OZREN MARŠIĆ: Mate Pavić, tenisač 'drugog reda' ušao je među velikane s Firula

Njih dvije vodile su još jedan maratonski razgovor, svjedočim im svakodnevno. Od Plenkovića, preko Bio-Bio, školskih problema, pa do recepata. I sporta, naravno. Baš kako nama i priliči. Zaustavio sam ih na trenutak.

„Ajmo, pitanje, tko je Mate Pavić“, upitah i ugledah upitnik u očima, osjetim upitnik na mobitelu u Solinu.

„Znaš li ti tko je Mate, kako ono, Pavić“, upita priju moja najdraža.

„Ne zna ni ona, ne znam ni ja. Ajde ti, uvijek si dosadan s tim kvizovima“, otkantala me u trenu.

Hm, kad one ne znaju... Da taj frajer, baš pravi frajer, prođe ulicama svog Splita nitko ga ne bi ni pogledao, a kamoli pomislio da je to osvajač Australian Opena u parovima i mješovitim parovima, da mu je to treća Grand Slam titula, da ima finale Wimbledona u parovima, i da je po tome najbolji hrvatski tenisač svih vremena. U konkurenciji Pilića, Franulovića, Ivaniševića, Čilića i ostalih velikana Mate "kako ono" Pavić je naš broj jedan. Odjednom se našao u središnjim dnevnicima, njegovi roditelji Jakov i Snježana morali su tražiti nove brojeve mobitela kako bi se maknuli od interesa javnosti. A on je ostao isti, pristojni i dobro odgojeni Mate s Baterije, teniskih terena niti stotinu metara udaljenih od slavnih Firula. Tamo su igrali i igraju oni drugog reda, za njih glamur tenis kluba na Firulama nikada nije bio baš dostupan. Tamo je tata Jakov počeo trenirati stariju kćerku Nađu, pa se mali Mate, kad mu je bilo pet godina, počeo motati oko nogu. I mic po mic, pod tatinim nadzorom prometnuo se u našu veliku tenisku nadu među igračima rođenim 1993. godine. Ali, brzo je shvatio da su parovi njegov svijet, baš kao i na njegovoj Bateriji, ušao je u teniski svijet "drugog reda", takav je tretman igrača parova na ATP-u, no sada se prometnuo u junaka, ušao među velikane. I postao "lice s tjeralice", svi traže Matu.

Pavić je još jedna hrvatska sportska obiteljska priča, s puno odricanja, zajmova, žrtve... Baš poput Kostelića, Vlašića, Ivaniševića, Ančića...

"Guglajući" Pavića može se pronaći nekoliko vrijednih singl pobjeda, koje datiraju još tamo iz 2012. godine, na ATP-ovim stranicama stoji da je veliki navijač Juventusa i da je prijavljen u poreznoj oazi na Bahamima, par tekstova o osvajanju turnira i sada ova "gugl" navala zbog Australian Opena. Oh, da. Postoji i čitav niz tekstova o tome zašto Pavić nije u Davis Cup reprezentaciji za koju je posljednji put igrao 2014. godine. Nema ga ni sada, za predstojeći Davis Cup susret s Kanadom u Osijeku. Kao igrač parova, građanin "drugog reda", tražio je normalni trening, tretman kao i svi igrači, jer je imao ambicije, ali nije mogao na teren s Čilićem ili Ćorićem. Od tada je prekinuta linija s izbornikom Željkom Krajanom, koji danas lakonski objašnjava.

„Ja samo mogu reći da on više ne želi igrati za reprezentaciju. Pokušao sam ga kontaktirati, ali svaki put je odbijao komunikaciju“, olako je Krajan izrekao optužbu ne objašnjavajući kako ga je to pokušao kontaktirati.

Baš kao što se i olako riješio Pavića. Jednostavno, nije vjerovao da će Pavić eksplodirati, kažu neki koji su dobro upućeni da se proteklih godina nije baš pretrgao u vraćanju Mate u reprezentaciju. I sada mu čovjek u kojeg nije vjerovao uzme dva trofeja u Australiji. Ajme, Krajane...

Mate Pavić je samo nastavak priče o velikanima s Firula. U ulici Put Firula u nekom periodu života živjeli su Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević i Mario Ančić. Pavić živi u Hektorovićevoj, koja je od Puta Firula udaljena deset metara, paralelne su jedna s drugom. Samo što je Hektorovićeva manja, kraća, sporedna, baš kao što su ti tereni na Bateriji nekako sporedni, baš kao što je Mate sporednim putem došao na vrh. Ali, sada su Mate, Hektorovićeva i Baterija postale jednako značajne...

(Foto: Action Images)