Moka Slavnić: Je li Jokić prerastao Ćosića? Nije, ali ima tu mogućnost, postao je MVP
Vrijeme Čitanja: 7min | sri. 09.06.21. | 10:20
Velikan jugoslavenske košarke popričao je o novom najkorisnijem igraču NBA lige uspoređujuči ga s legendom zadarske i zagrebačke košarke, za kojeg tvrdi da je jedino Bill Russel bio bolji obrambeni igrač
Poslije mestralnih partija u NBA ligi, Nikola Jokić je dobio i službenu potvrdu da je najkorisniji igrač najbolje košarkaške lige svijeta. S najvrijednijim individalnim peharom u rukama približio se vrhu jugoslavenske košarke, na kojem stoji – možda se mlađi neće složiti, čovjek koji je promjenio filozofiju igre u Europi - Krešimir Ćosić.
Ekipa Mozzart Sporta je porazgovarala s jednim od najvećih igrača bivše države - Mokom Slavnićem, koji, kao što će te vidjeti u nastavku teksta, pronalazi zanimljive paralele s našim zadarskim maestrom Ćosićem.
"Doista, više desetina puta sam dobivao pitanja za Nikolu. Želim biti maksimalno objektivan. Budala ne mora to prihvatiti, a pametan će shvatiti. Ćosić je bio vrhunski na tri različte strane: dokazao se u klubovima iz svoje zemlje i u inozemstvu, ali i u reprezentaciji. Jokić ništa vidljivo nije postigao u Megi, za reprezentaciju Srbije se ni ne sjećam, e sada taj apsurd - dokazao se tamo gdje je najteže i najvažnije - u NBA. Postao je MVP. Je li s time prerastao Ćosića? Nije još, a ima li mogućnosti? Ima. Dato mu je od Boga nešto što samo Bog daje, a to je sposobnost koja ga u startu predodređuje za vrhunskog igrača. Postoje mnogi koji posjeduju tu kreativnost, ali nemaju nekoliko elemenata: postojanost, kvalitetnu obranu, fantastičnu kreaciju... Ne vezujući se za emotivnost prema Ćosiću, a igrali smo zajedno, zbilja, treba proći još tri ili pet godina kako bismo vidjeti je li Jokić na istoj razini s njim", u razgovoru za Mozzart Sport, kao uvijek, iskreno i izravno objašnjava Zoran Moka Slavnić, jedan od velikana jugoslavenske košarke, suigrač i prijatelj legendarnog Ćose.
Kao trećeg velikana s pozicije centra u Europi navodi Sabonisa.
"Slične su visine, fantastična kreacija, pregled igre... 'Užas' kakav igrač. Sve vidi, sve zna, trojke, meka ruka. Čudo! Da se nije ozljedio, ne znam zbilja... Njega i Ćosu su stalno uspoređivali. Nije bio baš bloker, ali je imao prednost u snazi."
Jokić danas utječe na košarku, kao što ju je Ćosić svojevremeno mijenjao. Nevjerovatnim stilom razbijao je sve "šahovske" postavke silnih rivala, posebno u to vrijeme najvećih – SSSR-a.
"Ćosa je promjenio filozofiju košarke. Zapravo bio je takav od prvog dana, ali se igra promjenila tek od dolaska Novosela koji je iskoristio njegov pun potencijal i zato je najbolji trener na svijetu. Uz Ćosića je dodao Kićanovića, moju malenkost i ponekad Delbašića... Mi bekovi foliramo obranu, navlačimo rivala u reket, a tamo ih čeka Ćosa. Posile Billa Russela on je najbolji obrambeni igrač kada su u pitanju blokovi. Imao je fantastičan tajming. Zbog svega što je napravio, on je paradigma za sva velika događanja. Možda je Jokiću taj obrambeni element slabiji po statistici, ali je sa MVP nagradom istakanuo kandidatiru da bude najveći. A da bi to bio treba biti na vrhu u kontinutetu tri, četiri ili pet godina. Ali on je toliko pametan, zna raditi što je potrebno, nadam se će ga ozljede zaobići. Stabilan je, oženio se, ima taj pozitivan mentalni sklop. Istrčao je na 100 ili 200 metara, ali treba nastaviti, jer je ovo maraton, a on ga može “istrčati”. Drago mi ga je gledati, jer to što igra je moja filiozofija igre i strašno mi je drag po tom pitanju. Odaje dojam da je nespretan, ramena idu gore-dolje, ali taj dribling 'coast to coast' i još puno toga... Samo inteligentni ljudu znaju nadoknaditi svoje mane, a Jokić to radi sjajno."
Novosel je prepoznao Ćosičev potencijal, a Denver Jokićev. Imali su hrabrosti, ali i viziju da ih gurnu u prvi red kada niko nije smio, kao što je Moka svojevremeno gurnuo Dražena, Kukoča, Rađu, Đorđevića...
"Ili si hrabar, ili nisi. Đorđević je jednom rekao da ja gledam tri godine ranije, misleći da ću se oduševiti, a ja sam mu odgovrio: Sram te bilo, zašto nisi rekao pet. Šalim se naravno. Nisu svi hrabri. S tim se čovjek rađa. To je urođeno, ne može biti stečeno. Recimo, Praja (Dalipagić) nije imao zrno straha šutirati u ključnim trenucima bez oklijevanja. Kića je pak imao hrabrosti da se 'pobije', bio je mangup. To se ne vježba... Imaš velike igrače koji nisu meč winneri, nikad ne bih rekao njihova imena. Jednostavno su takav mentalni sklop, ali zato imaju drugih vrlina".
.jpg)
A vrlina i kvalteta, i tou ogromnim količinama imala je generacija Ćose, Kiće, Moke, Praje, Mirze kojoj se nije ukazala prilika da ih potvrde na NBA terenima.
"Mogu mi ljudi vjerovati ili ne, nemam dokazni materijal. Nedavno me jedan pametan tip, ozbiljan, odličan poznavalac košarke, koji više zna o meni nego ja - Rus - tako mu je nadimak jer je ruskog porijekla, pitao: Znaš li ko je prvi Europljanin u NBA? Kako sam se ja sjetio, a ne znam ni što sam danas ručao - ne znam, ali znao sam da je Bugar (Georgi) Glučkov. Ako je taj Glučkov bio u NBA, onda ne postoji dilema da bi Ćosa, Kića, Praja, Mirza... bez problema mogli igrati u SAD-u. U to vrijeme nije bilo u modi razmišljati o odlasku ’preko bare’. A posljednjih desetljeća je sijaset dobrih igrača i ’krševa’ otišlo u NBA, pa više nije ni za pohvalu reći da si tamo gdje je sada preko 100 igrača koji nisu iz SAD-a. To je dokaz da ni NBA, kao ni (nekadašnja) Jugoslavija nemaju hiperpodukciju. Zašto nije Ćosa (koji je studirao u SAD) otišao u NBA? On je mormonske vjere. Praktično je studirao košarku. Zato je najveći košarkaški znalac. Zašto nije pretočio to znanje u uspjeh kao trener, to je druga priča... Birao je taj tim (Jugoplastike) prije mene, koji su rekli da je bio moj vrtić, što sam i sam isticao, dok Maljković to nije rekao poslije mene. Ćosa ne može proći neopaženo (u selekciji), ali da bi nešto osvojio moraš biti u pozitivnom smislu 'k...n sin' kako Hrvati kažu".
Srbiji će dugo trebati da shvati kakav je „plus“ što je Jokić MVP NBA lige, kao što možda ni danas ne shvaća kakav joj je Slavnić ostavio "plus" 2007. godine na Europskom prenstvu. Što bi se reklo zalog za budućnost. I to ogroman, koji još baštinimo...
"Gledajte, devetorica mladih su prvi put tada igrali na velikom natjecanju, uz Gurovića, Jarića i Miličića. Da je selekcija dobra pokazalo se već na sljedećem natjecanju na kojem su čak sedmorica iz tog tima uzela srebro. Kad nemaš stabilnu organizaciju koja je ranije bila za primjer, onda izgoriš. A kad te žele skloniti... Cijela Europa se poslije klanjala kako sam pronašao ovu devetoricu, a do tada nisu ni znali za Teodosića i Markovića. Pa gospodo (Srbi), isprike što sam vam dao dva playmakera u posljednjih 20 godina."
Eh, ti vrhunski playmakeri. Neki bi rekli nema novih na vidiku...
"Čekajte, ne može to tek tako, 60-ih je Daneu, Plećaš je bio strašan igrač, ubacivao je 30-50 poena za Lokomotivu, ali nije bio playmaker, pa moja malenkost 70-ih, zatim Đorđević, pa Teodosić. Pa što oni prije 30 godina nisu pitali... Pitali su me Hrvati zašto nemaju playmakera. Reko' nije to pitanje za mene, nego za očeve njima se obratite", šaljivo kaže Slavnić.
"Pa ne rađa se vrhunski playmaker tako često. U reprezentaciji koja je vrh playmakeri su raritet jer su neophodna tri elementa: da imaš m..a, tehniku i kreaciju."
Često se izrađuju top liste, ne samo tko je najbolji igrač, nego i koja je najbolja petorka.
"Uvijek kada me pitaju, strašno se plašim da ne pogriješim. Imam trojicu: Ćosa, Kića, Praja. Drugi dodaju Dražena i Kukoča. A ja im odgovorim da imam postavu koja će ići u “boj”. Sa Daneuom sam igrao i čuvao ga... 'Užas' neviđen od igrača, gdje da njega stavim... Ako netko kaže da bi Teodosića ili Đorđevića prije nego nekoga drugog, mogao bih mu objasniti je li u pravu ili ne. Postoji i ta 'heroinska vaga' koja mjeri u miligram. Ali imaju dva elementa koji se ne vide u statistici - hrabrost i liderstvo. Ako sam ikada rekao za sebe nešto afirmativno to je liderstvo. Ne priznajem da je itko veći lider od mene. Pitajte sve s kojima sam igrao. Liderstvo mora da vidjeti, nema na 'vjerujem ti'. Sada se često hvataju za statističke podatke koji jesu važni. Imali smo napad Romantičara s Karabrume (OFK Beograd) - Samardžić, Gugleta, Banović, Santrač, Skoblar. Bili su sjajni, mogli su pobijediti svakoga, ali i od svakoga izgubiti. Ali moja generacija je romantičarska sa samubilačkim namjerama."
Jokić možda nije statistički najbolji NBA igrač, ali to nikako ne umanjujue priznanje...
"Danas se priča o 15-17 asistencija. Pa znaš koliko bismo ih mi imali da su se na takav način brojale. MVP je sveukupna korisnost, odnosno da činite igrače i tim boljima. Pogledajte, danas se recimo u nogometu nabrajaju mnogi, prije svih Messi i Ronaldo, a prije njih je bio Maradona. Svijet ih je tako rangirao. Ako nema Croyffa, ja to ne prihvaćam, jer pazite, važan je svaki detalj, sveukupan dojam, ta karizma, 'ladan Holanđanin, ali ide direktno na čovjeka, savršen moderni sklop, nije šibicar kao Maradona, kojeg sam obožavao. Zašto je Ronaldo ispred Messija? Bolji je paket".
Košarka je kolektivan sport.
"Jeste. Što a bih ja bio u košarci da nisam imao onakve genijalce pored sebe, a kada pitate njih, oni vam uzvraćaju bili bilo drugačije da ja nisam bio tu. Tim se podrazumjeva u kolektivnom sportu. Đoković je 'svoj', atletičar je svoj, dok u košarci ovisimo jedni o drugima. Ipak, na kraju se isflitrira tko je najbolji i ljudi tu ne smiju pogriješiti. Ponavljam, kolektivan smo sport, podrazumijeva se da ovisimo jedni od drugih, ali težina i kvaliteta se vide. Gerd Muller i Van Basten su davali stotine golova, Santrač je bio genije, ali oni samo to rade. Kada birate najbolje traži se komplet. Čim nema više vrhunskih elemenata, neće biti u grupi izvrsnih..."
