Trilema na Istoku: Detroit ima rezultat, Boston iskustvo, a Cavsi ponajbolje ofenzivce današnjice

Cade Cunningham

Znalo se to možda već i 2021. godine, kada je pao Detroitu u ruke – Cade je zvijezda. Naravno, pitanje je bilo kako će njegova igra izgledati po dolasku sa sveučilišta, no on je ušutkao svakog kritičara. U zadnje dvije sezone, njegov usage je dosegnuo rekordne visine i povukao je momčad na svojim leđima. Iako je imao zdravstvenih problema (kolaps plućnog krila), odigrao je 64 utakmice i bilježio gotovo 24 poena, 10 asistencija i 5,5 asistencija. Iako je propustio All-NBA selekciju zbog jedne utakmice manjka, Cade je odigrao vjerojatno najbolju i najzreliju sezonu svoje mlade karijere. Razigravač iz Arlingtona će tek u rujnu navršiti 25 godina. Osjetio je doigravanje prošle sezone i njegov intenzitet, ali samo kao lovac. On i njegova momčad su sada lovina, jer skalp Pistonsa bi drugim momčadima pomogao poslati ozbiljnu poruku. No, nastavi li igrati kao ove sezone, straha od toga nema.

Scott Wachter-Imagn Images

Kemija unutar momčadi

Zašto je uopće došlo do te velike promjene u mindsetu igrača koji su osjetili samo gorak okus poraza? Veliki su posao prošle sezone napravili Tobias Harris, Tim Hardaway Jr. i Malik Beasley. Ulogu 'veterana' istim su ritmom nastavili Huerter i Duncan Robinson, koji nisu neka zvučna imena. Kombinacija igrača koja je u ligi već dugi niz godina, a tu posebno valja istaknuti potonjeg, koji se toliko zadržao kao nedraftirani igrač i koji zna što je potrebno za uspjeh, i onih mlađih (Durena, Thompsona, Hollanda) daje zapravo savršeni miks. Svi pušu u isto jedro, što je vidljivo u zajedničkim slavljima od parketa pa i van njega. Ta 'snaga prijateljstva' je samo dodatni razlog više kako bi, nominalno neiskusni Pistonsi, mogli u veliko finale. Uostalom, sličnu je priču imao i Phoenix godine kada je Cade ušao u ligu, kada su bili desetljeće bez doigravanja, pa vrlo brzo složili momčad koja je predstavljala Zapad protiv Giannisa i Bucksa.

2.       Boston Celtics (56-26)

Povratak Jaysona Tatuma

U životu mnoge stvari treba znati tempirati. Takav je slučaj i sa sportom. Sjetit će te se Kawhija i DNP – Load Managementa 2019. godine kroz period od 82 utakmice, pa je briljirao onda kada je bio najpotrebniji (navijači Sixersa, preskočite). Iako Tatum nije svojevoljno propuštao, povratak nule pred sam kraj sezone čime je osjetio parket ima nemjerljivu važnost. Ahilova tetiva je zdrava, hrđa s mehanike šuta opada svakim danom, a najsretniji je vjerojatno Jaylen Brown. Svoju MVP vrijednu sezonu i hero-ball može ostaviti iza sebe i teret podijeliti sa svježim Tatumom. Budu li krila na razini, Boston bi mogao biti onaj kojeg će se najviše pitati na Istoku.

Iskustvo

Nije bez potrebe skovana narodna mudrost: „Lako je doći do vrha, treba se tamo i zadržati“. Boston je u ovom trenutku najstabilnija momčad po tom pitanju. Čitavo desetljeće igraju košarku i nakon Uskrsa i nijedna im franšiza na istočnoj strani nije ni blizu. Isključujući njih kao osvajača naslova, recentni finalisti – Miami, Milwaukee, Indiana, Toronto… Nitko nije ni blizu povratka tamo. Osim tog naslova 2024., imaju i finale dvije godine prije toga. Stoga, momčad je svjesna koji je ulog i što je sve potrebno kako bi jedini preostali iz svoje konferencije. Drugi nemaju to bogatstvo kao kolektiv. Baš zbog tog intenziteta, druge su momčadi u blagom hendikepu u odnosu na Kelte, koji su u lovu na treće finale u šest godina, što je doista impresivno, uzevši u obzir limit oko salary capa i meandriranje kako bi sve bilo po regulama.

Joe Mazzulla

Prije svega, treba reći kako je Ime Udoka sjajan trener, koji je prošle sezone u ligaškom dijelu sezone napravio pravo čudo. No, bolno je očito kako je Houstonu nedostajala ofenzivna kreativnost, a ona je, nakon odlaska Udoke iz Bostona, ostala u TD Gardenu. Njegovo je ime Joe Mazzulla. Taktički je genijalan koliko je britak na javnim nastupima. I jedno i drugo su na zavidnoj razini. Mazzulla prepoznaje uzorke, ne drži se kao pijan plota svoje zamisli ako vidi da ne ide. Naravno, u tome su mu velika pomoć i igrači s klupe. Primarno, Peyton Pritchard, jer mnogi bi ga 'ukrali' pa mu vjerojatno i dali mjesto startera. Ovaj 37-godišnjak s Rhode Islanda trenerski je najjači u doigravanju, o čemu svjedoči i prsten prvaka, kojem će nastojati dodati još jedan.

3.       Cleveland Cavaliers (52-30)

Zdravlje

Iako su Cavsi tijekom regularnog dijela sezone propustili čak 293 utakmice kumulativno među startnom perotkom, zbog raznih ozljeda i bolesti (zbog čega su morali koristiti čak 41 različitu startnu petorku), u doigravanje ulaze gotovo potpuno zdravi. Aspekt je to koji je možda i najbitniji uoči same odluke o finalistu. Problem je, naravno, bio uigrati sve to, ali sa širom klupom, koja je, silom prilika, bila izložena minutama od početka, to može biti samo prednost. Gledajući samu jezgru momčadi, iako su zvijezde najbitnije u ovom dijelu sezone, zdrava klupa, predvođena Dennisom Schröderom, može ići daleko. Prema riječima trenera Kennyja Atkinsona, samo je rezervni centar Thomas Bryant pod upitnikom za prve utakmice zbog ozljede lista. No, ni to nije ozljeda koja bi ih ozbiljnije hendikepirala.

James Harden

Zovite ga kako hoćete. Od velike zvijezde pa do 'playoff chokera'. Činjenica je, ipak, da James Harden zna kako podići prašinu. Harden je jedna od najvećih zvijezda lige. Isto tako, činjenica je kako mu nedostaje pravi uspjeh u doigravanju. Osim velikog finala 2012. godine, kao i susreta s Golden Stateom 2018., nije baš na glasu kao neka osoba kojoj se povjeri zadnja lopta u ruke. Sada na raspolaganju ima Donovana Mitchella kao partnera i momčad koja je možda i najjača u njegovoj karijeri. Harden ulazi polako u eru posljednjeg plesa i zasigurno je motiviran skinuti stigmu 'robe s greškom'. Da nije 27 promašenih trica zaredom tada protiv Warriorsa, vjerojatno bi bio okićen prstenom. Ovako, još uvijek čeka svoju šansu, a Cleveland mu je možda i najbolja šansa za to.

Dale Zanine-Imagn Images

Twin Towers

Allen i Mobley zajedno čine jedan od najdominantnijih i najsvestranijih defanzivnih tandema u NBA ligi. Allenova čvrsta prisutnost u reketu i vrhunska zaštita obruča savršeno se nadopunjuju s Mobleyjevom nevjerovatnom mobilnošću. S pozicije četvorke, može sjajno opaliti tricu i predstavljati problem na perimetru. Osim toga, bivši DPOY ima sposobnost preuzimanja brzih bekova na perimetru i branjenja svih pet pozicija, što protivničkim napadima stvara velike probleme. Kada je napad u pitanju, Jarrett Allen je elitni "pick-and-roll" igrač, poznat po izuzetno visokom postotkeu šuta oko obruča i postavljanju čvrstih blokova koji otvaraju prostor za bekove (poput Mitchella i Hardena). S druge strane, Mobley donosi napadačku raznovrsnost. Njegov visoki košarkaški IQ, odličan pregled igre za visokog igrača i sve bolja igra na oba kraja terena čine ih noćnom morom za protivničke centre. S obzirom da su na pozicijama četiri i pet možda i najjači duo na Istoku, upravo bi oni mogli biti prevaga u doigravanju i lovu na toliko željeno finale.