U Hrvatskoj gotovo nitko ne zna za njega, a uvjerljivo je najbolji košarkaš slovenske lige

>ODIGRAJ ŠENČUR - ŠENTJUR

Tko je Davor Konjević? To je legitimno pitanje jer samo najveći fanatici koji prate domaće prvenstvu su čuli za ovog košarkaša.

„Rodom sam iz Rijeke, igram poziciju beka-šutera. Glavna prednost mi je šut uza tri poena, ali sam u zadnje tri godine dosta ostalih stvari popravio pa mislim da sam sada dosta raznovrsniji igrač. Prije sam ovisio o šutu, ali sada imam i više drugih prednosti – prodori, skokovi, asistencije. Mogu reći da sam postao puno raznovrsniji nego prije. Trudim se raditi puno stvari u svojoj igri, konstantno se popravljati, unosim puno energije u svoju igru, najbolji mi ide kad ulovim neki dobar ritam“, predstavio se čitateljima Germanijaka Konjević.

Ono što nam nije rekao je da ima 27 godina i da je visok 198 centimetara. Košarkom se počeo baviti u Kraljevici, a slijedile su prvoligaške epizode u Križevcima, Kvarneru 2010, Velikoj Gorici te Škrljevu u kojem je proveo posljednje dvije sezone i imao jako dobre brojke. Lani je bio na prosjeku od 16,7 poena uz 48,1% šuta te 36% za tricu s ogromnim volumenom od više od 6 ispucanih trica po utakmici. Tricaški prosjek je bio bolji u sezoni 2016./17. (40,9%), ali lani su se popravile druge brojke pa je imao 5,4 skoka i 2,6 asistencija po utakmici.

Taj učinak nije ostao nezamijećen pa se ovog ljeta pričalo o Konjevićevom odlasku u Cedevitu gdje je trebao igrati za drugu momčad najboljeg hrvatskog kluba. No, do toga nije došlo pa je naš sugovornik po prvi put u karijeri otišao igrati van Hrvatske i to u Sloveniju. Tamošnji Šentjur, kojeg vodi hrvatski trener Jakša Vulić, je trebao pomoć na beku-šuteru. I dobio ju je. I to kakvu pomoć.

Konjević je od početka sezone igrao dobro, u prvim utakmicama imao je dvoznamenkast učinak, a prava eksplozija se dogodila u 3. kolu protiv Olimpije. Šentjur je izgubio tu utakmicu, ali je Konjević igrao sjajno. Ubacio je 26 poena i to je na neki način bio okidač za nastavak sezone. Iz utakmice u utakmicu igrao je sjajno, a sve je kulminiralo 24. studenog protiv Ilirije kada je ubacio 39 poena te imao 11 skokova, 6 asistencije i izborio 10 prekršaja protivničkih igrača.

„Iskreno, od sebe uvijek očekujem da igram jako dobro. Doduše, nisam baš očekivao da će biti ovako jer stvarno mogu reći da je ovo vanserijski. Mislim da je to plod igre cijele momčadi koja je prepoznala da mogu zabijati u serijama i trenera, Jakše Vulića, koji je postavio igru kako mi odgovara. U takvom sitsemu se najbolje snalazim, a vidi se da je to došlo do izražaja i pomaže i meni i momčadi. Nadam se da će tako biti dalje.“

Ako se tako nastavi dalje Konjević će biti najbolji strijelac i MVP slovenskog prvenstva. Trenutno drži prva mjesta u obje kategorije – prosječno postiže 21,9 poena, a iza njega je Amerikanac Joshua Stanley Heath (Ilirija) s 17,6 poena. Što se valorizacije tiče, Konjević je na prosjeku od 24 indeksna poena. Heath je i ovdje iza njega s 18,8 indeksnih poena. No, to nije sve – s 7,8 skokova po utakmici Konjević je drugi skakač lige, iza Marka Simonovića (Olimpija) koji ima 8,8 skokova, a i u asistencijama je na rubu top 10 plasmana. Trenutno je na 11. mjestu s 3,5 asistencija po utakmici. Vodeći je Heath s 8 uspješnih dodavanja po utakmici, a spomenimo da se između njih dvojice nalaze Paolo Marinelli (Krka) s 5,3 asistencija te bivši Cibonaš Žan Mark Šiško (Primorska) sa 6,6 asistencija.

Sve ove brojke jasno govore kako je Vulić odlično posložio igru Šentjura oko Konjevića.

„Ekipa je dosta dobra. Ima par iskusnih igrača koji dobro poznaju ligu, a ima i par mladih slovenskih reprezentativaca. Meni se otvara puno situacija jer je puno nacrtanih akcija kojima me se traži, a drago mi je da ja to dobro iskorištavam. Jer da nije tako ne bi se igrao takav način igre.

Na početku sezone sam se malo tražio i bilo mi je teško igrati jer sam zadnje dvije sezone u Hrvatskoj igrao na visokom nivou, a ovdje me nije puno igrača ni trenera znalo. To mi je na neki način brio problem dok se ne nametnem da sam ja taj kod kojeg su važne lopte u rukama. Kako me je krenulo, tako su se stvari promijenile. Vidim da su igrači koji me čuvaju agresivniji i da žešće izlaze, ali kad steknete neko samopouzdanje puno je lakše igrati.“

Obično kažu da su šuteri nezaustavljivi kada uđu u ritam i da je sve to posljedica napornih treninga u kojima se šutevi ponavljaju na stotine puta.

„Kod mene jeste tako. Kad sam u dobrom ritmu, kad pogodim jedan-dva šuta, poslije me je dosta teško čuvati. Čak i ako mi je neki igrač na ruci, lopta sama ide. Što se treninga tiče, odnosno pitanja koliko ispucam lopti na njima, nemam naviku brojati šuteve bez obzira što često iza treninga ostanem i treniram šuteve. Jednostavno, ponavljam dok ne vidim da mi je dosta – nekad to moće biti 50 lopti, nekada nekoliko stotina. Kod takvih treninga se najviše može podići samopouzdanje  - kad vidiš da ide, onda lakše uđeš i u utakmicu i znaš da trebaš raditi.“

Konjević je Šentjuru poogao da dođe do 4 pobjede, a trenutno je momčad na 7. mjestu. No, tablica je dosta zgusnuta – po četiri pobjede imaj pet momčadi pa te jedna utakmica može baciti i po par mjesta gore ili dolje na tablici. Sam klub, koji je 2015. iznenađujuće postao prvak Slovenije, ali nakon toga pao, ima jasne ambicije za ovu sezonu.

„Prije svega su ambicije da se uđe među 6 momčadi koje ulaze u Ligu za prvaka i tako se osigurava opstanak što je ipak glavni cilj kluba. Imamo kvalitetu iako smo nekoliko utakmica dosta prosuli. Liga je dosta izjednačena, doslovno svatko svakoga može dobiti. Izjednačeno je, jako je teško nešto prognozirati.“

Nakon svih godina u hrvatskoj košarci Konjević je pozvan usporediti hrvatsku i slovensku ligu.

„Lige su jako slične, ali u Sloveniji nema momčadi kao što je Cedevita da toliko odskače kvalitetom, ali nema ni momčadi koje su na dnu kao što je u Hrvatskoj uvijek netko, kako se to kaže, 'kanta za napucavanje'. Liga u Sloveniji ima 10 momčadi koje su financijski puno stabilnije i jače od hrvatskih. Sve je puno izjednačenije i to je osnovna razlika.“

U Sloveniji ne igra puno hrvatskih igrača, njih 6. Ali svi su, više-manje, važne karike svojih momčadi. Konjević je najbolji igrač Šentjura, Marjan Čakarun Primorske, Krka ne može funkcionirati bez Paola Marinellija, Jure Lalića i Dine Cinca, a Luka Šamanić igra sve bolje u Olimpiji. Zanimljivo je da gotovo svi imaju zajedničku priču.

„Poklopilo se da smo svi na neki način povezani s Rijekom, s Kvarenrom. Cinac, Čakarun i ja smo igrali zajedno, Marinelli malo iza nas, a Šamanić je sin od tadašnjeg sportskog direktora kluba. Jedino Lalić nije u tom krugu, ali svi smo u dobrim odnosima.“

Konjević će dobre odnose s navijačima Šentjura nastaviti graditi danas kada njegova momčad gostuje kod Šenčura. Ako nastavi s dobrim igrama možda pronađe veći klub već tijekom sezone. No, nekoliko puta nam je u razgovoru rekao kako mu to trenutno nije ni na kraj pameti.

„Puno je vremena do kraja sezone i trenutno ne razmišljam o odlasku. Ovdje sam zadovoljan, lijepo mi je ovdje, ali naravno da za budućnost imam neke veće ambicije i da bih se volio okušati na nekom većem rangu. Ali ima vremena za to, ako se netko zainteresiran pojavi onda ću početi razmišljati o tome. Svakako da bih volio da u budućnosti tu nešto bude, a sada mi je stvarno odlično ovdje.“

Razgovarao: Emir Fulurija

(Foto: Facebook)