A. LesičkiAvion bez alkohola, kamper u kockicama: Hrvati preuzeli Kanadu
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 22.06.26. | 14:00
Nakon piknika u Mississaugi, hrvatska se karavana preselila u Norval, gdje je Kraljica Mira postala pozornica za fan party, navijačke priče iz aviona bez alkohola i kamper u kockicama ekipe koja se kući vraća tek kad se odigra posljednja utakmica Vatrenih.
Nakon piknika u Mississaugi, činilo se da je cijela postava samo promijenila scenografiju. Isti ljudi, iste zastave, samo nova pozornica — desetak kilometara dalje, u Norvalu, na “Fan pub nightu” za hrvatske navijače. Ako nas je Mississauga impresionirala, Norval nas je — bez pretjerivanja — razvalio.
Kraljica Mira, hrvatsko franjevačko svetište, izgleda kao da je netko uzeo katalog snova dijaspore i rekao: “Može sve.” Skoro 100 hektara hrvatske fikcije pretvorene u stvarnost. Nogometni i košarkaški tereni, boćališta, bazen, dvorane za edukaciju, prostori za zabavu. Ukratko, kompleks zbog kojeg bi se i neka mjesta u “pravoj” domovini mogla malo zacrvenjeti od srama. Stani pa gledaj, doslovno.
Zabava je krenula oko devet navečer. Po tempu kojim je startala, činilo se da će stati taman kad prvi radnici u Torontu krenu u jutarnju smjenu. Malo prije početka, susrećemo ekipu koja je doletjela direktnim letom iz Zagreba. Sletjeli nešto prije 18 sati u Toronto — i umjesto hotela, ravno u Norval.
“Mislim da će se osoblje aviona još dugo oporavljati od ovog leta”, smiju se.
“Avion pun naših navijača. Prvo im je nestala piva, onda su se prebacili na vino, a na kraju su čistili votku — jedino što je ostalo.” Stjuardesa je, kažu, već negdje iznad Grenlanda promukla objašnjavajući da moraju sjediti. Kapetan je nekoliko puta ljubazno zamolio isto. Rezultat? Klasičan: uzalud vam trud svirači.
Dok slušamo taj mali zračni horor iz perspektive kabinskog osoblja, ispred nas prolazi kamper veličine manjeg stana. U kockicama, naravno, s natpisom: “Cruise America — tko preživi, pričat će.”
Iza tog pokretnog spomenika entuzijazmu stoji ekipa Hrvata iz Njemačke. Marijan i Tino porijeklom iz Posušja, Jurica iz Šibenika. Život i rad u Njemačkoj, živci i srce trenutno parkirani u Sjevernoj Americi.
“Ukupno nas je bilo sedam, ali su trojica nažalost morali odustati zbog posla,” pričaju.
“Došli smo u New York 13., nakon dva dana krenuli za Dallas. Trebalo nam je dva dana, ukupno 24 sata vožnje. Poslije smo skoknuli do Chicaga i završili ovdje.”
Na pitanje koliko ih je sve to koštalo, pogled je jasan: radije ne ulaziti u detalje.
“Nije malo, morat ćemo otplaćivati, ali neka”, kažu. To “ali neka” je vjerojatno najbolja definicija hrvatskog navijača u jednoj rečenici.
Plan? Jednostavan, ali ambiciozan. Povratak tek nakon finala. Oni skromniji u ekipi spominju četvrtfinale kao sigurnu točku povratka. No svi se slažu u jednome: u Njemačku se ne vraćaju dokle god su Vatreni živi na turniru.
U međuvremenu, dok avionima nestaje alkohola, kamperima kilometara, a Norvalu noći, jedno je sigurno — Hrvatska je i ovdje našla način da izgleda veća nego što je.