Damir Mulaomerović o Skansiju: "Trenerski vizionar i čovjek s nepokolebljivim stavom"

Odlazak Petra Skansija odjeknuo je ne samo u Hrvatskoj, nego i van granica naše zemlje. Tako je recimo tiražni Mundo Deportivo izvijestio o njegovoj smrti, pod naslovom „Odlazak legende hrvatske košarke”. I doista je Skansi bio pojam za košarku na ovim prostorima. U razgovoru miran, staložen i prije svega ugodan. Uvijek raspoložen za košarkašku debatu i razgovor o košarci, a kroz karijeru je pokazao i kako je bio progresivan trener. Baš kao što je to bio i Krešo Ćosić, igrač koji je u Skansijevoj bilježnici bio naš najbolji košarkaš svih vremena. „On je košarkaška avangarda”, reći će Skansi potpisniku ovih redaka jednom prilikom.

A nije ni Skansi bio bilo kakav igrač. Već je s 22 godine osvojio srebro na EP-u u Moskvi 1965., pa je onda osvajao još tri velike medalje, od kojih je najsjajnija ona zlatna kada je u Ljubljani s reprezentacijom Ljubljane 1970. stigao do kraja Svjetskog prvenstva. Što se klupske karijere tiče, Skansijeva je obilježena žutom bojom, Jugoplastikom za koju je igrao veći dio karijeri, osim kratkog izleta u talijanski Pesaro. Bio je dio nezaboravne prve šampionske generacije Jugoplastike koja je 1971. osvojila prvenstvo Jugoslavije, a sa Žutima je ostao i u svojstvu trenera i igrača, dok se 1976. nije igrački umirovio i to s tek 27 godina.

Kao trener je pokazao napredno razmišljanje, a osvojio je i 1977. trostruku krunu sa Splitom. Zatim je nastavio raditi u Italiji, ali uvijek će ostati upamćen kao izbornik koji se suprotstavio američkom Dream Teamu u Barceloni 1992. I osigurao najveći uspjeh u povijesti hrvatske košarke. Nevjerojatnu, teško ponovljiva generacija stigla je do srebra, pod Skansijevim ravnanjem i baš se ove godine navršava 30 godina od tog podviga. Na fešti neće biti masterminda ovog uspjeha, ali sigurno da će ga se svi prisjetiti .

Aktualni hrvatski izbornik Damir Mulaomerović je surađivao sa Skansijem, on ga je i uveo u reprezentaciju.

„Strašno me pogodila ova vijest, izgubili smo velikog čovjeka i velikog trenera. Bio sam jedan od ljudi kojima je dosta pomogao u karijeri u nekim momentima, recimo kada sam otišao igrati za njega poslije epizode s Cibonom, pa onda i na Olimpijski igrama u Atlanti 1996. kada me poveo. Imam dosta lijepih uspomena na Peru, izgubili smo velikog čovjeka... Drago mi je što smo se imali prilike vidjeti nedavno u Opatiji, pa i sada na Kupu. Djelovao mi je bolje, ali kažem, nažalost je otišla jedna veličina”, govori nam Mulaomerović. A baš je Skansi odredio smjenu generacije nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. i šestog mjesta, nakon čega je za hrvatsku zaigrala tada iznimno talentirana generacija.

„Uvijek ću ga se sjećati kao sjajnog trenera, vizionara koji se nije bojao staviti mlade igrače u momčad, bez obzira na danu situaciju ili važnost trenutka. Kada smo se trebali kvalificirati, stavio je mene, Rimca, Sesara u reprezentaciju i to kada smo bili u teškoj situaciji. Ali bio je čovjek koji je vjerovao u ono što radi. Imao je svoje mišljenje i jako je držao do njega. Pa čak i ta Barcelona 1997. kada smo s mladima otišli tamo, tek sada tu situaciju razumijem. Koliko je tada to bilo teško za provesti i na koji način je ona nama vjerovao i nije sumnjao u svoj potez ni jednog momenta, a na koncu nije ni odustao od svoje ideje. I tako ću i pamtiti Peru, bio je nepokolebljiv”.