Trebao biti svećenik, lani imao 7 poena po utakmici, a sada izabran za najboljeg igrača Istoka NBA lige

Tri utakmice, 20 poena u prosjeku uz 72,4% šuta te uz to i prosječno 4,3 skoka. To  su brojke koje su Pascalu Siakamu donijele nagradu za najboljeg igrača Istočne konferencije NBA lige. Ova titula samo je potvrda sjajnog ulaska u sezonu 24-godišnjeg Kamerunca koji je jedno od najugodnijih iznenađenja lige.

Nije samo dolazak Kawhija Leonarda preporodio Toronto. On je samo bio šlag na tortu promijenjenog stila igre kojeg je donio novi strateg Raptorsa Nick Nurse. Puno više kretnji s i bez lopte, brzih akcija i rotacija u obrani krase ove sezone kanadsku momčad u odnosu na ono što smo gledali ranije. Toronto je s 12-2 trenutno momčad s najboljim omjerom lige i s razlogom se nada nastupu u velikom NBA finalu.

Nick Nurse je sve odlično postavio, Kawhi Leonard povezao, Serge Ibaka igra najbolji sezonu karijere, a i Kyle Lowry i Jonas Valančiunas su se preporodili. No, najveći junak Toronta ove sezone je Pascal Siakam. I to ne zato što igra najbolje nego jer nitko nije očekivao ovakav njegov učinak. Siakam je lani igrao solidno, bio važan rotacijski igrač, ali brojke mu nisu bile senzacionalne – za 20,7 minuta ubacivao je 7,3 poena uz postotak šuta od 50,8% te dosta loših 22% za tricu. Imao je i 4,5 skoka te 2 asistencije po utakmici, a ove sezone su mu brojke drastično skočile. Na parketu je prosječno 27,9 minuta, a zato vrijeme ima 13,9 poena uz 6,4 skoka, 2 asistencije i 1,1 ukradenu loptu. Postotak šuta mu je 63,7%, a za tricu je došao na prihvatljivih 30,8%. Sve to je opravdalo potez Nursea na početku sezone kada je upravo Siakama uvrstio u startnu petorku umjesto OG Anunobyja kojeg su svi očekivali tu.

Novi trener Toronta je uoči sezone odlučio smanjiti petorku. Razdvojio je Ibaku i Valančiunasa gurnuvši Litavca na klupu, a nakon što je Anunoby lani bio jako dobar u svojoj rookie sezoni očekivalo se da će on igrati na poziciji četvorke. Stoga je i bilo čudno što je njegovo mjesto zauzeo Siakam jer on u teoriji nije odgovarao ideji nove igre Raptorsa s dosta brzine i više vanjskih šuteva u odnosu na ranije sezone. No, Kamerunac je sve kritičare razuvjerio u uvodnih mjesec dana. Na sve napadačke zahtjeve je sjajno odgovorio, u obrani je jako čvrst, a sve više igra i s loptom u rukama, posebno u kontranapadima te tako omogućava svojim suigračima da dođu do otvorenijih prilika za vanjski šut.

„Teško ga je braniti kada krene u dribling“, komentirao je njegove playmakerske sposobnosti Nurse dok je suigrač Lowry oduševljen:

„Kada on igra s ovim samopouzdanjem kojeg ime, pokreće napade i zove akcije, to je jako važno za nas. Tako nam otvara prostor za trice. To je jako važno za cijelu momčad, a mislim da će u budućnosti to biti i izraženije jer je on nevjerojatan talent.“

O Siakamovom talentu se znalo još za vrijeme njegovog boravka na sveučilištu New Mexico gdje je igrao dvije godine te u drugoj imao prosjek od 20,3 poena, 11,6 skokova i 2,2 blokade. To mu je i donijelo odlazak u NBA ligu gdje ga je Toronto 2016. izabran 27. pickom. Došao je u ligu kao teško krilo, odnosno 'četvorka', a smatralo se kako može dobro pokriti i poziciju 'petice'. U prvoj NBA sezoni nije igrao previše, ali je zato s Torontovom filijalom u G-ligi, momčadi Raptors 905, osvojio naslov prvaka razvojne lige. S prosjekom od 23 poena i 9 skokova u finalnoj seriji protiv Rio Grandea Siakam je imenovan i MVP-om finala G-lige.

Sve ovo donijelo je Torontu potvrdu da su dobili odličnog igrača, a malo je nedostajalo da Siakam uopće ne bude košarkaš. Naime, njegova obitelj usmjeravala ga je prema karijeri svećenika.

„Moj otac je želio da postanem svećenik. On je bio jako religiozna osoba i ja sam se počeo školovati za svećenika“, prepričao je Siakam koji je ljubav prema košarci otkrio uz stariju braću. Pascal je najmlađi od četiri sina obitelji Siakam, a sva starija braća su igrala košarku. Tako je i on počeo, a pravi boom se dogodio kada je zaigrao u kampu Basketball Without Borders gdje ga je zapazio sunarodnjak, NBA igrač Luc Mbah a Moute i usmjerio ga da nastavi s košarkom.

„Do tada sam više igrao nogomet, košarka nije bila moj sport. Otišao sam u kamp jer su tamo igrala moja braća i prijatelji i mislio sam da je to zabavno.“

Nakon što ga je Mbah a Moute nagovorio na košarku, slijedio je najvažniji dio – omogućavanje prave prilike. To u Kamerunu nije mogao dobiti, a za razliku od mnogih sunarodnjaka imao je sreću što je njegov otac Tchamo kao poduzetni i jedno vrijeme gradonačelnik grada Makenenea, bio dovoljno bogat da sve sinove pošalje u SAD. No, to nije značilo da je obitelj Siakam plivala u bogatstvu. Dapače, braća su bila u raznim dijelovima SAD-a, a dugo godina se uopće međusobno nisu vidjela. Pascal nije godinama vidio ni roditelje, a posebno ga je pogodila činjenica da nije bio u financijskoj mogućnosti otići na očev sprovod kada je on poginuo u prometnoj nesreći u listopadu 2014.

„Zvao me dan prije nesreće, ali nisam bio pri telefonu i nisam mu uspio vratiti poziv. Osjećam se kao da me je jako trebao tog dana, želio je pričati sa mnom, a ja nisam bio tu. Jedno vrijeme sam se grozno osjećao zbog toga, ali zahvaljujući mojim tadašnjim suigračima i treneru u New Mexicu, uspio sam se izvući iz cijele priče.“

Uspio se izvući, odigrati sjajno na sveučilištu i izboriti se za mjesto pod NBA suncem. Trenutno s pravom konkurira za nagradu za igrača koji je najviše napredovao, a ako nastavi s ovakvim igrama, mogao bi postati i jedan od stupova na kojima Toronto napokon želi do naslova u Istoku. Trenutno igra sjajno, a nagrada za igrača tjedna uistinu je otišla u najbolje ruke.

Piše: Emir Fulurija

(Foto: Reuters)