Petrović za Germanijak: „Kritizirala nas je i najveća legenda Brazila, ali odgovorili smo uspjehom. Hrvatska? Sve ovisi o ogledima s BiH“

Tri sata je trajao trening reprezentacija Brazila koja pripreme za Olimpijske igre odrađuje u Zagrebu, u Agram Clubu na Radničkoj cesti, u sjajno uređenom kompleksu koji je inače i pripremni centar hrvatske košarkaške reprezentacije, ali i kako smo čuli, brojnih košarkaša i sportaša, poput Luke Šamanića koji ovdje brusi svoju formu za narednu sezonu u kojoj traži novi klub.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Brazilci su ,dakle, prvo odradili teretanu i istezanje, zatim su šutirali prema košu, a onda su krenuli igrati pet na pet. Svako malo bi se začula zviždaljka u koju je rado puhao izbornik Aco Petrović.

Prekidao je trening, kako bi popeglao detalje u suradnji sa svojim pomoćnicima. Ponajviše s Tiagom Splitterom, bivšim NBA igračem i čovjekom koji je nedavno potpisao ugovor s Parizom, osvajačem Eurokupa i novim članom Eurolige.

Sesar za Germanijak: „I dalje stojim pri tome da se nikoga neću odreći, niti onih koji su odbili poziv ovo ljeto“

Što slijedi hrvatskim košarkašima? Ogledi s BiH mogli bi biti presudni

Sesar je zaslužio pohvale, ali sada mora riješiti veliki problem

Za kraj treninga je uslijedila još jedna šuterska dionica. I tako šest dana. Ali nije se moglo vidjeti niti jedno izmoždeno lice brazilskih košarkaša koji su s velikom pažnjom slušali Petrovićeve upute, a dalo se primijetiti i kako u brazilskom taboru vlada sjajna atmosfera.

U Agram Clubu će trenirati do utorka, nakon čega slijedi putovanje za Lille i ogled s Kanadom 24. srpnja. Pa nakon toga i ogled s Francuzima 27. srpnja i početak Igara u Parizu. Aco je još jednom napravio posao i putuje na svoje treće Igre, prije toga 1992. U stožeru izbornika Petra Skansija te 2016. kao izbornika Hrvatske.

„Ovdje smo se odlučili skrasiti jer nam se svidjelo okruženje. Bili smo tu i uoči olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Rigi, ovdje imamo klimatiziranu dvoranu, teretanu, sve uvjete za rehabilitaciju...“, govori Petrović u intervjuu za Germanijak.

Vratimo se malo na taj pripremni period uoči turnira u Rigi. Jeste li uopće bili u razmišljanju da biste mogli kreirati najveću senzaciju kvalifikacijskih turnira?

„Ma niti blizu. Nakon kratkih priprema ovdje u Zagrebu, odigrali smo u Opatiji pripremne utakmice i nije bilo naznaka kakvi bi mogli biti na turniru. U Rigi smo napravilo veliko iznenađenje, ali bilo bi glupo od mene reći da smo imali nekakva očekivanja od toga. Išli smo dan po dan, pokušavali 'preživjeti' i kako je turnir odmicao tako smo se dizali i završilo je na najbolji mogući način za nas i to je izazvalo veliku euforiju u Brazilu, ali i kod igrača“.

Nakon što je vodio Hrvatsku protiv Austrije, Petrović je izjavio kako više neće obavljati trenerski posao, ali poziv Brazila nije mogao odbiti.

„Od 2017. do onog kvalifikacijskog turnira u Splitu 2021. godine sam bio njihov trener, a iako sam imao ugovor do Igara u Parizu, dogovorili smo se za prekid suradnje jer sam tada mislio kako smo napravili regeneraciju reprezentacije, ušlo je puno novih mladih igrača i tu smo se razišli. Prije jedno tri mjeseca uslijedio je poziv s njihove strane jer su upali u probleme s izbornikom koji me naslijedio (Cesar Guidetti nap.a.). S obzirom na to da je to reprezentacija koju sam ja selektirao u svom mandatu, zamolili su me da odradim ovaj turnir, bez ikakvih priča o tome što će biti. Skupili smo se desetog lipnja u Brazilu, a odmah smo imali problema s razigravačima jer su sva trojica bila van stroja. Huertas je imao zakazane obiteljske obveze, Yago je bio ozlijeđen, a Raul Neto je godinu dana imao pauzu nakon ozljede na SP-u u Manili".

Kratki format, turnirski način natjecanja je očito stvoren za Petrovića...

„Kada imaš 35, 40 godina onda ti je draže biti u dnevnom procesu kluba. Događalo se često i da sam imao dupli posao. Kako vrijeme prolazi, prolaze i godine, tako da ako me pitate što mi više odgovara – desetomjesečni rad u klubu ili ovo, onda je odgovor jasan. Ovo je kratko, nabrijano, prepuno adrenalina i u tim uvjetima se jako dobro snalazim. Imam relativno čiste ideje, poznajem igrače, a tako je bilo i 2016. u Torinu. Došli smo na turnir ispod radara, u dva-tri tjedna smo se skockali i osvojili nastup u Riju. Meni u ovim godinama, a ima ih 65, puno više odgovara ova kratka i nabrijana varijanta pa onda svaki na svoju stranu. Tako je i sada, Igre odradimo i to je to“.

Na turniru u Rigi ste utakmice uglavnom dobivali – obranom.

„Da, na sve četiri utakmice nas je obrana spašavala. Imali smo otvaranje protiv Crne Gore koja nas je uvela u svoj ritam u uvodnih 25 minuta. Čekali smo trenutak kada ćemo napraviti break i to smo napravili u možda najidealnijem trenutku utakmice oko 30. minute i iz blagog minusa otišli u plus i priveli utakmicu kraju. Meni niti danas nije jasno što se dogodilo u tih desetak minuta protiv Kameruna. U prvoj četvrtini smo odigrali sjajno napadački, imali smo 8/8 realizaciju napada, pogodili smo tri, četiri trojke. Međutim nismo se odlijepili rezultatski. Kada sam krenuo rotirati, Kamerun je povećao agresiju. Mi se nismo snašli, počeli smo gubiti lopte i tu su otišli na veliku prednost. Zatim smo se ipak obranom vratili u utakmicu, došli od -24 do egala. Filipince, koji su u prve dvije utakmice davali prosječno 91 koš, ograničili smo na 60. Mi smo Latviju, koja je peta ili šesta reprezentacija svijeta, praktički razbili u prvoj četvrtini u kojoj nam se dosta toga poklopilo, od skautinga, dobre obrana, i kada pogodiš trice onda to postane jednosmjerna ulica. Turnir je bio nacrtan po našim željama“.

Puno komunicirate s pomoćnikom Tiagom Splitterom, inače friškim trenerom Pariza koji će naredne sezone igrati Euroligu.

„Prvi sam saznao da je u razgovorima s Parizom. I to je za njega popriličan izazov. Sve što je do sada radio je bilo u ulozi pomoćnika, radio je pet godina u stožeru Brooklyna, i jednu godinu u Houstonu. Ali to je sve bilo iz drugog reda kao pomoćni trener. Ovo je sasvim nešto novo. Ljudi iz Pariza su prepoznali isto ono što smo Brazilski savez i ja prepoznali – nevjerojatno veliko košarkaško znanje. Budući da nema iskustvo Eurolige, morat će brzo učiti. Radi se o ekstremno talentiranom treneru i mislim da će ostaviti kvalitetan dojam“.

Brazilska javnost je zasigurno bila oduševljena vašim uspjehom i plasmanom u Pariz. Osobito kada se zna da se brazilski nogometaši nisu najbolje proveli na Copa Americi...

„Isti dan se dogodilo to da su Brazilci na Copi ispali od Urugvaja, a mi osvojili turnir. Bilo je jako puno kritika na naš račun, u smislu da nemamo nikakve šanse. Naš odgovor nije bio nekako razvlačenje po društvenim mrežama ili ne znam kako javno. Mi smo odgovorili tako da smo se zatvorili u dvoranu i radili“.

Sigurno ste zapamtili poneku kritiku...

„Pa bilo ih je, neke je bilo i teško apsorbirati jer su dolazile od ljudi koji su svetinje u brazilskom sportu, poput Oscara Schmidta. Mi smo to shvatili kao nešto normalno. Jer nas se hvalilo kada smo na onom turniru u Splitu u prve tri utakmice izgledali sjajno, a onda nas je dobila Njemačka. I to je tada za brazilsku javnost bio podbačaj. A ta Njemačka je godinu dana nakon bila treća u Europi, a dvije godine nakon toga postala svjetski prvak. I sada i taj poraz nekakvo racionalne pokriće. Čak je i predsjednik te velike zemlje, Luiz Inácio Lula da Silva, čestitao brazilskoj reprezentaciji. Plasirati se na Olimpijske igre je nevjerojatan uspjeh“.

A tamo vas čekaju Francuzi, Nijemci i Japan.

„Dobra je stvar što se igra svaka tri dana. Osim toga, jasno sam postavio ciljeve. Imamo Francuze, pa Nijemce pa Japan. U našim glavama se ništa ne bi trebalo događati čak i ako izgubimo prve dvije utakmice jer pobjedom nad Japanom mi smo u četvrtfinalu. Mi tu moramo ostati racionalni. Može se dogoditi situacija da pobijedimo Francuze prvi dan, ali onda izgubimo u zadnjem kolu od Japana pa ispadnemo“.

Pratili ste i turnir u Pireju na kojemu je Hrvatska u finalu pala protiv Grka.

„Teško je bilo proći i nama i Dominikani i Slovencima preko Grčke. Iako, ta Grčka protiv nas u finalu nije odigrala spekularno dobro, ali opet dovoljno dobro da bez problema osvoji turnir. Činjenica je da ta Grčka ima moć. A činjenica je i da Sesar u svojoj momčadi nema ono što ja imam u brazilskoj – uvijek bih Giannisa branio s nižim i agresivnijim igračem, a ne visokim i onda bi dozvolio određene stvari. Hrvatska taj profil igrača nema i Sesar je time bio limitiran. Mislim da je to bio maksimum i treba se skoncentrirati na dvomeč s BiH i to je u ovom času najbitnije".

Kako ocjenjujete Sesarov rad do sada – osvojen istanbulski turnir i finale ovog u Pireju?

„S obzirom na situaciju u kojoj smo igrali one pretkvalifikacije koje su nam čak dobro došle jer su nam isprofilirale par igrača koje smo dodali NBA i euroligaškim igračima. Tu prije svega mislim na Filipovića, Kapustu, Drežnjake. Po meni je sve obojano pozitivnim tonovima, ali puno toga će ovisiti o ogledima s BiH“.