Na azijskim SP-ima dolazi do 'poremećaja u sili'

Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji 2002., prvo održano na azijskom kontinentu i prvo (a za sada i jedino) kojeg su organizirale dvije države, upisano je u povijesne knjige svjetskih prvenstava kao Svjetsko prvenstvo s najviše 'iznenađenja'.

Sve je krenulo s utakmicom otvaranja. Na jednoj strani bio je debitant Senegal (danas etablirana, ali tada prilično nepoznata reprezentacija), a na drugoj aktualni svjetski i europski prvak koji je osim igrača kao što su Patrick Viera, Youri Djorkaeff, Sylvian Wiltord, Emanuel Petit, Lillian Thuram, Marcel Desailly, Bixente Lizarazu, Fabien Barthez, Claude Makelele i drugi, imao najboljeg strijelca Premier lige prethodne sezone (Thierry Henry), najboljeg strijelca Serie A (David Trezeguet) i League 1 (Djibril Cisse). Zinedine Zidane morao je propustiti prve dvije utakmice turnira zbog ozljede bedra.

Unatoč apsolutnom statusu favorita, Francuska je turnir završila na posljednjem mjestu skupine s jednim osvojenim bodom (0:0 protiv Urugvaja) i bez postignutog pogotka. Senegal je na otvaranju slavio golom Pape Bouba Diopa, potom je s dva remija protiv Danske i Urugvaja prošao u osminu finala, onda i preko Švedske (zlatni gol) u četvrt finale, da bi afrički debitant bio zaustavljen tek protiv Turske, ovaj put uz zlatni gol u njihovoj mreži.

A, kada smo već kod Turaka, brončana medalja Turske na velikom natjecanju i danas bi bila iznenađenje, a tada je to bilo 'svjetsko čudo'. Naime, do 2000. Turci su sudjelovali na tek dva velika natjecanja, Svjetskom prvenstvu 1954. i Euru 1996. Oba puta natjecanje su završili u grupi. Tek 2000., na Euru u Nizozemskoj i Belgiji, Turska je prošla grupu, a ta zlatna generacija svoj je vrhunac doživjela upravo na Mundijalu u Japanu i Južnoj Koreji. Bronca Turaka predstavljala je još veće iznenađenje nego naša bronca četiri godine ranije iako, treba biti pošten, i reći kako su Turci do medalje trebali nadvisiti puno lakše prepreke od Vatrenih - Kinu i Kostariku u skupini, Japan u osmini finala, Senegal u četvrtfinalu i Južnu Koreju u borbi za broncu (Turska je na cijelom turniru izgubila samo dvije utakmice, obje protiv Brazila – 1:2 u skupini i 0:1 u polufinalu).

Rekli smo da je Turska u borbi za broncu pobijedila jednog od domaćina Južnu Koreju, koja je na putu do polufinala izbacila Portugal u grupi (prošli sa SAD-om), Italiju u osmini finala te Španjolsku u četvrtfinalu nakon boljeg raspucavanja penala. Način na koji su dohvatili polufinale (izgubili od Njemačke), doduše, nije tema ovog teksta. Napomenut ćemo samo kako bi se Korejci oprostili od turnira najkasnije u osmini finala da je tada postojao VAR….

Među spomenuta iznenađenja možemo navesti i reprezentaciju SAD-a koja je u grupi bila bolja od Portugala i Poljske, a onda je izbacila Meksiko u osmini finala, kao i reprezentaciju Švedske koja je 'u skupini smrti' završila ispred iznimno jake Nigerije i Argentine s Gabrielom Batistutom, Claudiom Lopezom, Hernanom Crespom, Juanom Sebastianom Veronom, Arielom Ortegom, Javierom Zanettijem, Pablom Aimarom…

20 GODINA KASNIJE U AZIJI JE DOŠLO DO NOVOG 'POREMEĆAJA U SILI'

Trebalo je proći 20 godina da se prvenstvo ponovno vrati u Aziju. Nakon Dalekog, Mundijal je ugostio Bliski istok. A na tom drugom azijskom prvenstvu gledamo ponovno 'poremećaj u sili', odnosno neke nesvakidašnje rezultate koje ne bi predvidjeli niti najbolji prognozeri.

Tako je recimo reprezentacija Japana pobijedila prvake svijeta iz 2010. i 2014. Španjolsku i Njemačku i osvojila jednu od 'skupina smrti'. U našoj skupini je reprezentacija Maroka osvojila skupinu ispred aktualnog viceprvaka i trećeplasiranog na svijetu. U skupini D je polufinalist Eura, jaka reprezentacija Danske koja se doslovno prošetala kvalifikacijama i nedavno je u Ligi nacija dva puta pobijedila Francusku, završila zadnja, a Australija, po mnogima jedna od najslabijih reprezentacija turnira, druga, s istim brojem bodova kao prvak Svijeta Francuska koji je izgubio od Tunisa. U cijeloj priči ne smijemo zanemariti ni pobjedu Južne Koreje nad Portugalom i izbacivanje favoriziranih reprezentacija Urugvaja i Gane te, dakako, Kameruna nad Brazilom iako su oba Selecaa igrala bez nekoliko stožernih igrača...

Ne znamo što je to točno u 'azijskom zraku', ali čini se da su prvenstva na najvećem kontinentu Zemlje rezervirana za neočekivane rezultate i 'poremećaje u sili'.