.jpg.webp)
Put do bronce vodi preko protivnika s kojim se bore već 60 godina
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 18.07.26. | 08:00
U engleskom slučaju, pobjeda bi ih približila katarzičnom suočavanju, puno poznatijem pod nadimkom Nada. To je nešto što ih goni i 60 godina kasnije. Glupo bi bilo sada prestati. Tuchel očito (još) nije riješio problem, ali ga nije ni stvorio. On ga je samo naslijedio.
Kaže, iz self-help literature, upotrebom izlizana fraza: ne treba biti tužan zato što je nešto završilo, nego sretan što se dogodilo. Englezima je ovih dana teško progutati tu filozofiju. Dok oplakuju još jedno mundijalsko polufinale, oni su itekako tužni što je završilo. Ako je vjerovati poznatim fazama tugovanja, još uvijek su negdje između bijesa i prihvaćanja.
Iskapiti sve ekstremno jake osjećaje nakon šokantnog ispadanja od Argentine nije jednostavno. Ali nakon što se sve slegne, Englezi će se suočiti s brutalnom istinom, da ovo ispadanje nije ništa drugačije od ispadanja posljednjih osam godina. Nakon poraza je primamljivo eksplicitno okriviti izbornika, a što engleska javnost željna krvi, ne prestaje raditi otkako je sudac Elfath odsvirao kraj utakmice u Atlanti. U režiji engleskih medija, pundita, znanih i neznanih komentatora, stiže još jedna priča o krivoj taktici, krivim izmjenama, krivom odabiru igrača i momčadi koja se ponovno smežurala na najvećoj pozornici. Četvrti put da su se engleskim igračima noge odsjekle u utakmici visokih uloga. Nakon što su ispali u polufinalu 2018. u Rusiji od Hrvatske, u finalu Eura 2020. protiv Italije i četiri godine kasnije protiv Španjolske.
.jpg.webp)
Thomas Tuchel, tip koji je zamijenio Garetha Southgatea s jednim ciljem - da momčad povede preko ciljne ravnine na velikim turnirima, suučesnik je u najsvježijoj kapitulaciji Engleske, s nevjerojatno defenzivnim postavkama u posljednjih pola sata utakmice protiv Messija i društva.
Popis optužbi je dug, a uglavnom se sve svodi na igru od 70. do 92. minute, kada engleska više nije igrala protiv Argentine, već protiv vlastitog straha od neuspjeha. Obrana, obrana i još malo obrane. Nakon 82. minute Englezi su na terenu imali šestoricu braniča, a sva priča o ustrajnosti, nesutrašivosti i energiji je isparila. Sve je zamijenjeno plašljivim pokušajem izdržavanja argentinskih napada.
Dežurni krivac, međutim, nudi drugačiju perspektivu. Iako ne poriče da je htio ojačati obrambene redove u drugoj polovici drugog poluvremena, Nijemac tvrdi kako je htio pomoći momčadi da bude aktivnija, brža u izlasku prema naprijed i da zatvori pukotine u zadnjoj liniji.
„Morali smo se vratiti na loptu, inače ne možete prekinuti pritisak i ne možete vratiti momentum. Mislim da posjed lopte igra ključnu ulogu. Možda nije u našem DNK-u kao što je u španjolskom ili argentinskom ili brazilskom DNK-u uzeti loptu i kontrolirati igru , što je također veliki problem“, govori Tuchel kojemu će trebati neko vrijeme da vrati izgubljeno povjerenje. Ako ga ikada i vrati.
Ali vjerojatno Tuchel nije potpuno u krivu kada iznosi tezu. Iako mu je, zbog taktičkih odluka, teško povjerovati u ideju da je htio oplemeniti igru svoje reprezentacije, možda se iza njegovih riječi krije nešto više. Tuchel nije baš naivac, u trenerskoj je karijeri napravio puno toga, a s Chelseajem se dokopao trofeja Lige prvaka, stoga zna što je potrebno za uspinjanje na vrh.
Tuchel je vjerojatno pogriješio u taktici, ali teško se oteti dojmu da je vrlo brzo otkrio isti problem koji je mučio i Southgatea. Engleska se na najvećoj pozornici ne boji protivnika, boji se posljedica poraza.
Kako god, Thomas Tuchel je ocijenjen najvećim krivcem za ispadanje Engleske. Nije ispao ništa bolji od svog prethodnika.
Za okrenuti novu stranicu potrebno je ovaj Mundijal završiti pobjedom. Tako razmišlja Tuchel, ali tako će razmišljati i izbornik na odlasku, Didier Deschamps. Utakmice za treće mjesto su nepotrebna gnjavaža, nitko ih ne želi igrati, ali kada su propozicije već takve, onda je preporučljivo turnir završiti pobjedom. Hoće li motivacija biti na strani Engleza ili Francuza, doznat ćemo večeras od 23 sata. U engleskom slučaju, pobjeda bi ih približila katarzičnom suočavanju, puno poznatijem pod nadimkom Nada. To je nešto što ih goni i 60 godina kasnije. Glupo bi bilo sada prestati. Tuchel očito (još) nije riješio problem, ali ga nije ni stvorio. On ga je samo naslijedio.
Očekivane postave
Francuska (4-2-3-1): Maignan - Kounde, Konate, Lacroix, T. Hernandez - Kone, Zaire-Emery - Cherki, Olise, Doue – Mbappe.
Engleska (4-2-3-1): Pickford - Spence, Konsa, Guehi, O'Reilly - Rice, Anderson - Rogers, Bellingham, Gordon - Kane.
Sudac: Jesus Valenzuela (Venezuela).
Međusobni susreti: 6-2-2