ZORAN ČUTURA: (Ne) zavidim Zdovcu

Hm, ova situacija u Cedeviti se razriješila puno prije no što sam osobno očekivao. Ne samo da se razriješila, nego se razriješila na meni osobno odličan način. E, sad bih trebao silno nahvaliti Jureta Zdovca, a nema smisla pretjerano duljiti priču... Evo, ekonomično: on je jedna od najkvalitetnijih osoba koje sam uopće upoznao u životu, bio je senzacionalan igrač - treba malo izguglati njegove uloge u reprezentaciji SFRJ, pa u klubovima, pa u Limogesu s kojim je osvojio Euroligu, jer je to ostalo negdje u maglovitim sjećanjima  - a kao trener je solidno radio u solidnim, niti jednom vrhunskom, klubovima i usput je jedini u povijesti kao izbornik doveo reprezentaciju Slovenije u 'zonu medalja', tamo u Poljskoj 09'. Usput, čistom igračkom greškom, esencijalnom glupošću, tada nisu prošli Srbiju u polufinalu i ispali su za jednu loptu, dobro se toga sjećam. Ha, u svojoj prvoj igračkoj sezoni sa Splitom osvojio je naslov prvaka, i to valja evidentirati. Dakle, pedigre uglavnom bez greške, bez mrlje.

>> Jure Zdovc predstavljen kao novi trener Cedevite

Nakon što je svojedobno otišao s klupe Olimpije, Jure je rekao da se 'nikad više neće vratiti u balkansku kaljužu', riječ gore - dolje. Eto, pogazio je vlastitu riječ, ali... Ne treba zaboraviti da se vlasnička struktura lige u međuvremenu promijenila.

- Je, čuo sam da je sada nešto bolje no što je tada bilo. A osim toga dolazim iz sredine koja je još veći Balkan, iz Grčke.

Tamo je vodio solidni - opet ta riječ 'solidni' - AEK, ali nije dočekao kraj mandata. U čemu je bio problem?

- Rezultatski, zapravo, ni u čemu... Ja, jednostavno, nisam trener za tu sredinu. Tamo svaki dan treba ići na večeru s predsjednikom, tamo treba imati odličan PR, a ja ga nemam, i poslije treninga idem kući. Svaki igrač ima svog novinara, svaki igrač  ima svog menadžera, i svi su oni oko predsjednika, svi oni daju svoje mišljenje, svi guraju nekog svog. Ja, za razliku, nemam nikoga iza sebe. A predsjednik je ujedno bio i GM, onda ti je sve jasno. Samo su čekali priliku da me maknu, i dočekali su je kad smo ispali od Monaca u Champions League. Od tih sto ljudi oko predsjednika valjda ih je devedeset bilo protiv mene. U takvim sam okolnostima trebao i sam otići ranije; ni sam ne znam zašto to nisam učinio. U toj sredini trebaju nekog Grka ili Srbina za trenera, oni se puno bolje snalaze u takvom okruženju.

AEK je posljednjih godina u usponu, vratili su se na mapu Europe, a Cedevita je nekako zapela, ne idu ni gore ni dolje. Uz dužno poštovanje domaćim titulama, naravno.

- Kad bolje razmisliš - Cedevita je veći klub od AEK-a. Igrali su Euroligu, igraju Eurocup, i imaju se priliku vratiti u Euroligu kroz Eurocup ili regionalnu ligu. I jedno i drugo je teško, jako teško, ali postoji šansa. Lakše je  Cedevitom ući u Euroligu, nego s Kazanom ili Zenitom. I to mi je glavni motiv za dolazak.

Možda je stvarno ovdje kod nas Cedevita kolektivno potcijenjena... Odlično, dolaziš s ambicijama. Imaju li one realnu podlogu u budžetu i logistici?

- Najavljen je budžet od oko dva milijuna eura, kad to definiramo razgovarat ćemo i o igračima.

Ok, slažem se da je prerano pričati o igračima. Kad se nađemo - složit ćemo pravu momčad za Euroligu.

Ovo je trebalo biti duhovito...

Bit će puno prilika za druženje sa Zdovcom, nadam se da će se duže zadržati u Zagrebu. I da će mi dozvoliti poneku zajedničku večer opuštanja uz  blues ili jazz uživo - ponudu Grada ne treba potcjenjivati. Makar će Zdovc dio srpnja provesti tamo gdje je glazbena ponuda još puno, puno bolja - New Orleans, Mamphis, Nashville. Putovanje američkim jugom s glazbom kao lajtmotivom. Uh, kako mu zavidim... Bio, vidio, slušao, pio, ali ponovio bih to odmah - samo da mi netko organizira i plati put. Iste sekunde se počinjem pakirati, čim pošaljem tekst...

U zračnoj luci u Memphisu dočekat će ga ogromni natpis 'Home of the blues and birthplace of rock'n'roll', nadam se da ne trebam prevoditi. U Sun studiju će ga dočekati mikrofon na kome je Elvis - tako kažu - snimio 'That's all right'. Na Bourbon Streetu će ga dočekati glazba iz svake birtije, ne zna se koji je band bolji - nema tamo dvadesetogodišnjaka. I za Bourbon Street treba dugo čekati u redu, treba se kvalificirati za pravo na sviranje tamo u oštroj konkurenciji. A na cesti nedjeljom 'Loose marbles', dixieland band uz koji se pjeva i pleše vani, a njihov se sastav mijenja kako koji od njih ogladni ili ožedni, pa ode, a uključi se slijedeći. Jooooj, baš mu zavidim... Za razliku od prihvaćanja posla u Cedeviti, tu mu ni najmanje ne zavidim.

Zoran Čutura