Velimir Petković: “Duvnjaku želim da se oprosti s medaljom, Kosu ne mogu oprostiti što je učinio. Mandić na SP-u? Volio bih, ali...“

Nakon 35 godina u Njemačkoj, 22 godine u Bundesligi, klupa klubova poput berlinskog Füchsea, Wetzlara, Göppingena i ruske reprezentacije mnogi bi rekli - dosta je, odmorti ću, zaslužio sam. No, odmor nije baš najomiljenija riječ u vokabularu legendarnog rukometnog imena s ovim prostora - Velimira Petkovića. Tako je upravo popularni Petko sa svojimh gotovo 70 godina nakon svih uspjeha koje je postigao, a bilo je tu, između ostalog, naslova europskog prvaka, odlučio doći u rudnik - u RK Zagreb. Klub s apsolutnom dominacijom kada je u pitanju hrvatsko prvenestvo, ali u svojoj novijoj povijesti i s velikim problemima kada su u pitanju nastupi u natjecanjima Starog kontinenta. U Ligi prvaka nikako da napravi željeni iskorak i pokaže da je to i dalje onaj klub koji je još prije kojeg desetljeća izazivao respekt, stvarao velika imena, igrao velike utakmice. Velimir Petković prošao je rukometnu školu brdovitog Balkana, usavršio se u Bundesligi, a sada se vratio dati svoje znanje rukometašima hrvatskog prvaka.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Uvjeren je da može pružiti makar dio pomoći da Zagreb vrati u stare dane ponosa i slave. Ne bi mu bilo prvi puta da s relativno neiskusnom momčadi dođe do velebnog uspjeha. Uostalom, u svom je debiju srušio Magdeburg, njemačkog pvaka. No, da su samo neiskustvo i mlade godine u pitanju, ajde. Ali kada se tome dodaju i ozljede prvotimaca, da ne spominjemo nemili događaj s kraja studenoga... No Petković ne očajava. Na naše pitanje je li zadovoljan rosterom kojeg ima, kaže:

“Zaista se nisam bojao niti Magdeburga bez Srne, Faljića, Pavlovića, a to su praktički igrači prve postave. Uzmite vi iz Barcelone N’guessana, Richardsona i Nielsena. Pobijedit ćemo ih u Barceloni, vjerujte mi. I onda se dogodi još ovo što se dogodilo."

I u teškoj situaciji rukometni Felix Magath, kako mu rukometni zaljubljenici tepaju, spas vidi samo i isključivo u radu, kako na sebi, tako i na momčadi.

"Moje pripreme su jako zahtjevne, igrači me proklinju sigurno tih mjesec dana. Onda tražim maksimum na utakmici, nađem ga i cilj je što više puta doći do njega. Na vama je onda koliko vi to možete izvući iz ekipe”, naglasio je trener koji se uspio protiv Magdeburga uvjeriti što njegova momčad može. 

“Nakon Magdeburga sam im rekao da su si sami krivi što ću ih sada ubijati na treninzima jer su mi pokazali što znaju. Nemojte zaboraviti, mi nismo Magdeburg pobijedili kvalitetom, nego radom, trkom, borbom. Ako ne budemo takvi svaku utakmicu nema šanse da to ponovimo. Nema šanse da sa 70-80 posto možemo pobijediti jednake ili malo jače od nas, a primijetio sam već da ima dva, tri igrača koja više nisu na tom nivou. Još je rano da ih napadam, ali morat će se suočiti s time i s onim što im Rada (Slaven Radić, pomoćni trener, op.a.) i ja spremamo za nastavak: videa s utakmice s Magdeburgom, ali i iz domaćeg prvenstva. Rekao sam im da nema spuštanja s top izdanja u Ligi prvaka na na 30-50 posto u domaćem prvenstvu. Može na 90-ak posto, ali ne niže.”

Sanjin Strukic/PIXSELL

Kako radite na tome?

“Mijenjamo mentalitet. Kada sam došao vidio sam rezultat 38-30 protiv Sesveta. Pitam ih kako mogu primiti 30 golova protiv Sesveta, uz dužno poštovanje?! Onda to spustimo na 22. U Poreču primimo 21 i kažem im 22. gol ako ne primite imate slobodan dan. Oni ga prime. Pivot između dvojice igrača, srednji bek šalje loptu s mjesta pivotu, on ju hvata i zabije gol. Znam ja da ćemo mi pobijediti, ali idemo ispunjavati zadatke. Želite slobodan dan, a onda primite gol koji vam ga donosi. To mora ući u glavu."

Dakle, potpuni fokus.

"Kada dođeš na trening tih sat i pol morate sve od sebe dati. Kosu sam rekao da sam ga gledao prije mjesec dana na tribinama i da bih ga tada s treninga otjerao 16 puta. Pitao me - zašto? Zato što se nije oznojio. A kod mene je nakon 15 minuta već hvatanje zraka, moje je zagrijavanje dril. Mora se raditi na tome.”

Klupska je bolnica bila krcata prvotimcima, još od prije samog dolaska Petkovića, a odna su se na pripremama u Mariboru pojavila još dva 'ranjenika'. Trener je otkrio da nije sve tako crno, da se sada Kakvo je trenutno stanje momčadi?

“Dobre vijesti su da je Faljić zdrav, ulazi odmah u trenažni proces. Walczaku sam rekao da ne igra kao protiv Magdeburga, vraća se tamo gdje je bio prije mene, a to ne ide. Roko (Trivković op.a.) je talentiran, radišan, govorim mu da se mora odlučiti želi igrati vrhunski rukomet. Jakov ima veliki utjecaj na njega. On (Jakov, op.a.) me isto zeza - što ćemo za iduću godinu, želiš li me još uvijek? A volim ga kao sina. Kažem mu - to ovisi o tebi. On se nasmije i kaže - znam te ja! Računam da će Pavlović i Srna biti spremni kada se vrate nakon reprezentacije, da ću ih imati u veljači.”

Velebni povratak Hrvata u Bundesligi nakon teške ozljede: „Bez ovoga nisam kompletan čovjek“

Konačno objavljen raspored i satnica svih utakmica SP-a u rukometu

MANDIĆA IPAK NEMA NA SVJETSKOM?

Stigli smo, potom, naravno, do najbitnijeg pitanja: Kakvo je stanje s Mandićem? 

“Mandić izgleda dobro, napreduje, liječnici su zadovoljni. Vidjet ćemo kakav će se vratiti u psihološkom smislu, ali vjerujem da će biti dobar, da je jak, da zna da može i ja vjerujem u njega, optimističan sam, bit ću mu podrška na tom putu.

Hoće li biti spreman za Svjetsko prvenstvo? Izbornik ga je stavio na popis od 26 imena.

“Moja je velika želja da on bude tu, ali…”, rekao nam je trener sliježući ramenima. Ostao je tu profesionalno ‘škrt’ na inforamciji znajući da je profesionalno da to ipak u javnost da klub ili Savez kada budu odlučili da je pravi trenutak. Nije tragični incident napravio problem samo Kosu ili Mandiću, već i samom treneru u planovima za iduću sezonu.

“Već sam radio planove za iduću sezonu jer je to osnovni dogovor oko mog dolaska - ovu sezonu preživjeti, a za iduću napraviti plan i biti konkurentan u Ligi prvaka. Tu sam vidio Kosa, mislio sam da imam u njemu jednog beka. Sada mi je on otišao kao prvi lijevi bek, a gdje mi je onda drugi?”

Kos je, pretpostavljamo, već bivši?

“Što se tiče Kosa, nakon što tako nešto napravite, mislim da ne možete očekivati da se u tu svlačionicu vratite. Zaista mi je prirastao srcu, ali je srušio sve što smo u mjesec dana gradili jednim udarcem, izgubio je moje povjerenje. Napravio je probleme klubu, možda uništio sezonu. Nemamo lijevog beka, ne znamo kako će se Mandić oporaviti. Toliko me to potreslo… Strašno. Ne mogu to oprostiti. Znam da je imao probleme s leđima nakon operacije, uvdjeli smo i problem s njegovim šutom u kojemu mu se ‘zakoči’ trup dok šutira, nije to onaj šut koji je on imao prošle sezone. Uvjeravam vas, ispravili bismo to, samo da se ovo nije dogodilo.”

Sanjin Strukic/PIXSELL

Sreća po Zagreb, ima Petković rješenje i za to.

“Nadam se da ću imati Srnu i Beljavskog, koji se razvija sjajno, za lijevog beka. Imamo Kavču kao all-roundera, kojemu sada malo nedostaje svježine jer je dobio i malo dijete. Pavlović će se vratiti, Gavru (Davora Gavrića, op.a.) upoznajem. Nedostaje mi još snage na Klaricinoj poziciji, vidi se da je pao zato što je previše igrao. Zato sam inzistirao na Nedimu Hadžiću da bih spasio Klaricu, moći ćemo ga odmoriti. Dečko zna igrati, može nam pomoći, samo je to velika promjena - od Borca koji je u krizi do Lige prvaka. Dobit ćemo i jednog pivota koji je pravi, ime ćete saznati kasnije. Trebali smo dovesti Rusa, no on je na kraju otkazao, to je razočaralo i Timura i mene. Bio bi sjajan i u obrani i u napadu, pravi igrač.”

Možete li dovesti igrače koje želite, ne samo zbog financija, nego i zbog kluba kao takvog, žele li igrači i dalje dolaziti u Zagreb kao klub, sredinu…?

“Nekada je teško zbog tih nekih prošlih problema. Igrači i menadžeri mi znaju reći nije u Zagrebu baš sjajno, ja im kažem da je, ako sam ja došao, onda je sigurno. Uostalom, ja sam vam i trener i menadžer. Da nešto zapne, ja bih prvi reagirao, svaki dan bio kod ljudi koji vode klub i tražio da se moji igrači ispoštuju. Sigurno je i ugovor s Inom znak da neće biti nikakvih problema u smislu financija, trebao bi uskoro doći još jedan sponzor, koji još daje dodatnu mogućnost da dovedemo neko možda i jače ime koje bi bilo mamac za ostale, a uz to je i dodatno osiguranje u smislu da neće biti nikakvih problema koji su možda u ranijem nekom periodu naštetili imidžu kluba.”

Sudbina Miloša Kosa u rukama Zagreba: Nekoliko je scenarija, a jedan čak - ostanak u klubu!

Zagreb na srpski pogon: U hrvatskog prvaka stižu još dva desna krila iz susjedstva

PRIPREMA SE IDUĆA SEZONA

Koji su, nakon svega, ciljevi za ovu polusezonu i iduću sezonu?

“Prvo i osnovno, jako mi je žao utakmice s Nantesom. Malo je nedostajalo, a to bi bila prava senzacija. Da smo imali jednog igrača u rotaciji na mjestu bekova, uvjeren sam da bismo izvukli tu utakmicu. Tri minute prije kraja i minus jedan sudac nam sudi protrčavanje kroz prostor Dibirova, a igrači Nantesa su iz takve situacije u utakmici zabili pet golova, Tournat je protrčavao. To sam rekao sucu, on kaže - gurali su ga. Pa gurali su i Timura! No eto, oni su tu na dva gola razlike nakon toga umjesto da smo mi u egalu, tu se utakmica slomila. Sudac je bio naš Šveđanin iz BiH (Mirza Kurtagić, op.a.). Malo mi je sumnjivo da su nam dali dva suca iz BiH protiv Magdeburga i jednog protiv Nantesa. A nažalost, naši ljudi kad odlučuju između nas i stranaca vole pokazivati da su malo više stranci nego li naši”, kaže Petković i zaključuje:

“Da smo tu utakmicu dobili rekao bih da sto posto prolazimo, a sada trebamo napraviti iznenađenje u ovakvoj skupini smrti, a u njoj je svaka pobjeda iznenađenje.”

S četiri dosadašnja, još šest bodova, ugrubo - tri pobjede - mogle bi biti dosta za prolaz 'skupine smrti'. 

“Trebamo tri iznenađenja zapravo, tri utakmice pobijediti. Prvo je Szeged u gostima. Ta će utakmica puno odrediti, a tu je uvijek najteže igrati jer je pitanje kakvi će se reprezentativci vratiti i nama i njima. Moj cilj je već tada uzeti ta dva boda protiv njih, ali sigurno je i njima isto u planu. Teško je, nismo se predali, želim pobijediti u svakoj utakmici, to prenosim na moje igrače. Ne mogu obećati šest bodova, da me ne bi poslije navijači ‘razapeli’, ali mogu obećati da ćemo u svakoj utakmici ići na pobjedu.” 

SVJETSKO PRVENSTVO ZA DVA TJEDNA

Slijedi nam Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Dagur Sigurdsson i vi se dugo poznajete, kako vidite šanse Hrvatske na SP-u? 

“Bit će teško. Ima tu fenomenalnih igrača, ali treba vremena da se sve uštima. Pitanje je - koristimo li optimalno vrijeme koje imamo? Izbornik je novi, ima relativno novu momčad, neiskusnu, manje kvalitetnu ipak nego li su to nekad prije bili Metličić, Balić i ta ekipa, a to onda znači da moraš investirati vrijeme u tu momčad, biti s njima, posvetit im se. Rekao sam izborniku da se ne može ponašati kao u Skandinaviji, mi smo drugačiji ovdje, mi volimo bliskost, da popiješ s nama kavu, da tako saznaš nešto o igraču, da se zbližiš, stvoriš odnos, poštovanje. Tako se stvara ta simbioza. Hrvati su narod sa strašnim nacionalnim nabojem kakav nema nitko na svijetu. Njihovo povjerenje, posebno kao stranac, moraš zaslužiti.”

Sviđa li vam se popis? Ima dosta novih imena, ali i nekoliko igrača ‘načetih’ ozljedama, a s druge strane, nekih iskusnih, poput Karačića, opet nema iako je bio na širem popisu.

“Svaki izbornik sa stvara svoj popis i svatko ima pravo izabrati koga želi i raditi promjene koje želi, no mislim da je Karačić igrač koji još može dati reprezentaciji, osobito pred domaćom publikom, on bi tu eksplodirao potpuno i dao sve od sebe, od želje da pokaže da može i zna, a sigurno zna. To je igrač s ogromnim iskustvom, on bi mogao i mladima dati savjete, mogao bi puno značiti.”

Očekujete li nekog od Hrvata da se posebno istakne, dokaže?

“Martinović igra sjajno, pitanje je koliko će izdržati obrana-napad. Klarica je tu. Treba pametno raspodijeliti to vrijeme da se ne istroši nitko. Srna bi mogao odigrati jako važnu ulogu ako bude zdrav, nije sada igrao već neko vrijeme. Pavlović će u budućnosti biti jedan od najbitnijih igrača, vidi se da je školovan, da hoće, zna, može, da je pametan igrač. Što se vratara tiče, Kuzmanović je sjajno startao u Bundesligi, sada je malo stao, ali reprezentacija je poseban naboj. Pešić je iskusan, pokazao je to i protiv nas, vjerujem da će on biti drugi izbor za golmana. Jako je bitno tko će početi na lijevom beku i vidjeti hoće li onda taj koji bude počeo i ostati prvi izbor. Mislim da je tu isto nedostajalo neke stabilnosti, a to je jako bitna pozicija. Možeš ti raditi što hoćeš, ali s te pozicije ti trebaju dva, tri gola da rasterete igru, da onda Cindrić, Martinović i ostali mogu igrati opuštenije. Šoštarić je već neko vrijeme na nivou na kojem se očekuje jedan reprezentativac, očekujem da će tako i nastaviti, on više niti nije iznenađenje.”

Igor Kralj/PIXSELL (na fotografiji: Ivano Pavlović)

Iznenađuje li vas forma kapetana Duvnjaka koji je godinama bio osigurač u obrani, fokusiran na to i u Kielu, a sada je zabio 27 golova u kratkom roku u klubu s 36 godina, mjesec dana pred svoj posljednji ples s reprezentacijom.

“Mislim da je tu velik problem imao Jicha što ga je stavio samo u obranu, a sada mu je došla voda do grla, bio je pred otkazom i vadio je sve adute i tako je izvukao Duvnjaka da može igrati napad i igra ga - odlično! Ako govorimo o reprezentaciji mislim da ima isti takav tretman i ovdje. A sada slijedi njegovo posljednje prvenstvo, kod kuće, sada daješ sve. Igraš svih 60, odnosno, 40-45 minuta, pokazuješ da možeš, a može, da ima još što za pokazati, a ima itekako. Izgleda mi svježiji sada nego kada je igrao samo obranu.”

NAJBOLJI KOJE JE HRVATSKA DALA

U tom tonu, je li Duvnjak najveći hrvatski rukometaš nakon tolikih godina najjače lige svijeta, velikih turnira s reprezentacijom, proglašen najboljim rukometašem svijeta…

“Nisam pobornik tih izbora jer svaka generacija ima nešto. Ne mogu reći za Duvnjaka da je najbolji svih vremena, ako ste prije imali jednog Petra Metličića koji je igrao i obranu i napad, bio najbolji u svojoj generaciji na toj poziciji, igrao u velikim klubovima. Ivano Balić, mađioničar. Igor Vori koji je igrao fenomenalno u obrani i napadu, preteča jedne vrste prednjeg centra. Da ne govorim Patrik Ćavar kojeg sam trenirao dvije godine i drago mi je da sam takvog jednog igrača trenirao i da sam barem komadićem sudjelovao u toj njegovoj kvaliteti, to mi je čast. Iztok Puc, koji je doprinio puno hrvatskom rukometu. Mogu Duvnjaka staviti kao jednog od najboljih srednjih bekova koji se rodio u Hrvatskoj.”

Frank May /DPA

Biste li mogli sastaviti neku idealnu momčad Hrvatske? Evo, čak i po dva imena na poziciji, ako vam je lakše.

“Vlado Šola i Valter Matošević na poziciji golmana. Lijevo krilo Patrik Ćavar i Vlada Jelčić, za kojeg je stvaro nezahvalno bilo da ste imali dva takva igrača na jednoj poziciji u istoj generaciji pa se eto Patrik napravio veću karijeru, ali ne znaš tko je bio bolji. Na lijevom beku imate Blaženka Lackovića i Iztoka Puca. Na srednjem beku neprikosnoveni Ivano Balić i Duvnjak, sjajan igrač, sjajan mladić, sjajna obitelj. Poznajem i oca iz igračkih dana, upoznao sam i sestru, majku. Nije nikad prošao kraj mene da se nije došao pozdraviti, pitati kako sam. Želim mu od srca da se oprosti s medaljom od reprezentacije... Pero Metličić desno, a uz njega Martinović koji sada igra će sigurno doći u takvu razinu, ne smijemo ga zanemariti. Desno krilo moramo staviti Pipeta i Džombu, nema boljih. Na crti Vori i Sulić, kojega je ozljeda omela da bude još bolji. Bio je jedan od najboljih, a da ga nije to snašlo, bio bi možda i najbolji.”

Idemo onda riješiti i izborničku poziciju.

“Ima puno pravih imena, ali ne možemo tu preskočiti Linu Červara koji ima najviše medalja s tom reprezentacijom. Bez obzira što tko mislio o njemu, moramo biti pošteni. Ćos je bio velik trener, Vlado je bio veliki trener, ali nije ništa s Hrvatskom ostvario. Među velikanima svoje mjesto zasigurno ima i Velimir Kljaić.”

Jens Wolf /DPA

Što mislite o protivnicima na SP-u?

“Hrvatska ima protivnike koje jednostavno mora odraditi, tu se nema što govoriti. Mislim da niti u drugom krugu Slovenija ni Island ne mogu stvoriti neke probleme. Island će igrati bez Magnussona, bez sto posto zdravoga Palmarssona. Uroš Zorman je dobro složio Sloveniju, ali oni budu dobri prve tri četiri utakmice, ali onda se umore, nemaju šutera, moraju raditi puno.”

Kiel na pogon Duvnjaka, kapetan hvata zalet pred reprezentativni 'last dance'

POTENCIJAL ZAGREBA

Imate iskustva s mladim momčadima. S Borcem ste stigli do vrha Europe s ‘dječjim vrtićem’, u Njemačkoj vodili momčadi pune mladih igrača. Može li Zagreb postati tvornica talenata? 

“Ovo je podneblje plodno za rukometaše. Dinaridi, Crna Gora, Hercegovina, Bosna, da ne govorim Zagreb, prije Medveščak, Metalac, Borac koji je prije bio preteča svega na ovim prostorima, uvijek su rađali sjajne rukometaše, stasite momke. No mi nismo uspjeli na ovim prostorima, osim Zagreba u jednom dijelu, ići u korak s promjenom sustava i u sportu i u životu, politici… Mnogi se oslanjaju na politički novac, a nisu se okrenuli sponzorskim financiranjima. Neki treneri su također ostali u sustavu rada kako se radilo prije, kako sam i ja radio dok sam bio ovdje. Puno toga i sada koristim, ali sam se ja stalno educirao, razvijao i učio. Rukomet se promijenio, moraš i ti, nema neću. Skandinavci su vidjeli da se ne mogu nositi s nama pa su promijenili sustav igre, pravila, sada oni dominiraju, sada je fokus brzina. Nama od dva metra, Voriju, Jakovu, to nije lako pratiti, ali moramo gledati kako se tome prilagoditi”, smatra Petković i naglašava:

“Financije će uvijek ostati problem ovdje, ali mislim da u pripremi trenažnog procesa i sustavu moramo nešto mijenjati. Sviđa mi se što HRS pravi seminare za trenere svake godine u Umagu, Trogiru, svaka im čast. No, negdje je greška, mora se konkretno nešto isplanirati i po tome raditi, a ne kopirati. Dođe Dagur Sigurdsson i donese svoju islandsku školu, dođem ja, kažu donosi balkansku. U Rusiji su mi prigovarali da igram prebrz rukomet. Moramo se uhvatiti nečega. Mislim da u Zagrebu mora biti puno igrača baš odavde. Kako smo mi u Banjaluci radili - nas osam iz Banjaluke i tri, četiri super pojačanja iz nekih drugih klubova, a ne dovoditi polovne igrače pa ti samo uskraćuju mjesto nekom domaćem igraču. Moramo mijenjati i trenažni proces, prilagoditi se novom rukometu, sve je u brzini, intenzitetu. Kako kaže jedan trener - moramo ići u sprintu, ali toliko brzo da možemo kontrolirati loptu, a ne da napravimo 20 tehničkih pogrešaka. Ako to radimo, onda moramo tolerirati greške jer ako to ne istrpiš, onda ne možeš te greške niti eliminirati.”

Zanemaruje li se previše obrana? Hrvatima je oduvijek bila simbol prepoznavanja, a sada je u cijelom svijetu pala u drugi plan.

“Rekao sam svojim igračima, želim da igrate obranu. Da vam bude gušt osvojiti loptu, a ne samo zabiti gol. Kada vi uzmete deset lopti, golman još deset obrani i mi svakoga pobijedimo. Za mene rukomet bez obrane nije rukomet. U siječnju vodim jedan seminar, tema mi je baš vraćanje u obranu. I prije smo mi trčali polukontru, a sada je samo trči kontru i idemo natrag. Kakav je to rukomet? Kao i kontakti u obrani, ne smiješ dirati igrača, a kako da ju onda igramo? Ali ako su to pravila, ja onda to prilagodim na svome treningu, tražim rješenje kako da se mi prilagodimo pravilima, kako da ih iskoristimo, a ne samo kukati.”

Hrvaticama težak ispit u doigravanju za SP

Dominacija se nastavlja: Norveške rukometašice deseti put na europskom tronu

PRVIH MJESEC DANA U ZAGREBU

Ova sredina nije laka, često troši trenere, znate to dobro i sami. Kako ste se onda u ovim godinama odlučili doći opet u rudnik? Jeste li se dugo nećkali oko pristanka na ponudu Zagreba i dolaska u klub?

“Nije bilo dileme je li to Zagreb ili nije Zagreb, nego je bila dilema kod mene vraćati se na ove prostore ili ne. Zagreb je uvijek bio top adresa, ljudi koji su vodili i koji sada vode Zagreb, koji su igrali u njemu su moji prijatelji i mi smo sve ove godine održavali taj odnos tako da sam ja bio svo vrijeme involviran u njihove probleme, uspjehe i neuspjehe. Često sam u Hrvatskoj, stalno sam bio povezan s njima, pričali smo više puta u prijateljskoj atmosferi - kad ćeš doći u Zagreb - ali nikad mi to nije bilo ‘ni u malom mozgu’. Bio sam tu prije mjesec dana na tribinama, pozdravio sve igrače, nitko tada nije ni pomišljao da bih ja postao trener. Završio sam svoju avanturu u Rusiji, mislio sam odraditi još jedan ugovor u Bundesligi, da to bude kraj, onda malo uživati. Bilo je nekih razgovora gore, ali neobaveznih. No, kad je stigao poziv Jove i Gopca, postalo je ozbiljno. Kada su to čuli moji prijatelji i moja obitelj, bili su oduševljeni i krenuli me nagovarati i na kraju nisam mogao odbiti. Bio sam slobodan, znao sam situaciju u klubu i evo me tu.”

Germanijak

I sada kada pogledate, je li vam žao? U samo mjesec dana prošli ste sito i rešeto.

“Moram vam reći, gdje god sam došao nije bila sjajna atmosfera. Nisam došao u Kiel, Flensburg, postavljenu ekipu da ti kažu ajde ti sada osvoji Ligu prvaka, Bundesligu… Svuda je bilo problema, nigdje nije bilo nešto puno novca da uzmeš igrače koje želiš. U Bundesligi su mi znali reći dobio si igrače koje si htio, a ja im kažem nisam. Htio sam Balića, Karabatića, ali sam morao izabrati od ovoga što mi vi nudite, haha”, nasmijao se trener pa naglasio:

“Radovao sam se dolasku u Zagreb, uvjeren sam da mogu nešto pokrenuti, uz dužno poštovanje svim mojim kolegama prije mene, o kojima nikad nisam i neću reći ružnu riječ. Uvijek kada govorite o uspjesima i neuspjesima u nekom klubu treba sagledati dvije strane. Uvijek je prvi krivac trener, a nitko ne gleda tko igra. Zašto imam četiri krila, a jednog beka, tko je sastavio tu ekipu… Onda dođe ozljeda koju ne očekujete i već ste u problemu pa se mijenja trener. A što će idući? Dolazi opet u istu situaciju, može promijeniti nešto, ne može sve. Došao sam ovdje, otišli smo na pripreme u Maribor, povrijede mi se Srna,koja je naprijed i nazad osovina i Pavlović, koji je izuzetan talent, prije toga je odigrao sjajnu utakmicu, zabio sedam golova Nantesu, nada hrvatskog rukometa. A iduća utakmica Magdeburg. I uspijemo! Probudio sam dva, tri igrača, odigramo fenomenalnu utakmicu.”

Ta će se pobjeda još dugo pamtiti. Što ste napravili igračima za takvo naglo buđenje?

“Magdeburgu će ti bodovi baš možda nedostajati u nekom trenutku. Moram priznati, ja sam trener koji se voli jako puno zabaviti s taktikom protivnika i onda uspijem nekako ući u to, uspijem ubaciti nešto u tu njihovu mašineriju. Vidio sam kada sam došao u dvoranu poglede njih, njihovih igrača, gledali su nas s velikim respektom. Četiri godine sam samo jednu utakmicu s Füchsima izgubio od njih i to u Kupu. Znali su da sam ja i tu došao sa željom za pobjedom. Zagreb je na dnu, ali dolazi Petko koji im je ostao u sjećanju. Sjećam se, moja zadnja utakmica u Berlinu, mi pobijedimo Magdeburg, ja nakon toga odlazim u Rusiju. Wienert kaže poslije utakmice “iduće godine Petko neće biti tu i mi ćemo pobijediti”, haha! Meni je drago što je on stasao u tako dobrog trenera, pohvalim ga ponekad, on se zahvali. Uvijek mi je drago vidjeti mladog trenera da raste, da se razvija. Nadam se da će poslije mene ostati neki mladi trener, Rada (Slaven Radić, op.a.) ili netko”, kaže Petković pa odmah daje primjer iz susjedstva:

Sanjin Strukic/PIXSELL

“Srpsku košarku sam uvijek hvalio, a zašto? Zato što imaju trenere. A zašto imaju trenere? Zato što je jedan veliki trener Aco Nikolić napravio tu školu trenersku, onda su poslije izašli Duda Ivković, Obradović jedan, drugi, Šakota, Đorđević… Ovdje ste imali sjajan rukomet, a zašto nema trenera? Zašto jedan Ćos (Josip Milković, op.a.), Lino, oba vrhunski treneri nisu ostavili dva, tri mlada trenera? Ja imam dva mlada trenera u Njemačkoj, prijatelja, rekao sam im, želim vam sve pomoći, zovite me, dođite, gledajte, učite, radite. Bili su u mojoj radnoj sobi u Berlinu, ne znam kako bih ju nazvao, kao biblioteka. Rekao sam im, sve je ovo vaše. Imate sve, pregledajte vježbe, utakmice, taktiku, pitajte, tu sam vam na dispoziciji. Ne morate me zvati mentorom, samo želim da znate da imate nekoga tko vam je na dispoziciji, da dobijete pravu, iskrenu informaciju.”

RIJEČI KOLEGA 

Je li teško igračima prihvatiti iskrenost, naravno, posebno kada je riječ o kritici, makar bila konstruktivna?

“Jako teško je čovjeku prihvatiti istinu. Svojim igračima kažem da sam jedini čovjek koji će im reći istinu. Tvoja mama, baka, žena, sestra će uvijek naći nešto da te opravda, da okrvi onog koji ti je loše dodao loptu ako ju ti nisi uhvatio, ako si promašio, nije bila dobra pozicija, a ja ti samo kažem istinu kako je jer želim da ti budeš bolji, a tako i ja postajem bolji i mislim da su to prihvatili igrači i da idu u korak sa mnom.”

Jedan od prvih takvih razgovora morali ste ubrzo po dolasku voditi s Mihajlom Radojkovićem.

“Rekao sam kad sam došao dajte mi 10 dana da ga vidim, a njemu sam onda rekao bio si već jednom nogom u Partizanu, na odlasku kada sam došao i u tih 10 dana me nisi uvjerio da si igrač koji nam može pomoći. Rekao sam mu sam si kriv što si došao s 10 kila viška, on kaže skinuo sam ih u mjesec dana, ali sam rekao da, ali si izgubio mjesec dana u tom procesu. Nemoj se ljutiti, bolje ti je ići tamo, ljudi te žele, tamo ćeš igrati, ovdje nećeš puno. Želim ti svu sreću, bolje je za tebe da ideš tamo, da ne gubiš vrijeme. Zagrlili smo se i tako rastali. Zbog toga očekujem da kada dođem u Beograd da on bude prvi koji me dođe pozdraviti i zagrliti.” 

Mnogi vaši kolege o vama puno govore, a nikako da čujemo nešto loše. Kako ste uspjeli održavati te odnose pozitivnima?

“Došao sam u Rusiju. Oni kad nekoga žele dovesti, oni provjeravaju sve živo, to je cijela ceremonija. Ondje je direktor reprezentacije mojoj ženi i sinu, dok smo sjedili u restoranu za dogovor oko posla, rekao da je nazvao 20 ljudi da pita za mene, da me provjeri. Kaže da niti jedan čovjek o meni nije rekao ništa loše, ni kao treneru, ni kao čovjeku. Naježim se sada kad se sjetim. Znate da sigurno nije tako idealno, uvijek ima netko tko će naći neku manu, tko će reći nešto ružno, ali drago mi je da većina nema nešto ružno za reći, ljudi koji su u mom životu, koji su u mojoj branši. Uvijek sam se trudio biti otvoren i iskren, a mnogi su mi govorili nemoj biti iskren, budi diplomat. A eto, ja sam s tom svojom iskrenošću preživio 35 godina u Njemačkoj, 22 u Bundesligi. Uvijek sam bio iskren, vjerujem ljudima, imao sam fenomenalne odnose u Berlinu, Banjaluci, gdje god sam radio. Takav sam bio i s novinarima, sucima…”, rekao nam je otvoreno trener Zagrebaša, a onda za kraj razgovora otkrio i simpatičan detalj.

“Sucima bi bilo ‘muka’ kada vide da dobiju moju momčad za suditi jer znaju koji ja pritisak radim od prve minute, ali su potom rekli da sam i jedini trener koji čak i nakon poraza donese u sudačku sobu dva piva. Ne mogu ja s tim ništa ‘kupiti’, to je Bundesliga, toga nema. Ali malo kredita, ljudskog, možeš pridobiti barem malo na taj odnos ljudski. Tako i s igračima. Kada trener kaže da su mu svi igrači isti, laže. Kako će mi biti isti Dibirov i Celegin. Ne može, to je laž. Ali moram biti korektan. Poštovati i mladog dečka i iskusnog igrača. Kako očekivati poštovanje od mladog igrača ako mu ga ja ne pokažem istom mjerom. Tako sam uvijek radio”, zaključio je trener hrvatskog prvaka.