
Cibona je prošla, ali nikoga nije oduševila
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 20.05.26. | 08:04
Optimizam Ciboni može donijeti činjenica da niti Split nije u bajnoj formi, Žuti se i dalje muče s ritmom, a očigledno je kako će putnika u finalu odlučiti dobar ili loš dan jedne momčadi.
U ne pretjerano elegantnom stilu, Cibona se provukla pored Dubrave u majstorici četvrtfinala doigravanja za prvaka države. Za momčad koja je višestruko skuplja i na papiru kvalitetnija, nije to bio nastup kakav se očekivao. Posebice ne pred domaćim navijačima. Umjesto da nogom otvore vrata svog doma, košarkaši Ivana Rudeža su prvo provirili kroz špijunku, pa kada su se uvjerili da je protivnik izmoren, iskoračili prema pobjedi.
Istini za volju, da je jedna lopta – ili sudačka odluka, otišla na drugu stranu, sada bismo pisali o iznenađenju doigravanja i hvalili herojske napore autsajdera s istoka Zagreba. Baš je zbog jedne odluke strateg Dubrave, Josip Sesar, galamio na kraju i po završetku utakmice. U ključnom trenutku, suci su dosudili izrazito mekani faul Gnjidića na Robersonu za dva bacanja koja su prelomila susret. Mogli smo čuti iz smjera klupe Dubrave žal zbog toga što nisu košarkaši rješavali utakmicu, već sudačka trojka.
A čitava utakmica je ionako išla u smjeru triler-završnice. Dubrava je bolje otvorila, imala je raspoloženog Čolaka koji je postavio ton i intenzitet igre, imala je i motivirane Škifića i Wrighta, ali i sjajnu šutersku večer…
Kod Cibone je Šiško, još jednom, bio čovjek oko kojeg se sve vrtjelo. Slovenac je koketirao s triple double učinkom, a da nije zaradio petu osobnu na dvije minute prije kraja, pitanje je bi li Vukovi uopće došli u situaciju da u samom finišu odlučuju o pobjedniku. Slovenac je za 31 minutu stavio 18 poena (šut 7/11), ugrabio je sedam skokova i podijelio devet asista.
Strateg Cibone, Ivan Rudež, je u ovoj utakmici često spuštao petorku, igrajući bez klasičnog centra, a na kraju mu je baš Lončar odradio dva ključna poteza – asist za Robersona i polaganje pri kraju. No, Rudež i dalje traži igru bez svog startnog centra, Marjana Čakaruna koji nije zaigrao niti u ovoj utakmici. Hendikep njegovog neigranja bi mogao skupo stajati Vukove protiv Splita, budući da u takvoj igri postoje rupe, a što je Sesarova Dubrava jasno razotkrila u četvrtfinalu.
Optimizam Ciboni može donijeti činjenica da niti Split nije u bajnoj formi, Žuti se i dalje muče s ritmom, a očigledno je kako će putnika u finalu odlučiti dobar ili loš dan jedne momčadi. Kod Cibone je i dalje najvažnije pitanje kako će izgledati Šiško koji je i protiv Dubrave radio sve što je trebalo, a cibosi su i s njim u takvom izdanju bili na jedan posjed od gubitka utakmice.
Može li Rudež pronaći kakvo novo rješenje, pa možda dati i veću minutažu Radovčiću, koji je u majstorici odradio manje od 18 minuta, to ćemo doznati u petak kada slijedi prva utakmica polufinalne serije protiv Splićana. U njemu, treba i to naglasiti, Cibona ima prednost domaćeg parketa, što nije zanemariva činjenica. Za finale igraju dva velikana koja, u ovom dijelu sezone, malo koga oduševljavaju.



.jpeg.webp)










