"Za procvat japanskog nogometa najzaslužniji je bivši dinamovac, trener revolucionar"

"Gledam Japance na SP-u i vidim neke poznate ljude. Mori-San, Yoko-San i ostali. Nisam, iskreno, znao da su svi u reprezentaciji, ali baš mi je drago zbog tih ljudi. Oni su bili u klubu kad sam ja tamo igrao, svakodnevno smo sruađivali, a sad oni na Svjetskom prvenstvu. I igrat će protiv Hrvatske. Baš ti bude neko zadovoljstvo kad to vidiš", govori nam Dario Dabac, aktualni sportski direktor Šibenika, koji je dio svoje igračke karijere odradio u Japanu. I to baš u Hiroshimi, klubu iz kojega je u reprezentaciju došao Hajime Moriyasu, ili Mori-San, kako ga on zove.

Dabac je u Japanu igrao dvije godine i jako dobro upoznao tamošnji stil nogometa i način razmišljanja. Uveo nas je u tajne japanske reprezentacije, otkrio nam neke, dosad nepoznate stvari.

"Ovo što Japan igra na ovom prvenstvu, taj sustav 3-4-2-1 ili 5-4-1 to je, zapravo, nešto što je prvi uveo Mihailo Petrović. On je bio trener u Hiroshimi, trener revolucionar. Dotad je u Japanu sustav s trojicom u zadnjoj liniji bio nezamisliv, Petrović je to promijenio, ubrzo se vidio napredak. Hajime Moriyasu bio je tada njegov pomoćnik, ne samo on, nego je i dobar aktualnog reprezentativnog stožera radio s Petrovićem. Evo, čak četvorica njegovih pomoćnika sad su pomoćnici Moriyasuu u reprezentaciji, malokoji trener se time može pohvaliti. Petrović je taj koji je pokrenuo procvat japanskog nogometa tim novim načinom razmišljanja, a kasnije je sve bila nadogradnja."

Inače, Mihailo Petrović i danas je vrlo cijenjen u Japanu, trenutno je na klupi Hokkaida iz Sappora, a kao igrač je jednu sezonu u 80-ima odigrao u Dinamu. I igrao u svim prvenstvenim utakmicama te sezone. Prije toga igrao je u beogradskom Radu pa Crvenoj zvezdi, Olimpiji iz koje je i došao u Dinamo. U Japanu radi već 16 godina, nakon Hiroshime bio je na klupi Urawe, sad je u Hokkaidu. Moriyasu je, dakle, njegov učenik.

"Vidi se taj Petrovićev rukopis i u igri reprezentacije, to će vam u Japanu potvrditi svatko objektivan i tko razumije nogomet. Ali, paralelno s tom njegovom revolucijom, Japanci su napredovali i na drugim poljima. O infrastrukturi je nepotrebno i pričati, još dok sam ja igrao, prije 15-ak godina, njihovi su kampovi bili čudesni. Najveći iskorak su Japanci napravili u taktičkom smislu, danas je njihova reprezentacija vrlo organizirana, disciplinirana, vidjeli ste to i protiv Njemačke i Španjolske."

A tom je iskoraku, pak, kumovala još jedna radikalna promjena.

"Sve je više japanskih nogometaša u Europi i to nije slučajno. Oni su shvatili da neće nogometno napredovati, ako ne dođu igrati u najbolje lige i svakodevno trenirati s najboljim igračima. Pogledajte samo koliko je igrača u Bundesligi, ima ih u Premiershipu, Francuskoj, Belgiji...Japanci su takvog mentaliteta, oni žele učiti i razvijati se, kad su shvatili da će biti bolji ako odu u Europu, onda su krenuli u Europu. Vjerujte, mnogi od njih bi više mogli zaraditi u Japanu, ali su ciljano išli u Europu da bi igrački bili bolji. I ja volim, u kojem god klub, imati barem jednog Japanca. U Istri sam imao Haru, sad imam Araija, volio bih imati ih i više, ali nije lako dovesti Japance u klubove ovog ranga. Zahvalni su, trkački moćni, mogu puno ponavljati, odrade sve što tražiš od njih."

Velika promjena i napredak u japanskom nogometu dobro se vidi u načinu igre u Kataru u odnosu na Rusiju prije četiri godine.

Vatreni EKSKLUZIVNO za Germanijak o Japancima: "Kamada je brutalan, a Endo je od autsajdera postao kapetan Stuttgarta"

Ivanković zna s Japancima: "Kad ih iznenadiš, teško se prilagode, a još pamtim kako nas je u Francuskoj spasio Ladić"

Poznato je kad i s kim igramo ako prođemo Japan

"Sjetite se utakmice protiv Belgije u osmini finala. Vodili su Japanci 2:0 i nastavili dalje igrati isto, jurili su, išli po treći gol. I onda su primili tri komada i ispali. A sad, poveli protiv Španjolske, prije toga i Njemačke, 2:1 i znali zadržati rezultat. Stali su čvrsto otraga, disciplinirano, organizirano, taktički pametno. Eto, to je Japancima donio taj odlazak u europske klubove. I nema nikakve šanse da japanska reprezentacija idućih godina ne bude samo bolja. Puno ulažu, stalno napreduju i uče, takav su narod i to će im se vratiti."

O izborniku Moriyasuu Dabac također ima samo riječi hvale.

"On je učenik Mihaila Petrovića, to se vidi i po njegovim potezima, a pokazao je na ovom SP-u da dobro čita igru, radi kvalitetne zamjene. Nije slučajno da je Japan dvaput okrenuo utakmicu, da je od 0:1 došao do 2:1. No, tu opet dolazimo do pitanja japanskog mentaliteta. Dok sam tamo igrao naučio sam da ne postoji pitanje 'zašto?' Igrači ne postavljaju neke uvjete, oni slušaju izbornika. Njegovo je da im objasni sve što moraju raditi, oni to ispunjavaju, ne dovodeći u sumnju bilokakvu njegovu odluku. Recimo, meni je bilo zanimljivo kako oni nikad ne kažu 'NE', nego u većini je to 'MOŽDA NE'. Oni su toliko ljubazni da te ne mogu direktno odbiti, ali kad kažu 'možda ne', zapravo misle 'ne'. I to što oni očiste svlačionicu ili tribine poslije utakmice, nije to nikakav PR, da bi se oni htjeli nekome dopasti, oni su, jednostavno, takvi. Kultura i odgoj su im takvi."

A nogometno, kako ih pobijediti? Ipak je to najvažnije pitanje ovih dana?

"Hrvatska je, svakako, bolja od Japana, bez obzira na taj njihov sveukupni napredak. No, ne smiju naši igrači upasti u japansku zamku, nema se smisla s njima utrkivati i ganjati. Ako ćemo igrati kroz sredinu, kao što su to u većini radili Španjolci, onda nećemo dobro proći, jer Japanci se odlično brane, dobro se kreću i znat će pokriti te koridore. Najbolje rješenje jest igrati po krilima, po bokovima, iskoristiti našu fizički nadmoć. Japanci u nogometno smislu imaju gotovo sve, uz talent, tehniku, sad i taktiku, ipak im nedostaje visina i snaga. Nisu visoki i to je naša prednost. Španjolci isto nisu odveć visoki i jaki i nisu mijenjali stil igre, zato su na kraju izgubili. A mi baš u tom dijelu možemo biti dominantni. Tražiti duele, napadati s više igrača u kaznenom prostoru, igrati na centaršute. I biti oprezni po izgubljenoj lopti, ta njihova tranzicija je jako opasna.", objasnio je Dabac.