“U reprezentaciju se ide i krvavih koljena”

Ozljeda Domagoja Duvnjaka bacila je pobjedu nad Argentinom u drugi plan. Svi su čekali liječničke rezultate, Sigurdssonov potez, rješenje situacije. Pobjeda je i u ovoj utakmici, kao i u onoj protiv Bahreina, bila očekivana i, možemo reći - nužna. Da smo doživjeli kiks u nekoj od njih, domaći bi rukomet izgubio u potpunosti svoj dignitet. Srećom, momci su ozbiljno prionuli zadacima, uspješno apsolvirali ispite na početku Svjetskog prvenstva, dominantno pobijedili, s visokom razlikom, sa sjajnim izvedbama naših rukometaša, pogotovo vratara i krila. Izbornik je rotirao sva imena, barem ona koja je stavio na klupu, a jedino što se još očekivalo u ovim utakmicama jest da svi, daj Bože, ostanu zdravi. Ali nisu.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Šepajući i u suzama u svlačionicu je u 10. minuti utakmice protiv Argentine krenuo najbitniji igrač naše reprezentacije - Domagoj Duvnjak. Kapetan je osjetio bol u listu, odmah je poslan na magnet koji je potvrdio rupturu mišića, a nakon posljednjeg zvižduka Dagur Sigurdsson je žurno odradio medijske obaveze i na jedno pitanje poručio: "Sve što želim trenutno je završiti s presicom što prije i odmah zvati Karačića." To je i učinio, a Karačić se pozivu odazvao. U narednim bi satima trebao doći među reprezentativce i zajedno s njima se pripremati za najbitniju utakmicu skupine, direktan okršaj za prvo mjesto, onu s Egiptom koja je na rasporedu sutra u 20.30.

Potvrđeno: Duvnjak otpao, Karačić prihvatio Sigurdssonov poziv! Može igrati već protiv Egipta!?

Sigurdsson: "Duvnjak je već u bolnici, a sve što želim je pobjeći iz Arene i nazvati Karačića"

Briljantna igra i visoka pobjeda Hrvatske ostali u sjeni Duvnjakove ozljede

Stigao nalaz Duvnjakove ozljede: Propušta Egipat, ali i dalje tinja nada u povratak

Da je Karačić kojim slučajem odbio poziv izbornika, za što ga nitko ne bi mogao kriviti s obzirom na tretman koji je imao od Islanđanina, Hrvatska bi imala dva srednja beka na turniru - Ivana Pavlovića, koji je načet ozljedama bio cijelu polusezonu u Zagrebu, te Luku Cindrića, iskusnijeg, igrača Veszprema, ali s obzirom na to da su i njega znale moriti ozljede, nekoga tko treba zamjenu na svojoj poziciji i to sigurnu zamjenu, iskusnog igrača. Naravno, teško je bilo predvidjeti da će se Duvnjak ozlijediti. Iako mu je 36 godina, ovu sezonu igra fenomenalno, izgleda svježe, bio je sjajnog raspoloženja i velike vjere svoje suigrače. Uostalom, htio se na najljepši mogući način oprostiti od reprezentacije, no možda ga se moglo pametnije koristiti. Izbornik se pravdao da nije protiv Bahreina igrao više od 20 minuta, ali možda nije morao igrati u pripremnim utakmicama koliko je igrao. To bi također bio vid 'čuvanja' kapetana. Naravno, lako je sada biti general poslije bitke. Da se ozljeda nije dogodila, Duvnjakove se minute ne bi toliko glasno zbrajale, ali ova je ozljeda otvorila zapravo pitanje o kojemu se dugo šuška - popis igrača.

Na njemu je nekoliko imena koja nisu odradila potpuno polusezonu upravo zbog ozljeda. K tome, onaj koji je potpuno zdrav, igra Ligu prvaka i ima odlične partije, Luka Lovre Klarica, čeka mirno svoju priliku na tribinama (?!). Sve je razveselila činjenica da se David Mandić vraća u reprezentaciju, činilo se, prošle su ga ozljede. Nažalost, nije tako. Do posljednjeg je dana izbornik čekao da vidi hoće li ga moći koristiti za prvi krug. Kada je vidio da neće, odlučio se nastaviti dalje s Mandićem u pričuvi, a na konačnom popisu s jednim pravim lijevim krilom, uz zamjensko - Marina Šipića - krenuti na SP. Odrađuje 'splitski momak' i tu zadaću na nivou, ali u isto vrijeme jedan Lovro Mihić nakon vrlo dobro odrađenih Olimpijskih igara nije bio na vidiku u prva dva kola i tek je uoči Egipta priključen reprezentaciji.

Jasno, tko god bio na popisu, dat će sve od sebe. No izbornik se mora upitati je li postojao možda netko tko može dati u tom trenutku više po samoj logici iskustva, igranja jakih utakmica, zdravstvenog kartona. Ako je tako, onda treba shvatiti i da je svako kockanje samo njegova odgovornost. Hrvatska sjajnih igrača ima, to su i ovi na njegovom popisu, ali hrvatska nacija želi i velike rezultate, želi medalju i kako vrijeme prolazi strpljenja je sve manje. Po tom pitanju smo prema domaćim trenerima bili iznimno nemilosrdni, nekad možda i previše. No ne valja dati niti previše kredita. Svatko mora odgovarati za svoj dio posla.

"Moramo pomladiti bekovsku liniju", pravdalo se nepozivanje Igora Karačića u reprezentaciju. Ako je tako, kako je onda taj isti Karačić igrač kojemu trčimo čim u reprezentaciji nema Duvnjaka?

"On je jako iskusan igrač", kazao je Sigurdsson. Nije nešto što već nismo znali. Dapače, možemo nadodati da je Karačić i hrabar igrač, okomit, koji se usudi na sebe preuzeti i rizičan šut, puknuti onda kada se nitko ne usudi. No, čini se da to nije valjalo dok nije postalo, rekao bi naš narod: stani-pa'ni. Srećom pa taj isti Karačić osim iskustva ima i ljudsku crtu pa nije zlopamtilo, već se odazvao reprezentaciji čim ga je ustrebala. Svjesni smo godina koje imaju naši srednji bekovi i da ćemo uskoro ostati barem bez dvojice od njih, no dojma smo da se cijela situacija mogla odigrati spretnije. Lako je moguće da baš sada, pred domaćom publikom, vidimo najboljeg Karačića jer želja kakvu on ima kada vidi hrvatski grb ne može se odglumiti. To je kult koji su hrvatski rukometaši stvarali posljednjih 30 i kusur godina, a koji se još samo pukim čudom i nenormalnom zaluđenošću ljubitelja mnogima 'siječanjskog sporta' nije uništio.

Naravno, ovaj SP je tek na početku, na dobrom smo putu, odrađeni su dobro prvi ispiti. Zahuktava se, tempo je iznimno iscrpljujuć i svaka odluka mora biti detaljno promišljena kako ne bismo sami sebi zakočili put do postolja.

"U reprezentaciju se ide i krvavih koljena", govori je u komentarima utakmica često legendarni Pero Metličić. Takvi su naši rukometaši, to njima znači ova reprezentacija. Pa su utoliko isprazni komentari o 'vječno umornom Duvnjaku' ili 'ozlijeđenom za Hrvatsku, a spremnom za Bundesligu' potpuno deplasirani. Kapetan nije zaslužio ništa manje nego li da se ustanemo i zaplješćemo kada ga vidimo zbog svega što je pružio Hrvatskoj, zbog onoga što će učio mlađe od sebe, zbog načina na koji se odnosio prema reprezentativnom dresu. Imali smo čast gledati ga i ovo sigurno nije način na koji se htio oprostiti od Hrvatske. On je bio taj koji je 'krvavih koljena' nakon naporne Bundeslige svaki siječanj dolazio na reprezentativne zadatke.

Arena je rasprodana za utakmicu s Egiptom. Još jedan pokazatelj naše nacionalne svijesti i pripadnosti. Navijači će sigurno donijeti dodatan elan našim reprezentativcima, teško shvatljiv nekome tko nas ne poznaje u dušu, koju ovaj narod toliko istaknuto ima. Nju imaju i naši reprezentativci, a nadamo se da ju ima i izbornik i da mu je Karačićev pristanak da dođe u na turnir u ovom trenutku objasnio na koji se način i s kakvim poštovanjem Hrvati odnose prema nacionalnoj vrsti. Ona je iznad svega. Toga mora biti svjestan i čovjek koji ju vodi i to poštovanje dati i igračima koji ga zaslužuju, da se na kraju ne bismo svi hvatali za glavu i sjetili se one - tuđi čovik nikad neće znati...