Zato smo optimisti!

I, kako se bliži ta utakmica, kako iščekujemo 21 sat i dvoboj s Talijanima, optimizam ipak nekako raste. Svjesni smo, kad racionalno razmišljamo, da svakoj priči jednom dođe kraj i da je kraj ovakvih bajki, kakve je godinama pisala hrvatska reprezentacija, često ružan. I bolan. Ali, opet, vjerujemo da taj kraj neće doći večeras u Lepzigu i da ćemo ga još jednom odgoditi za neko vrijeme.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Teško nam je, zapravo, uopće zamisliti da Hrvatska može samo tako otići s Eura, a da nije nikoga pobijedila, da nije nikoga šokirala, a nas opet izvukla u slavljeničke povorke na ulicama. Kad tražimo nadu i argumente zašto bi Hrvatska trebala pobijediti Talijane, uhvatimo se za one dobre trenutke, kojih je protiv Španjolske i Albanije, definitivno, bilo. Drugo poluvrijeme protiv Albanije, pokazala je ova momčad da nije zaboravila igrati, da ima još uvijek 'to' u sebi i da može nadigrati suparnika i strpati ga u mišju rupu. Pokazala je Hrvatska i protiv te moćne, poletne Španjolske više nego Italija. Nas su Španjolci 'razbili' rezultatom, a Talijane igrom, sad kad gledamo trezveno, bez onih navijačkih emocija, Hrvatska je protiv La Roje izgledala bolje nego Spallettijeva momčad. I, to nam budi optimizam.

Kao što ga budi i činjenica da na ovom Euru, s izuzetkom možda Španjolske, nijedna reprezentacija nije pokazala 90 minuta čiste dominacije. Svi imaju trenutke u kojima se muče i preživljavaju, sve reprezentacije imaju slabe minute, kao i one u kojima drže protivnika na konopcima. Svejedno je pritom govorimo li o Portugalu, Njemačkoj, Engleskoj ili Slovenii, Gruziji, Slovačkoj... Takav je ovaj Euro, promjenjiv i nepredvidljv, za naš optimizam kao dodatno gorivo, jer nam nudi zaključak da to što je Hrvatska odigrala u prve dvije utakmice, zapravo, nije toliko loše u odnosu na sve ostale i da nema reprezentacije, koja nije imala sličnih problema kao mi, recimo, u prvom dijelu protiv Albanije. Puno je i golova u sudačkim nadoknadama, puno preokreta u zadnjim minutama pa ni iz tog kuta gledišta nismo mi jedini 'hlebinci', koji su primili pogodak u 95., takav je nogomet na ovom Euru. Kad to sve stavimo na papir, možda i ne izgleda tako crno.

Hrvatska na Italiju s Brozovićem i Sučićem od prve minute

Vatreni saznali protivnika u osmini finala ako pobijede Italiju i osvoje drugo mjesto

Zlatko Dalić: “Ne smije nas sputati pritisak kada 100 tisuća Hrvata hoda za nama”

Da, imamo određenih problema u igri, primili smo već pet golova, Perišić i Brozović su nam u očajnoj formi, no, i zato smo optimisti. Valjda su dvije utakmice bile dovoljne da se uvidi problem i pronađu rješenja. Nije prirodno za Hrvatsku da toliko prima pa se uzdamo i u to da će taj negativan trend stati baš protiv Italije. Prilike stvaramo, ali ih ne zabijamo dovoljno, znači, zašto ne večeras? Nalazimo podlogu za optimizam u statistici i tradiciji, nalazimo je u onom pokliču 'najbolji kad je najteže'. Maše nam pozitiva s ulica Leipziga iz mora hrvatskih navijača, koje je teško, ovako veseele i nabrijane, zamisliti opognutih glava i razočaranih pogleda. Vidimo da Italija nije prava, da ima svojih problema, da ne djeiuje uvjerljivo i da sigurno osjeća respekt prema Hrvatskoj. Imaju Talijani bodovnu prednost, dovoljan im je bod, njima ne treba velika, neponovljiva utakmica, ali mi vjerujemo da takvu predstavu u nogama ima - Hrvatska.

Jer, u konačnici, teško nam je zamisliti da samo tako odemo s Eura, kao da nikad nismo bili. Teško je prihvatiti da odemo s turnira, a da nismo odigrali nijednu 'hrvatsku' utakmicu, onakvu, kad je otpisana pa na kraju pronađe put do pobjede. Konačno, vjerujemo i u neku kozmičku, nogometnu pravdu. A ona neće dopustiti da jedna takva generacija svoj zadnji, zajednički ples završi u blatu, ona, valjda, neće dopustiti da velikan svjetskog nogometa Luka Modrić svoju reprezentativnu eru zaključi tužnim oproštajem. Vjerujemo da bajke ipak završavaju happy endom, jednostavno, optimisti smo jer, još uvijek, vjerujemo u ovu Hrvatsku!