.jpg.webp)
Tko će do NCAA krune? Dva najjača, najbolji sveučilišni trener ili program koji još uvijek nema titulu
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 04.04.26. | 08:04
U završnici ožujskog ludila će i Hrvatska imati svoje predstavnike...
Iako se u drugom polufinalnom ogledu sastaju UConn i Illinois, okršaj između Arizona Wildcatsa i Michigan Wolverinesa mnogi s pravom nazivaju finalom prije finala. Ovo je prvi put od 2015. godine da se na Final Fouru susreću dvije najbolje rangirane momčadi prema uglednoj KenPom ljestvici. Ono po čemu su i jedni i drugi posebni jest dominacija u reketu. Obje su ekipe među najboljih 10 u državi po broju postignutih poena unutar neposredne blizine koša, a istovremeno sjajno brane vlastiti koš (Michigan u prosjeku dopušta 23., a Arizona 26. najmanje poena među sveučilištima).
Borba u reketu
U epicentru ovog fizičkog obračuna bit će sudar divova. Obranom Arizone dirigira Motiejus Krivas, elitni bloker. S druge strane suprotstavit će mu se još viši Aday Mara. Mara nije samo prijetnja visinom, već i igrač sa sjajnim pregledom igre, pogotovo s visokog posta, što se u modernom NBA-u sve više i više cijeni.
Trener Arizone Tommy Lloyd izgradio je impresivnu momčad koja inzistira na nevjerojatno čvrstoj, discipliniranoj obrani, ali bez nepotrebnih prekršaja. Koliko su u tome uspješni govori frapantan podatak da na ovom turniru šutiraju u prosjeku čak 18 slobodnih bacanja po utakmici više od svojih protivnika. Iako momčad ima dubinu, srž Arizonine moći čini nevjerojatan trio brucoša: Koa Peat, Brayden Burries i Ivan Kharchenkov. Značajan doprinos s klupe daje i snažni 203 cm visoki Tobe Awaka. Jaden Bradley, proglašen igračem godine u snažnoj Big 12 konferenciji, profilira se kao ultimativni X factor koji može doći do poena u najbitnijim trenucima utakmice.
I jedni i drugi imaju istu manu u svojoj igri. Riječ je o šutu za tri poena. Ipak, Wildcatsi su pokazali da mogu dominirati i bez učestalog šutiranja izvana. Najbolji primjer je pobjeda nad Arkansasom u Sweet 16 fazi, kada su postali tek druga momčad od 2000. godine koja je u NCAA turniru zabila preko 100 poena s manje od 10 ispaljenih pokušaja za tricu.
Preporod pod Mayjem
Nakon što je preuzeo momčad, trener Michigana Dusty May već je u svojoj drugoj godini mandata vratio Wolverinese na Final Four, i to prvi put u posljednjih osam godina. Za razliku od Arizonine mladosti, Michigan se uvelike oslanja na iskustvo prikupljeno preko 'ulaznih transfera'. Čak četiri od pet startera stigla su iz drugih programa. Uz spomenutog Maru, tu su pojačanja poput Yaxela Lendeborga i Moreza Johnsona Jr-a. Napadom orkestrira bivši bek North Caroline, Elliot Cadeau, koji prosječno bilježi 10,2 poena i 5,8 asistencija.
Michigan raspolaže s iznimno dubokim rosterom. S klupe May računa na Dwaynea Aristodea, fantastičnog šutera koji lako ulazi u serije pogodaka s distance, te energični freshman na bekovskoj poziciji Trey McKenney, njihov najbolji strijelac kao šesti igrač. Momčadi puno znače i veterani Will Tschetter i Nimari Burnett koji donose stabilnost i neophodno iskustvo iz sustava bivšeg trenera Juwana Howarda.
Iako nijedna od ove dvije momčadi nije primarno oslonjena na trice, Michigan je u tom segmentu u objektivnoj prednosti, dok je Arizona puno opasnija u igri s poludistance. S obzirom na to da će reketi biti maksimalno zaštićeni, pobjednika bi mogao odlučiti upravo sitan pad koncentracije obrambenih igrača na perimetru.
Drugo polufinale
U drugom velikom polufinalu gledat ćemo reprizu ranijeg ovosezonskog okršaja, ali i svojevrsnu osvetničku misiju. Ove dvije momčadi već su se susrele u studenom u Madison Square Gardenu (UConn je slavio 74-61), a navijači Illinoisa još uvijek bolno pamte i okršaj u Elite Eightu 2024. godine kada je UConn nevjerojatnom serijom od 30-0 osigurao pobjedu i kasniji naslov. Danas, drugi nositelj UConn Huskies (33-5) lovi svoje treće finale u posljednje četiri godine, dok treći nositelj Illinois Fighting (28-8) želi svoje prvo finale nakon više od dva desetljeća (od 2005. godine).
Dva su to razičita svijeta, barem kada su u pitanju ofenzivne sheme. Illinois se oslanja na elitni spread pick-and-roll napad. Imaju najveću stopu pick&pop akcija u povijesti mjerenja. S druge strane, UConn igra napad koji melje protivnika kroz ofenzivu baziranu na igri bez lopte. Razlika u stilovima najočitija je u brojkama s ovog turnira: dok je Illinois zabio čak 84 poena iz igre s loptom i izolacija (a UConn samo 20), Huskiesi su postigli 46 poena isključivo iz akcija kreiranih blokovima daleko od lopte (gdje je Illinois na okruglih nula).
Trener Illinoisa Brad Underwood stvorio je jaku momčad koja u Final Four ulazi kao statistički najefikasniji napad u državi, no ključ njihovog nedavnog pohoda je drastično poboljšana obrana u drop pokrićima, koja igra na Top 10 razini od početka March Madnessa.
Utjecaj Hrvata na Illinois
Bekovi fantastično upravljaju napadom, a Keaton Wagler igra turnir života sa sjajnih 43,6 % šuta iz igre. Veliku prednost donosi im nevjerojatna dubina rostera. Andrej Stojaković ulazi s klupe i šutira fenomenalnih 59,5 % iz igre kroz posljednje četiri utakmice. Uz njega, dvoznamenkaste brojke redovito isporučuju i Kylan Boswell, David Mirković te Hrvati Tomislav i Zvonimir Ivišić. Najveća snaga im je apsolutna dominacija u skoku. Illinois u ovaj dvoboj ulazi s nestvarnom marginom od +16,3 skokova u odnosu na protivnike u dosadašnjem dijelu turnira.
Trener Uconna Dan Hurley ponovno vodi momčad koja je izrazito dominantna, a nakon drame i pobjede nad prvim nositeljem Dukeom (73-72) u Elite Eightu, Huskiesi su pokazali da itekako znaju pobjeđivati i u tijesnim i teškim završnicama. Sjajni Alex Karaban drugo je ime momčadi u ovom dijelu turnira sa 17,8 poena u prosjeku, uz fantastičnih 48,1 % iz igre i 38,7 % za tricu. Uz njega prijeti Solo Ball, koji je ove sezone ubacio 71 tricu i u prosjeku postiže 12,9 poena, uz defenzivnog specijalista Silasa Demaryja Jr-a.
Što se tiče Tarrisa Reeda Jr-a., bit će apsolutno ključno može li obrana Illinoisa iskontrolirati ovog centra. Ako Reed uspostavi dominaciju u reketu i počne prikupljati promašaje kroz napadački skok, sustav UConna brzo će slomiti otpor protivnika. Illinois mora spriječiti lagane šuteve izvana koje UConn neprestano generira svojom plejadom blokova u napadu, dok UConn mora pronaći defenzivna rješenja za pick-and-pop igru u kojoj Illinois neprestano izvlači protivničke centre i igra na njihovu najslabiju stranu, obranu izvan reketa.


.png.webp)

.png.webp)
.jpg.webp)


.jpeg.webp)


.jpg.webp)


.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
.jpg.webp)
