Vratarima svaka čast, ali što smo to radili u napadu?

Muku su mučili naši rukometaši s Mađarima u prvom dijelu utakmice. Imali smo prvi napad, prokockali ga, a onda to činili i u nastavku susreta. Nakon 3-3, Mađari su dominirali, držali prednost od dva, tri gola, a na polovici prvog dijela imali su i četiri gola prednosti, a mi na to još i igrača manje.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Na golu je ovoga puta bio Matej Mandić i bio je solidan i u prvom dijelu imao sedam obrana, što je trećina šuteva koji su išli prema njemu. Ako se nekome u našoj reprezentaciji ne može prigovoriti, onda su to sigurno golmani. Ali... Što nam je bilo s napadom? Pogreška za pogreškom. Mađarska je poznata po trošenju lopti, a ovu utakmicu smo to radili mi. Jurišali smo nepotrebno, nismo odigrali ništa uigrano, smireno. Razbranili smo Lászla Bartucza, čovjeku od 33 godine stvorili samo takvu reklamu. Baš kada smo imali napade za izjednačenje, nismo ih uspjeli realizirati. 

Tek u 9. minuti nastavka, Mateo Maraš nam je donio izjednačenje, a kasnije nam je greška Mađara omogućila da dođemo napokon u vodstvo, no još su protivnici bili tu, u blizini, u egalu. Nije pomagao ni dobar postotak Kuzmanovića (oko 45 posto sredinom drugog dijela), opet smo poklanjali lopte. Hvatao se za glavu Tin Lučin, bio je i on svjestan da je nekoliko puta on bio direktan krivac. Uz plus jedan i igrača više dobili smo dva gola za redom pa se na kraju opet priključivali, a nakon 21-21 prosuli i priliku za povratak u vodstvo. Na prednosti Mađarske 23-21, Veron Načinović je zaradio dvije minute odmora, što je značilo da imamo dva igrača sa suspenzijom pa smo igrali s praznim golom. Zabio je Lučin najbizarniji gol na utakmici, ali nismo se uspjeli obraniti s četiri igrača u obrani. Iznudili smo srećom sedmerac, Glavaš ga realizirao, Klarica potom doveo i do izjednačenja opet.

Na semaforu je bilo 25-25, tribine su tražile pobjedu, ali poklonili smo im sedmerac, potom na drugoj strani opet gubili loptu i greške su nas opet vratile na minus dva. Trudili smo se, na kraju i trčali, što baš i nismo činili ostatak utakmice... Ali što to vrijedi kada se sami zakopamo svojim greškama. Lopte smo u ruke dodavali, šuteve s 10 metara slali na tribine, u golmana, pokraj gola. Išli smo prolaziti na sredinu, a ondje su Mađari najjači. Ničime nas nisu iznenadili, a svejedno smo im dozvolili da nas pregaze. Ne govorit to možda razlika u rezultatu, ali pogledajte snimku utakmice i sve što smo im poklonili.

Nedostajali su Duvnjak i Martinović, sigurno, ali nedostajali su u nekim trenucima i igrači koji su bili na klupi. Moglo se bolje reagirati, barem probati promijeniti kada nekome na terenu nije išlo. Mladi smo, imamo još za učiti, istina je. Iz prvenstva u prvenstvo sigurno će biti bolje, skupljat će se iskustvo. Do tada, barem da se psihološki osvijesti da turniri ne trpe mlake dane. Oni ih najskuplje napalate. Najčešće slanjem kući ranije od predviđenog. Imamo šansu još se zadržati u Kölnu barem za plasman, ali i za to se sada trebamo probuditi. Ako uspijemo zaspati.

Svi smo se na kraju hvatali za glavu, ne samo Lučin. Sve smo imali, ništa nismo uzeli, a krivci smo samo i isključivo - mi.