'samo' dostojnim suparnikom koji je učinio seriju zanimljivom, to društvo zaslužuje popriličan kredit. Trener Mulaomerović je uspio realizirati holističku mantru 'cjelina je vrednija od pukog zbroja sastavnih dijelova'. Teško mi je reći kako, jer nisam blizu, ali uspio je... Da bi se holizam na tragu Phila Jacksona - znam da je blasfemično uvoditi ga u ovu priču, ali ipak... - kojem je najdraža knjiga 'Zen i umjetnost održavanja motocikla', raspao pred dominantnom individualnom kvalitetom. U prvom redu Boatrighta, kojem je bilo dovoljno jedno poluvrijeme - od deset mogućih - da odluči finale.

Što dalje? Ništa naročito, ovaj patološki sustav natjecanja nije moguće promijeniti preko noći, moguće su samo kozmetičke intervencije. U onim spomenutim javnim prostorima svi će se baviti reprezentacijom, a klubovi ponovo idu u drugi plan. Njihove će poteze uvjetovati imovinsko stanje, valjda su naučili bolne lekcije prema kojima se čovjek može pokriti samo onoliko koliko je lancun dugačak. Valjda... Makar se ne bih okladio na to... Nekima (čitaj Cibona) treba stalno ponavljati isto, malo im duže treba da shvate. Cedevita takvih problema neće imati, organizacijska i financijska stabilnost im omogućava da se fokusiraju isključivo na neponavljanje vlastitih pogrešaka. A i njima treba malo duže da shvate neke stvari...

Ne zazivam nikakve drastične promjene - Mršić mi je izuzetno drag čovjek, no moram napisati kako smatram da je protekle sezone odradio puno bolji trenerski posao nego ove - ali sam još prije barem dva mjeseca čuo priču da Aleksandar Džikić dolazi za trenera Cedevite. Nema problema, Džikić ima pedigre, ima rezultate, kao osoba je ok - koliko mogu reći iz dosadašnjih kontakata - ali dovođenje slijedećeg srpskog trenera neće nimalo dići popularnost Cedevite u ovim krajevima. Veljku će situaciju, nekakav strateški uzmak, otežati to što je 'njegova' Unicaja osvajanjem Eurocupa ušla u Euroligu, a usput igra i polufinale španjolskog doigravanja. Tko će nakon takvih rezultata mijenjati trenera? A o Joanu Plazi je riječ... Da je negdje zapelo - Veljko bi bio jedna od prvih opcija za odlazak u Andaluziju, gdje je ostavio velik igrački trag.

I za kraj - jeste li svjesni činjenice da je naslov prvaka osvojila momčad koja je bila tek šesta u regularnom dijelu lige? Stvarno svjetski raritet, i siguran sam da se nigdje na planeti tako nešto neće dogoditi u skoroj budućnosti. Nisam siguran da se tako nešto uopće i dogodilo, ikada i igdje. Pa kad baš hoćemo uvijek biti 'drugačiji i posebni', evo nam te posebnosti.

(Foto: Pixsell)


Tagovi

Zoran ČuturaizdvajamokolumnaA1 Liga za prvaka

Ostale Vijesti