Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

Šunjić je bio fenomenalan, ali jedna utakmica ne rješava dugogodišnji problem Hrvatske - tko je naš prvi golman?

Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 22.01.23. | 09:00

Šunjić u jednoj utakmici trostruko bolji nego na cijelom turniru! Samo da se zapitamo - Mate, zašto tek sada? Ne, ne kažemo da svaku utakmicu mora imati 20 obrana, ali ne možemo se veseliti četiri, pet, šest obrana... Momčad bez golmana ne može.

Hrvatsko 'odrađivanje' Belgije doista nije veliko iznenađenje. I iako bi protiv nekih drugih protivnika s plus osam na kraju bili itekako zadovoljni, danas nam je to tek 'u redu'. Kao prvo, znamo da smo daleko kvalitetnija reprezentacija u svakom trenutku i u svakim segmentima, kao drugo, imali smo u jednom trenutku i plus 11 pa ih nismo do kraja zadržali ni povećali, a znamo da nam je svaki gol bitan za sve moguće kalkulacije na ovome prvenstvu.

Da taj razmak bude barem tih osam golova sigurno je uvelike pomogao Mate Šunjić. Vratar koji ovaj susret praktički i nije imao zamjenu, koji je s vrata silazio samo kada bismo igrali sedam na šest, a i uz to bi je izmjena s igračima bila odlična pa je u prvom dijelu skinuo loptu u trku s klupe pred praznim golom. Statistika za apsolutni aplauz. Bravo, Mate! Samo što... To nam je nedostajalo i u prošlim utakmicama. Golman francuskog Ivryja je čekao do 34. rođendana da bi debitirao za Hrvatsku na prošlom Euru u Egiptu, a do sada je na ovom SP-u skupio sedam obrana u dvije utkamice u kojima je branio. Prve dvije ga nije bilo, odgledao ih je s tribine zbog ozljede koja ga je zadesila dan prije puta. Kasnije se zamijenio s Kuzmanovićem pred susret s Marokom. Tada je skupio samo jednu obranu, a protiv Danske njih šest. Sada protiv Belgije njih čak 20, odnosno 47 posto od svih šuteva koji su mu bili upućeni. Naravno da je zbog toga postao igrač utakmice. I mi bismo mu dali tu titulu bez pitanja, ali nam pogledom na druge utakmice ipak dođe jedno pitanje - zašto Mate (čitaj: hrvatski vratari) nisu uvijek na ovoj razini?

Imali smo problema s obranom u prvim utakmicama, a onda je proradila i to, kaže Červar, s potpunom revolucijom u svjetskom rukometu. Hrvatska igra 'upgradeanu' 5-1 obranu, duboku, agresivnu, protiv koje nije mogla niti silovita Danska. E sada, zamislite da imamo takvu obranu i uz to sigurnog vratara kao što je to bio Šunjić protiv Belgije. To bi bio napokon onaj forte, trademark, identitet ili kako ga god želite nazvati o kojemu se cijelo vrijeme priča. Obrana može biti dobra, ali bez dobrog golmana, ni ona ne može sama dobiti utakmicu.

KADA ĆEMO ULOŽITI U SEBE?

Što se druga dva hrvatska vratara tiče, Dino Slavić je skupio 20 obrana u četiri utakmice (Belgiju je gledao s tribina), Dominik Kuzmanović šest u tri utakmice. Usporedbe radi, trenutno najbolji golman prvenstva prema IHF-ovoj statistici (prije upisanih statistika utakmica odigranih u subotu op.a.) je švedski Tobias Thulin, koji je u tri utakmice skupio 26 obrana od 48 šuteva na gol, odnosno, 54 posto efikasnosti. Slijede ga dva Egipćanina - Mohamed Aly s 45 posto i Abdelrahman Homayed s 43 posto. Prvi je branio u dvije, a drugi u tri utakmice. Naši su golmani, nažalost, na 20 i kusur posto. Rekli su to već i drugi rukometni stručnjaci - premalo. Ne možemo se tome veseliti. U redu, imao je i Niklas Landin protiv nas samo šest obrana u cijelome susretu, jednako koliko i Šunjić, ali to je jedna utakmica. Do sada je s tih šest obrana skupio na turniru njih 39 i na 33 posto je. Nešto s čime bismo mi bili itekako zadovoljni.

No, problem golamana odavno muči našu reprezentaciju. Nekada su upravo oni prelamali velike utakmice, od Matoševića, Valde Šole, Venia Loserta do Ivana Stevanovića, Mirka Alilovića, Marina Šege i drugih. Upravo nam je Stevie donio pobjedu nad Poljskom za polufinale Eura 2016. s 13 obrana, bez uvrede svim golovima Štrleka, Marića i ostalih koji su na tom susretu briljirali. Ali bez dobrog golmana ne ide, barem ne do novih medalja. Kako smo pronašli recept za obranu, tako ga moramo pronaći i za golmana. To je jedan od ključni problema koji se mora riješiti. Moramo definirati prvog golmana reprezentacije i na najbolji mogući način raditi s njim ili ako ga nemamo, pokušati ga pronaći, razviti. Na kraju krajeva, Hrvatska ima jedan od najboljih kampova za golmane, gdje je onda problem?

Teško da iskusni Šunjić ili sada nažalost ozlijeđeni Ivan Pešić i sličan kalibar vratara ne bi bili dovoljno dobar za našu reprezentaciju i za postizanje zadovoljavajućeg broja obrana, ali treba im dati vremena i povjerenja. I s njima raditi. Nekad nas zakoče ozljede, ali van toga, jesmo li kojem vrataru dali dovoljno vremena za btii u reprezentaciji ili ih mijenjamo u panici da će nagle promjene u nekom trenutku upaliti same od sebe? Nažalost, odavno znamo da perpetuum mobile ne postoji. Bez ulaganja energije i resursa ne možemo očekivati da će se čudo od golmana stvoriti samo od sebe. Ne danas, ne preko noći, ne na 'izliku' da ovo podneblje samo od sebe rađa članove kuća slavnih, najboljih nogometaša svijeta, olimpijskih pobjednika... I ne za rukomet ovakvog intenziteta kakav se danas igra.

SVE SMO IMALI, ALI SMO KRILI. SAMO NE ZNAMO OD KOGA NI ZBOG KOGA...

Probudio nam se napad protiv Maroka, probudila nam se obrana protiv Danske, a evo dobili smo i vratara protiv Belgije. Odlično. Kompletni smo. Samo što smo malo zakasnili. A to je najveća šteta. Što smo znali da Hrvatska sve to ima, samo nam nije bilo jasno zašto se to ne vidi. Sve to dobro su napravili isti oni dečki koji su igrali i u porazu protiv Egipta. Zašto im je trebao taj hladan tuš ili taj polagani zalet da bi proigrali onako kako ih obožavamo gledati tek u kasnijim utakmicama kada nam je sudbinu određivala upravo ta prva? Ne znamo.

Možda će znati izbornik reći kada podvuče crtu poslije turnira i analizira sve što se dogodilo. Do tada ćemo se koncentrirati na Bahrein koji nas čeka u ponedjeljak, a jednim okom gledati i na druge reprezentacije da znamo kakva nam je sudbina. Kalkulirati puno sada i ne znači i ne vrijedi. Sve što nama preostaje je svoj posao obaviti najbolje i najjače što možemo, sa što većom razlikom pa onda malo, u stilu jednog bivšeg izbornika, pozvati i Gospu u pomoć da pogura malo Egipat protiv Danske. Ili makar da usliša naše molitve za deveto mjesto i kvalifikacije za Olimpijske igre. Nema nam druge.



Tagovi

Mate ŠunjićSP u rukometu 2023hrvatska rukometna reprezentacija

Ostale Vijesti