Kako je jedan neupadljiv i neiskusan tip odveo Argentinu do raja

„Napravio sam sve što je u mojoj moći, strašno me boli što nisam uspio osvojiti naslov. Gotov sam s igranjem za Argentinu“, izjavio je neutješni Leo Messi nakon što je u finalu Copa Americe 2016. doživio poraz od Čilea.

Bio je to samo novi u nizu neuspjeha koji je, činilo se tada, sasvim dotukao argentinskog superstara.

Prije toga je gubio u finalu Cope 2007. i 2015., izgubio je i finale Mundijala 2014., pa je, uslijed novog razočaranja i kritika da nikad neće biti poput velikog Diega, odlučio reći dosta.

Leov odlazak u reprezentativnu mirovinu stigao je i do ušiju Lionela Scalonija, inače korektnog bivšeg desnog beka koji je odigrao šest utakmica za Argentinu, dijelio je svlačionicu s Messijem na SP-u 2006., a koji je tada radio kao pomoćni trener Jorgeu Sampaoliju u Sevilli.

Tvitnuo je tada Scaloni „Ovo sve govori… Lio ne idi“, uz priloženu sliku s finala nesretne Cope, a koja prikazuje argentinsku desetku okružene petoricom Čileanaca.

Tvit je to koji danas ima snažnu simboliku.

Nakon što je ohladio glavu pa na nagovor suigrača ipak odlučio ponovno nositi argentinski grb, Messi je krenuo u novi pokušaj trijumfiranja s reprezentacijom.

U međuvremenu je kormilo Argentine preuzeo Sampaoli i poveo Messija i društvo na ruski SP. Ispostavit će se – kaotičan. Sampaoli je lutao s formacijama, gubio povjerenje svlačionice te na koncu sasvim izgubio kompas. Argentinu su nakon samo jedne pobjede u četiri utakmice s Mundijala izbacili kasniji osvajači Francuzi.

Sampaoli je ekspresno ispraćen prema vratima za poslugu, a Argentinski nogometni savez krenuo u potragu za novim izbornikom.

Već ionako načet financijskim problemima, Argentinski savez je ispregovarao sa Sampaolijem da prihvati tek milijun eura kompenzacije za neispoštovani ugovor koji je inicijalno potpisan do 2022., što je značajan popust budući da je Sampaoliju trebalo pripasti oko osam milijuna eura do njegovog isteka.

REUTERS/Toru Hanai

Sampaoli je u skladu sa svojim imidžem ipak pomogao reprezentaciji.

Uslijedila je potraga za low-budget trenerima koji bi se uhvatili nezavidnog zadatka po diskontnoj cijeni, a prvi pickovi su bili Marcelo Gallardo, tadašnji trener River Platea te iskusni Jose Pekerman koji je već odveo Kolumbijce do nokaut faze SP-a.

Kada se dvojac zahvalio na ponudi, posao je ponuđen Scaloniju čije je trenersko iskustvo tada bilo pa, u najmanju ruku, skromno. Osim spomenutog posla pomoćnika u Sevilli, bivši reprezentativac je još radio kao pomoćnik u reprezentaciji, a u tom je trenutku vodio U 20 momčad Argentine.

Izbornički poziv, međutim, nije mogao odbiti. Imenovanje neupadljivog i neiskusnog Scalonija izazvalo je lavinu kritika u Argentini, spočitavalo se kako Messi ponovno neće imati adekvatnu podršku s klupe i atmosfera je bila pomalo učmala. Ništa novog kada je u pitanju Argentina.

Messi: "Toliko sam ga želio, pogledajte kako je prekrasan"

Messi i Katar veliki pobjednici, ovo ipak nije moguće režirati. Nedostajao je samo veliki Diego!

Svjetski mediji: “Finale u apoteozi, glava umjetnika i noga Boga, raj i pakao, fenomen koji nije sličan nikome”

I doista, kako je moguće da se Messija i društvo gurne u ruke relativno anonimnog trenera koji je, unatoč respektabilnoj igračkoj karijeri u kojoj je prošao Newell's, Estudiantes, Deportivo, West Ham, Racing, Lazio, Mallorcu i Atalantu, ipak bio suviše zelen za voditi naciju prema uspjehu. Ne reprezentaciju, nego naciju. Jer voditi Argentinu znači diktirati raspoloženje 45 milijuna temperamentnih navijača.

Priča je imala sve preduvjete da završi novom kolektivnom depresijom, novim Messijevim umirovljenjem i otkazom Scaloniju.

Ali taj tvrdoglavi tip, rođen u Santa Feu, imao je malo drugačije planove. Obavio je 'obavijesne' razgovore s glavnim reprezentativnim vedetama, promijenio krvnu sliku reprezentacije mladim snagama pa onda krenuo u svoju reprezentativnu gažu.

I tako to nerijetko biva, neočekivani heroji ispišu povijest.

Krenulo je s Copom 2021. godine. Argentinci su pod Scalonijem igrali zreo nogomet, a ovaj je pokazao da je moderan i prije svega, pragmatičan trener, koji je odlučivao pobjeđivati taktikom i prilagođavanjem igre protivniku. U finalu turnira je igrao protiv Brazila, dakle, najteži oda svih zadataka i Scaloni ga je položio s odličnim – Angel Di Maria je pogotkom u 22. minuti stavio prvi reprezentativni trofej u Messijeve ruke.

REUTERS/Ricardo Moraes

Tim trijumfom je natjerao momčad da prihvati njegov ethos.

Iako je Messiju laknulo što je konačno stigao do jednog reprezentativnog naslova, svjestan je bio da mu za penjanje na nogometni Olimp treba i Zlatna božica.

Nakon plasiranja na katarski Mundijal, Scaloni je odradio razgovor sa svojim najboljim igračem. Bio je to razgovor koji je udario temelje argentinskom ispisivanju povijesti.

„Nakon što smo osigurali nastup na SP-u pričao sam s njim prije nego je prešao u PSG. Rekao sam mu kako bi novo razočaranje na Svjetskom prvenstvu bila jako veliko. On mi je rekao kako ne trebam o tome razmišljati, da će sve sigurno proći na najbolji način, a ako i ne prođe, barem smo pokušali. To mi je dalo nevjerojatno ohrabrenje. Osjećao sam anksioznost, a nakon tog razgovora s Leom sam osjetio veliki olakšanje. Otvoreno sam mu rekao kako se osjećam, a njegov odgovor mi je pokazao da nešto radimo kako treba. Htio sam ovo podijeliti s vama jer mislim da je priča sjajna“, otkrio je Scaloni nakon što je odveo Argentinu do svjetskog naslova. Nakon što je ponovio Carlosa Bilarda 1986. i Cesarea Menottija osma godina prije toga i nakon što je Messiju pomogao da se upiše u vječnost.

REUTERS/Carl Recine

Leo Messi je uistinu nogometni genijalac, jedan od jedan, igrač kakvog naša generacija ima privilegiju gledati na nogometnom terenu. I povijest će ga takvog pamtiti.

No tamo pored aut-linije, stajao je i čovjek s idejom kako uspješno navigirati zahtjevnu sredinu do uspjeha. Nije loše za jednog neupadljivog i neiskusnog tipa.