Spašavanje unesrećenika

Jedan od velikih nogometnih 'delikata' odigrao se prije 20 godina na lisabonskom tlu. Gotovo 63 tisuće duša, mahom portugalskih, pristiglo je posvjedočiti penjanju na tron svojih mezimaca. Portugalci su na turniru igrali zavodljiv nogomet, reprezentacija predvođena Luisom Figom, Decom, Ruijem Costom i golobradim Cristianom Ronaldom, oporavila se nakon šokantnog poraza od Grka na otvaranju, zaigrala u skladu s očekivanjima i stigla do finala.

Prouči cjelokupnu ponudu za Euro na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Tamo su ih, poetskom pravdom – mislili su Portugalci, dočekali isti ti Grci kojima su Portugalci željeli uzvratiti za 'sramotu' u prvom kolu. Domaći navijači očekivali su blitzkrieg napad, munjeviti rat kojem bi udarili pečat na svoju konačnu pobjedu. Ali grčki nogometni 'delinkventi' imali su drugačije zamisli. Pancir obranom, gušenjem igre i strpljivim čekanjem svojih pet minuta sterilizirali su nabujale ambicije domaćina, da bi glava Angelosa Charisteasa ugasila entuzijazam preko 50 tisuća euforičnih portugalskih navijača na tribinama stadiona Luz.

Do kraja susreta Grčka se obranila, popela na krov Europe, a Portugal će svoje duševne boli 'naplatiti' tek 12 godina kasnije.

Action Images/REUTERS

Uloge su u predvečerje berlinskog finala između Španjolske i Engleske, slične, ali i dosta različite. Jer, Engleska je u usporedbi s tadašnjom grčkom nogometni gigant s rosterom 'za ubiti vola', ali gledano čisto iz stilske perspektive, Englezi igraju jednako negledljiv nogomet. Reći će oponenti „tko te pita ako imaš rezultat“. Složit će se s tom tezom i Jose Mourinho, nazdravit će iz separea u kutu, sa zlatnom kolajnom oko vrata Charisteas. Iz džuboksa će krenuti uspješnica Zabranjenog pušenja i stihovi „sine, veli, 'ko igra za raju i zanemaruje taktiku...“, a pored njega će, nalakćen, sa šeretskim osmijehom na licu, cinično podignuti palac gore Carlo Ancelotti, dok će se Zlatko Dalić ritmično njihati donoseći talijanskom kolegi novu rundu.

Rezultat je mjerilo uspjeha – tome je teško, pa čak i besmisleno kontrirati. Ali što kada imate priliku spojiti i rezultat i zadovoljiti nogometne hedoniste? Što kada vas je lepršava, naelektrizirana igra dovela na prag raja, kada niste nauštrb rezultata i bojazni od neuspjeha morali u okovima držati sav svoj nogometni talent? Onda ste Španjolska.

Prije koji dan je neupitni nogometni autoritet Marcelo Bielsa kritizirao nogometnu igru, poručivši kako „nogomet ima sve više i više gledatelja, ali postaje sve manje zanimljiv“. Dok se nogometni konzervativci, zajedno s nogometnim ocima i super-bogatim sponzorima, skandaliziraju nad njegovom izjavom, briljantni argentinski mastermind precizno je detektirao da nogomet 'propada'.

Vincent Carchietta-USA TODAY Sports

Nemamo, poput Igora Štimca, čarobnu kuglu pa da možemo naricati nad nogometnom budućnošću, ali zanimljivo je testirati neke teorije. Recimo, Gen Z generacija (rođeni između 1997. i 2012.) će do 2030. činiti više od 30 posto radne snage, stoga će za sve 'brendove' postati prilično bitno kako doprijeti do njih. Inače, prosječan raspon pažnje spomenute generacije je osam (8!) sekundi, što je, primjerice, za sekundu kraće od rezultata koji postiže zlatne ribice. Radi se o generaciji odrasloj uz Internet, a njihov utjecaj postajat će sve veći. Njihov screen time – vrijeme provedeno gledajući u ekran – iznosi preko osam sati. Pa ih sad vi zadržite prilijepljene za televizor nekom utakmicom engleske reprezentacije ili onom između Portugala i Francuske...

Tekuću problematiku najozbiljnije su shvatili Španjolci, preciznije, pripadnici Gen Z generacije koji su svjesni kako treba razdrmati nogometnu učmalost, skršiti uhodane postulate i otresti se rezultatske bojazni. Znaju što njihovi vršnjaci žele i trebaju. U času kada se počeo gubiti nogometni šmek, kada su svi maksimalno dobro fizički pripremljeni, snažni i atletski izbrušeni, Lamine Yamal, Nico Williams i Dani Olmo izvrnuli su 'kontrolirani nogomet' naglavačke i dali nogometnim puristima razlog za nadu.

„Zašto bi mijenjali svoj način igre ako funkcionira? Igramo jedinstveni nogomet na ovom turniru, dozvoljava nam se individualnost. Jasno da uvijek postoji prostor za napredak, ali pripremamo se za finale na isti način kao i do sada“, govori Olmo uoči finala.

Dokazi da su upravo Španjolci 'jednorog' ovog Eura predočeni su u polufinalnom nadmetanju s Francuzima. Zaprijetila je momčad Didiera Deschampsa na startu, pa se onda ostatak utakmice plašljivo sakrivala pred talentom La Roje. Yamal i Olmo isporučili su trikove iz šešira, zgužvali Deschampsov plan igre i poslali zamornu reprezentaciju Francuske na raniji odmor. Trojac se nije dao ukalupiti, točnije imaju izbornika Luisa de la Fuentea koji razumije da se talent ne mora gušiti kako bi momčad bila uspješna. Spomenuti trojac se zabavlja na terenu, časti nas onim „wow“ trenucima koji skupljaju slinu u ustima za koje bi platili kartu. Najuzbudljivija nogometna škvadra na turniru igra za raju i zanemaruje taktiku, a upravo se sprema za veliki finale. Na korak su do toga da sasvim promijene vladajuću paradigmu, da potvrde kako se i atraktivnim nogometom može zavladati Europom. Ne bi, jasno, bili prvi, niti bi bili iznimka, ali u moru današnjih dosadnih nogometnih izvedbi, Španjolci su endemska vrsta. I jedina prilika za spašavanje unesrećenika - nogometa.